U 'bring back yearning' eri, ostajemo dosljedni filmovima o nježnoj muškosti

Muškost je u stalnoj krizi. Još od najranijih filmova, redatelji su bili fascinirani sudbinom muškarca i načinima na koje oni utvrđuju svoju poziciju u društvu. Vojnici, kauboji, boksači ili hrvači, sve u svemu macho tipovi iznikli na patrijarhalnim postulatima, povijest holivudske kinematografije znatno je doprinijela popularizaciji arhetipova muškosti zbog kojih se tako sporo krećemo prema zdravom, sigurnom i ravnopravnom društvu. Danas, srećom, prikazi muškaraca na velikom platnu izlaze iz tradicionalnih okvira kako bi ispitali i iznijeli na vidjelo sve aspekte društvene socijalizacije ukorijenjene u kulturi. Dok u mračnim kutovima interneta neki i dalje radikalno promoviraju povratak toksične muškosti gdje se emocije poistovjećuju sa slabosti, a ranjivost smatra suprotnom muževnosti, u onim svjetlijim dijelovima rađaju se novi principi nježne muškosti s pojmovima poput golden retriever boyfriend, book boyfriend, ali i mnogima drugima (ako ste vizualni tip, zamislite Timothéea Chalameta, Pedra Pascala ili Willa Sharpa u novoj Netflixovoj seriji Too Much). Neki od njih uklopili bi se i u aktualni TikTok trend: bring back yearning, podsjećajući nas na sve one muškarce u filmovima koji se nisu libili pokazati svoju čežnju (no, pazite i patetični mogu biti ultratoksični).

Novi muški likovi prikazuju alternativne načine postojanja: njihovo je djetinjstvo prikazano sa strpljenjem, očevi, vršnjaci i ljubavi sa samosviješću, a čak i kada okolina nije naklonjena, ti dečki znaju izgraditi unutarnji svijet kao svoje utočište. Nema stroge podjele na muške i ženske aspekte osobnosti, poslove ili interese. Nema potisnute agresije, autoritarnosti ili emocionalne nedostupnosti. Oni uče prihvatiti svoje razlike i pronaći vlastiti identitet izvan stoičkog ponašanja, a samim time oblikuju nove narative u suvremenoj kulturi. U nastavku izdvajamo neke od najljepših filmova o nježnoj muškosti.

Past Lives (2023.)

Osjetljiva i tiha drama Celine Song prati dvoje prijatelja iz djetinjstva, Hae Sunga i Noru, čiji se putevi križaju nakon godina razdvojenosti. Hae Sung, koji dolazi iz Južne Koreje u posjet New Yorku, nije junak koji se bori za ljubav kroz impulzivne geste, on je utjelovljenje tihe muške ranjivosti. Njegova osjećanja se ne nameću, već postoje u suptilnim pogledima, neizgovorenim rečenicama i poštivanju tuđeg izbora. Past Lives prikazuje muškost koja se ne potvrđuje osvajanjem, već prisutnošću, tugom i prihvaćanjem neostvarenog.

The Kings of Summer (2013.)

Mašta ne mora biti ograničena na djetinjstvo. The Kings of Summer prati trojicu tinejdžera koji bježe iz disfunkcionalnih obitelji i stvaraju svoj svijet u obližnjoj šumi. Oslobođeni poslova, roditelja i odgovornosti, komično-dramski film Jordana Vogt-Robertsa bilježi kako ovi mladi ljudi pokušavaju postati svoji i slobodni. Nježnost je opipljiva u njihovoj nesavršenoj muškoj čežnji.

Moonlight (2016.)

Moonlight prati život Chirona, crnog dječaka koji odrasta u siromašnom kvartu Miamija, kroz tri ključna razdoblja: djetinjstvo, tinejdžerske godine i mladost. Borba sa vlastitom seksualnošću, pritiscima društva i nemogućnošću da izrazi nježnost i ranjivost oblikuju njegov put. Film prikazuje kako Chiron u tišini i samoći traži svoje mjesto u svijetu, boreći se s idejama muškosti koje mu nameće okolina, ali i pronalazeći snagu u prihvaćanju sebe i ljubavi. To je duboka priča o samootkrivanju i emocionalnom preobražaju.

Lean on Pete (2017.)

