Pogledali smo kontroverzni hrvatski film, kandidata za Oscar nominaciju

Iako je vijest o odabiru filma Lijepa večer, lijep dan kao hrvatskog kandidata za Oscara mnogima ostavila upitnike nad glavom—većinom jer još nije krenuo u širu distribuciju pa je samim time i javnosti ostao donekle nepoznat – dio nas prati film Lijepa večer, lijep dan koji je već neko vrijeme “hot topic” lokalne filmske scene.

Lijepa večer, lijep dan

U kratkim crtama, film prati četvoricu prijatelja koji nakon zajedničke borbe u partizanskoj vojsci postaju cijenjeni filmaši u novoosnovanoj Jugoslaviji, sve dok im tajne službe zbog “nepodobne” scene u jednom od filmova na čelo studija ne postave svog agenta, s ciljem da ih nadzire te pronađe dokaze o njihovoj homoseksualnosti. Unatoč tome što dio ikonografije i narativne gramatike vuče iz tradicije hrvatskog (poslije)ratnog filma s jedne strane, te klasičnog “commie-surveillance” trilera s druge, Lijepa večer, lijep dan ipak komplicira crno-bijele podjele (odražene i u prikladnoj kolor-shemi) karakteristične za te žanrove. Tako, na primjer, transformacija lika Emira Hadžihafizbegovića – iz jednodimenzionalnog predstavnika represivnog sustava u kompleksnog čovjeka koji taj isti sustav pokušava pomiriti s novostečenim prijateljstvom prema “sumnjivcima” – čini jedan od najefektnijih dijelova filma.

Photo: Lijepa večer, lijep dan, 4Film

S druge strane, ono što ostaje u sjećanju publike (ili barem ove gledateljice) mjesec dana nakon gledanja upravo su one scene u kojima četvorica glavnih likova – u sjajnim izvedbama Dade Ćosića, Slavena Došle, Đorđeta Galića i Elmira Krivalića – obitavaju u slobodi privatne sfere, izvan ograničenja javnog života i nadzora koji on podrazumijeva. Tu su, naravno, za našu regiju nekarakteristično eksplicitne sekvence seksa između muškaraca, čija prava transgresivnost leži u intimnosti i romantici koje Juka, uz samu tjelesnost, u njih uvezuje. Ističu se i mučne, no zanosne scene nasilja – koje su mnogima nažalost lakše za probaviti od onih ljubavnih – te epizoda na moru u kojoj likovi (u rijetkom trenutku bezbrižnosti) plešu uz Unchained Melody, kao i potresno finale koje objedinjuje tragove svih tih trenutaka.

Photo: Lijepa večer, lijep dan, 4Film

Iako su mu neki zamjerili navodne povijesne netočnosti i prividno izjednačavanje fašističkog i socijalističkog režima, iz samog je filma jasno da on ne govori o jednom političkom sustavu, jednoj represiji ili jednom vremenu i prostoru. U sredini koja ljubav dva muškarca u Domovinskom ratu i dalje smatra previše kontroverznom za veliko platno, vjerujem da Lijepu večer, lijep dan – kao jedan od prvih hrvatskih filmova koji se time uopće usudio baviti – treba shvatiti kao priču o slobodi, te nadi da je od osobnih interesa (i ideologija iza kojih se kriju) u konačnici ipak snažnija ljudskost.

Photo: Lijepa večer, lijep dan, 4Film

U nastavku pogledajte trailer za film Lijepa večer, lijepi dan: