Filip Koludrović otkrio nam je kako izgleda američki svijet kreiran AI tehnologijom

Fotograf, umjetnik i kreativni direktor Vogue Adria, Filip Koludrović, pažnju medija privukao je svojom novom fotografskom knjigom kojom redefinira autentičnost na vrlo nekonvencionalan način. I Have Never Been to America njegovo je vizualno i putopisno putovanje u zemlju u kojoj zapravo nije nikada bio. Da bi tamo stigao, prije nego što je uopće kupio avionsku kartu, zamislio ju je i to uz pomoć AI tehnologije.

Publikacija koristi umjetnu inteligenciju i njome manipulira kako bi prikazala intrigantnu priču koja opisuje putovanje 18-godišnjeg protagonista koji putuje Sjedinjenim Državama u trajanju od tri mjeseca. Suočavajući se s ljudskom percepcijom i krhkošću medija koja je prisutna u digitalnom dobu, knjiga kroz svoja poglavlja propituje vjerodostojnost i poimanje stvarnosti. Što mu je kao fotografu otkrila mogućnost AI tehnologije, Filip nam odgovara “Mislim da je nepovratno promijenila moju perspektivu prema fotografiji. Kao da je izmjestila mogućnosti fotografija izvan fizičkih ograničenja. Bio je to jako zanimljiv period stvaranja.”

Kroz oko 700 slika generiranih uz pomoć AI, knjiga nadilazi fizikalnost i konvencionalnost i prva je publikacija koja se koristi ovom tehnologijom za stvaranje naracije dokumentarne fotografije na takav način. Kaže nam Filip kako ga je svemu ovome privukla mogućnost maštanja. Ideja za ovakvim tipom knjige nastala je krajem 2022., a objavljena je prošle godine promocijom u Firenci, s time da je od ideje do izrade većine fotografija prošlo 4 tjedna, nakon čega je slijedio grafički dizajn.

Na putu stvaranja Filipu se priključio mladi fotograf Deni Horvatić, čiji rad i razmišljanja iznimno cijeni. “On je na neki način kurirao ovo fiktivno putovanje i cijela struktura knjige zapravo je nastala kroz duge razgovore između Pariza i Hrvatske.“ Knjiga uključuje i narativni dio čiji je autor također Filip. “Tekstualni dio je također dio putovanja, knjiga počinje rukom pisanim tekstom te nastavlja sve većom integracijom umjetne inteligencije u sadržaj, završava kao potpuno robotski napisan tekst. Samim time predstavlja neku tranziciju iz humanizma u transhumanizam.”

Tematski, publikacija propituje kritizira i secira aspekte stereotipne američke kulture kroz promatranje socioloških i ekonomskih utjecaja. Kroz pet poglavlja istražuju se i provociraju različite naracije. Prvo poglavlje sažima odlazak protagonista iz Rijeke u New York brodom, ilustrirajući prilike hrvatskih useljenika koji su u 18. stoljeću otišli u Sjedinjene Države. Drugo poglavlje dotiče se različitih tema koje mogu predstavljati život u Americi, pozivajući se na iskustvo srednje škole, sveučilišta, Hamptonsa, kauboja, zajednica Amiša i prikazujući sve ono što netko može percipirati kao dio američke kulture. Treće poglavlje u potpunosti secira koncept knjige i ponovno ga osmišljava kroz negativno gledište. Četvrto poglavlje bavi se zlokobnijim temama, koje predstavljaju negativniji dio putovanja, dok se bavi temama kao što su farmaceutska industrija, tinejdžeri koji koriste opioide, natjecanja ljepote, porno industrija, ovisnost, sastanci AA-a, provale, zatvori, vojska i školske pucnjave. Peto poglavlje, kao završno poglavlje, izravno se suprotstavlja prvom, a sažima temu Smrt.

U svemu tome Filip se trudio ne polaziti od konkretnih negdje pročitanih informacija i izvora već se prepustio svojim intuitivnim fiktivnim sjećanjima, jer kako kaže, “baš tu se dogode zanimljive stvari”. Dodaje i koliko je ova fotografska igra bila uzbudljiva. “Mislim da je zabavno igrati se s američkim stereotipima, pogotovo zbog fenomena da ih svi poznajemo bez obzira jesmo li kročili na američko tlo ili ne. Putovanje iz knjige ide i do nekih različitih slojeva društva, pa je svakako bilo zabavno istraživati američku kulturu i putovati njome uz pomoć umjetne inteligencije iz stana u potkrovlju Pariza.”