Film 2025: Što nas čeka u novoj godini?
Nikola Radić
prosinac 31, 2024
Svi koji prate trendove u bilo kojoj industriji znaju koliko se svijet ubrzao i kako, zahvaljujući raznim platformama, osobito TikToku, trendovi dolaze i odlaze prilično spontano, ponekad trajući svega nekoliko dana. Nova je tjedna uvijek prilika za nove favorite i opsesije. Ponekad se, međutim, dogodi da trendovi ostanu mjesecima i utječu ne samo na industriju iz koje dolaze, već se preliju i na cijelu popularnu kulturu. Ponekad nestanu, a onda se, taman kada ih zaboravimo, vrate u trenutku kada ih uopće ne očekujemo.
S obzirom na to da nam film, književnost, glazba, dizajn i suvremena umjetnost uvijek zaokupljaju pažnju, pitali smo stručnjake u ovim područjima – ljude koji znaju i što je bilo i što bi moglo biti – što možemo očekivati u nadolazećoj godini. Što su prepoznali kao trendove koji bi mogli ostaviti trag u 2025., čemu se možemo radovati, a na što se unaprijed pripremiti?
S punim uvjerenjem možemo predvidjeti da će biografski filmovi, osobito oni o pop ili rock pjevačima i pjevačicama te skladateljima klasične glazbe, ostati u trendu tijekom 2025. i dulje. Nemam velika očekivanja od filma A Complete Unknown Jamesa Mangolda, koji u kina stiže sljedeće godine, a čije najave djeluju blijedo poput Timothéeja Chalameta u ulozi Boba Dylana, niti od Michael, filma o Michaelu Jacksonu, najavljenog za 2025. Umjesto hrabrijih i osebujnijih interpretacija života glazbenika, čini mi se da će u glavnim industrijskim tokovima prevladavati generični naslovi poput nedavnih Back to Black ili Bob Marley: One Love. Takve nenadahnute pojednostavnjene obrade jednako frustriraju obožavatelje opusa obrađenih umjetnika i filmske kritičare.
Potaknuti uspjehom filma The Substance Coralie Fargeat, kao i interesom za Cronenbergove Crimes of the Future te Zlatnom palmom dodijeljenom filmu Titane Julije Ducournau, drugi bi se redatelji uskoro mogli okušati u Cronenbergovskom body horroru. Takav pristup omogućuje spajanje društveno osjetljivih tema, kontroverznosti te narativne ili formalne inovativnosti.
Jasno je da će velike franšize, aktualni blockbusteri te oživljeni serijali i klasici i dalje dobivati nepotrebne nastavke. Brojke u naslovima i dalje će biti nužne kako bi publika mogla pratiti serijale: Heat 2, Aladdin 2, Enola Holmes 3, pa čak i – pomalo apsurdno – The Passion of the Christ: Resurrection – Chapter I. Nostalgično referiranje na osamdesete godine prošlog stoljeća polako će se premještati prema devedesetima i početku dvijetisućitih. Stoga ne čudi što su za sljedeću godinu planirane premijere nastavaka filmova Heat Michaela Manna i Constantine Francisa Lawrencea.
Među filmovima koje s uzbuđenjem iščekujem nalazi se znanstveno-fantastična avanturistička komedija Mickey 17 Bonga Joon-hoa s Robertom Pattinsonom. Planiram pratiti i prijelaz Kierana Culkina s televizije na veliko platno: iako nema najavljenih filmskih projekata za 2025., ovogodišnji A Real Pain, za koji se već šuška da bi mu mogao donijeti nominaciju za Oscara, otvara prostor za uloge koje bi ga mogle izvući iz obrasca Romana Roya iz serije Succession. Zanima me i u kojem će smjeru i s koliko uspjeha Sydney Sweeney kapitalizirati svoj trenutni vrhunac popularnosti – hoće li joj ravnoteža između zapaženijih nezavisnih filmova i kino-hitova donijeti reputaciju sličnu onoj koju je Pattinson pažljivo gradio?
U dokumentarnom i eksperimentalnijem izrazu, sljedeća bi godina mogla donijeti nove pristupe problematizaciji i kreativnom korištenju umjetne inteligencije te eksperimentiranje s arhivskim zapisima kao područjem pogodnim za propitivanje povijesti i sjećanja. Nadam se da će barem neki od tih radova biti u duhu, po mom mišljenju, najrazigranijeg i najboljeg dokumentarnog filma ove godine: Soundtrack to a Coup d’État Johana Grimonpreza.