Ako ovih dana osjećate ljetnu melankoliju, donosimo 10 filmova koji će vam biti utjeha

Ove godine sam odlučila dočekati ljetnu melankoliju na obali. Lakše je živjeti sa strahom od prolaznosti pod nekom maslinom, ili čeznutljivo listati po arhivi ljetnih sjećanja na nekoj kvarnerskoj ponti, do gležnjeva u Jadranu. Prvo dobro promatraš gdje sunce najkasnije zalazi, zatim se prostreš u toj netaknutoj uvali i pustiš da te obuzme svaki dah smiraja. Utjehu u ljetnim večerima pronalazimo u filmovima s dobro poznatom atmosferom summertime sadness – onima u kojima ljeto najčešće kontrastira između idiličnog mediteranskog okruženja i unutarnjih nemira. To je trenutak oproštaja, rastanaka i velikih odluka, jer je svaki film o ljetu zapravo film o onom posljednjem ljetu. Svaki od nas ima barem jednu takvu nostalgičnu priču, iz djetinjstva ili uzavrelog doba adolescencije, koju voli zalijevati beskrajnim brojem osobnih interpretacija (ali ne zaboravite – ono što zalijevate, raste). U nastavku donosimo 10 filmova s kojima ispraćamo ljeto, a koji zrače tom tihom tugom i sjetom koja se vuče danima. Malo si usporen, malo zamišljen, i sve ti nekako djeluje daleko – ali to je početak nekog novog kruga.

L’Avventura (1960)

Antonioni je neprikosnoveni majstor prikazivanja otuđenosti suvremenog svijeta, stoga nije slučajno što upravo njegovim filmom otvaramo ovu listu. Grupa Talijana kreće na luksuzno putovanje jahtom, iako u njihovim odnosima već tinjaju nezadovoljstvo i prećutne napetosti. Kada Anna (Lea Massari) misteriozno nestane na jednom kamenitom otoku, njen nestanak remeti prividni mir, a njezina najbolja prijateljica (Monica Vitti) i ljubavnik (Gabriele Ferzetti) ubrzo započinju vezu. Treći čin filma ostaje obilježen njezinim odsustvom – jezivim podsjetnikom na nešto što nije razriješeno.

Happy Together (1997)

Jedan od najemotivnijih filmova Wong Kar-waija prati ljubavni par Ho Po-Winga i Lai Yiu-Faija (Leslie Cheung i Tony Leung Chiu-wai), koji se nalazi u Buenos Airesu i prolazi kroz sve faze jedne disfunkcionalne veze. U sjeni jednog južnoameričkog ljeta, njihova veza počinje pucati pod lažima, šutnjom i privremenim pomirenjima. Wong dosljedno koristi zasićene boje kako bi naglasio koliko je sve oko njih svijetlo i lijepo, dok je unutar njih sve zamršeno. Podsjetnik da i ljetni raj može biti zamka ako nismo dobro sa sobom.

Somewhere (2010)

Dok iščekujemo Coppolin dokumentarac o Marcu Jacobsu, koji će uskoro biti prikazan na Filmskom festivalu u Veneciji, prisjećamo se filma u kojem holivudska zvijezda Johnny Marc (Stephen Dorff) luta luksuznim hotelom Chateau Marmont, izgubljen u krizi identiteta. Kada mu u sobu iznenada dođe jedanaestogodišnja kći Cleo (Elle Fanning), on polako postaje svjestan koliko je njegov svijet zapravo prazan. Film je tih i kontemplativan, podsjećajući nas koliko lako roditelj može razočarati svoje dijete i koliko pokušaj da se to popravi može biti dirljiv.

The Green Ray (1986)

Rohmer je nenadmašan u hvatanju svih suptilnih emocija koje ljeto donosi – od zalazaka sunca do susreta s prolaznim ljubavima. Ako ste ikada proveli odmor u apatiji, sami i frustrirani, ovaj film će vam djelovati kao lijek. Delphine (Marie Rivière) osjeća se odvojeno od svijeta, zbunjena površnošću odnosa koje susreće i razočarana ograničenim mogućnostima koje društvo nudi ženama. No sve kulminira jednim od najpoznatijih trenutaka gledanja zalaska sunca u povijesti filma.