Istovremeno dragulj produkcije A24, neowestern i portret američke muškosti, Lean on Pete prati putovanje usamljenog kauboja i njegovog ukradenog trkaćeg konja kroz Divlji zapad. Znamo da je kauboj filmski simbol muške hrabrosti u ranim vesternima, međutim u dirljivom filmu Andrewa Haigha tihi mladić (fenomenalni Charlie Plummer) je na rubu, nježan i bolno osjetljiv, živeći u sjeni kaubojskog stereotipa. Odrasli oko njega pokušavaju izvući tvrdoću koju on nema. Dok luta u potrazi za toplinom, shvaća da je suosjećajnost njegova prava snaga.

Stand By Me (1986.)

Nostalgični klasik Roba Reinera s Riverom Phoenixom u glavnoj ulozi prati četvoricu dječaka iz 1950-ih na pragu adolescencije, koji kreću u potragu za dječakom koji je nestao iz njihovog grada. Ipak, prava priča ovog kvarteta je unutarnja. Oslobađajući se toksične muškosti koju su naslijedili od nasilne i nemirne starije braće, oni se tiho otvaraju o svojim strahovima za budućnost, kroz ispovijedi prekinute bespomoćnim suzama. Stand By Me vodi ih ka emotivnoj zrelosti, učeći ih kako pružiti utjehu drugima dok liječe vlastite rane unutar svoje de facto obitelji.

Challengers (2024.)

Obožavam ovaj film Lucea Guadagnina, u kojem ljubavni trokut između teniskih rivala i djevojke koja ih trenira ne funkcionira po ustaljenim pravilima dominantnog spola. Lik Arta, kojeg tumači Mike Faist, suprotstavlja fizičkoj snazi i kompetitivnosti svog suparnika emocionalnu ranjivost i nježnu privrženost. Njegova muškost ogleda se u emocionalnoj izloženosti, a ne u pobjedi. Među njima su različite previranja i ispreplitanja, dok Challengers prikazuje mušku nesigurnost, potrebu za bliskošću i sposobnost da se voli bez uloge alfa mužjaka.

Tomboy (2011.)

Obitelj se doseljava u novo naselje, a desetogodišnja Laure namjerno se predstavlja kao dječak po imenu Mickäel pred djecom iz susjedstva. Snažno je naznačeno da je Mickäel transrodni dječak koji to još nije otvoreno otkrio. Film prati njegova iskustva s novim prijateljima, mlađom sestrom i roditeljima. U fokusu je značaj rodnog identiteta u društvenim interakcijama od ranog djetinjstva, izazovi s kojima se suočavaju mlade trans osobe i način na koji Mickäel upravlja tim izazovima u pozadini dječje igre i prve ljubavi. Ne čudi što slovi za jedan od kultnih francuskih filmova, u režiji Céline Sciamme.

Call Me by Your Name (2017.)

Film prati 17-godišnjeg Elija (Timothée Chalamet) koji tijekom ljeta 1983. godine u Italiji upoznaje Olivera (Armie Hammer), američkog studenta koji dolazi raditi kao istraživač u Eliovu obitelj. Između njih se rađa nježna i komplikirana romansa, kroz koju Eli otkriva svoju seksualnost i osjećaje. Film prikazuje muškost koja nije definirana snagom ili dominacijom, već kroz tihe trenutke dodira, nesigurnosti i prve ljubavi. Ta ranjivost i otvorenost prema vlastitim emocijama čine srž njihove veze i same priče, onako kako samo Guadagnino može ispričati.

The Last Black Man in San Francisco (2019.)

Film Joea Talbota, dobitnika nagrade na Sundanceu, pokazuje koliko je važno znati cijeniti male stvari u životu. Sveobuhvatna priča o pripadanju i smislu prati najbolje prijatelje Monta i Jimmieja dok pokušavaju obnoviti viktorijansku kuću koju je sagradio Jimmiejev djed. Film djeluje kao mitološka bajka u kojoj crni muškarci stvaraju svoj miran kutak, gradeći grad koji ih je, naizgled, ostavio iza sebe.

Close (2022.)

Dva dječaka trče kroz polje cvijeća pod razigranim belgijskim suncem, bezbrižni, prije nego što odu na večeru i zaspu u zagrljaju jedno drugog. Dhontov ozbiljan film o odrastanju i queer temama prati 13-godišnje najbolje prijatelje Léa i Rémija u ključnom razdoblju djetinjstva. Bačeni u kaotični svijet srednje škole, njihova neraskidiva veza postaje krhka kada ih jedan školski kolega upita jesu li zajedno. Léa počinju oblikovati vršnjaci koji od njegove nježne prirode stvaraju gorčinu, učeći ga principima takozvane muškosti. Close je dirljiva studija mladih muškaraca koji se bore s tugom udaljavanja i gubitka jedno drugog.