Summer Vacation 1999 (1988)

Smješten u futuristički internat ispunjen gotičkim elementima – bijele zavjese, lampe, prazni hodnici – ovaj japanski film je bajkovita priča o duhovima, melanholiji i tinejdžerskoj boli. Četvorica dječaka ostaju tijekom ljeta u školi, svaki pogođen samoubojstvom školskog druga. Film je nastao prema šōnen-ai mangi iz 1974. (žanr koji istražuje emotivne odnose među dječacima, namijenjen ženskoj publici) inspiriranoj djelima Hermana Hessea. Zanimljivo, sve dječake glume djevojke, što filmu dodaje dodatnu slojevitost. Ako ste za nešto drugačije, pomaknuto i emotivno zahtjevno – prepustite se ovom filmu iz 1988.

Call Me by Your Name (2017)

Vraćamo se u suvremeno doba gdje je Guadagninov Call Me by Your Name jedan od najistaknutijih filmova posljednjeg desetljeća. Na površini, ovo je nježna ljetna ljubavna priča u jednom talijanskom selu, ali u svojoj biti riječ je o neizbježnom kraju nečega dragocjenog. Elio (Timothée Chalamet) i Oliver (Armie Hammer) provode nekoliko tjedana u zanosu prve ljubavi, no ljeto, kao i sve drugo, mora završiti. Guadagnino svaki trenutak snima s osjećajem da je već postao sjećanje – treperavo i nježno, dok pred našim očima iščezava.

Unrelated (2007)

U svom prvom filmu britanska redateljica Joanna Hogg analizira tihi kaos bogatog srednjeg sloja. Anna (Kathryn Worth) dolazi u Toskanu kod svoje prijateljice Verene (Mary Roscoe), no umjesto da provodi vrijeme s odraslima, zbližava se s mlađom društvom, među kojima je i mladi Tom Hiddleston. Ta distanca izaziva trzavice i prešućena neprijateljstva. Film je suzdržan, ali pun sitnih, neugodnih trenutaka koji narušavaju savršenu ljetnu razglednicu.

Oslo, August 31st (2011)

Norveški redatelj Joachim Trier poznat je po filmovima punima tuge i propuštenih prilika, a ovo je jedno od njegovih najdirljivijih djela. Anders (Anders Danielsen Lie), bivši ovisnik, dobiva dopuštenje da napusti rehabilitaciju i ode u grad na razgovor za posao. Tijekom nekoliko ljetnih sati susreće se s prijateljima, preispituje svoje odluke i osjeća se sve više odvojen od svijeta. Ljetno svjetlo u ovom filmu ne donosi nadu već oštro podsjeća na godine koje je već izgubio.

La Ciénaga (2001)

Kada ljetna tuga postaje otrovna? Debitantski film argentinske redateljice Lucrecie Martel nemirna je, gotovo hororična studija jedne propadajuće buržoaske obitelji. Ljetne dane provode na zapuštenom imanju s prljavim bazenom, među planinskim visoravnima. Film djeluje kao niz svakodnevnih trenutaka – piće na terasi, drijemeži, ogovaranja – ali Martel sve snima uznemirujuće precizno, fokusirajući se na sjene, kutove i podove, kao da se nešto strašno sprema. Nije riječ o kraju ljeta, riječ je o onome što tek dolazi.

Before Midnight (2013)

Treći dio Linklaterove Before trilogije, nakon Before Sunrise i Before Sunset, donosi objektivniji prikaz veze Jesseja (Ethan Hawke) i Céline (Julie Delpy). Devet godina nakon što su odlučili biti zajedno, pratimo ih na ljetovanju u Grčkoj, gdje se susreću s onim što svi izbjegavamo – starim roditeljima, karijerama koje zahtijevaju žrtvu i, naposljetku, umorom. Ljeto ovdje postaje okvir za stvarnost: ljubav nije nestala, ali bajka se raspršila. Film očarava, rastužuje i budi u nama davno uspavane emocije.