Filmovi i knjige koji otkrivaju svu složenost majčinstva

Posljednjih nekoliko dana često se uhvatim kako razmišljam o fenomenu majke. Biti majka za mene ne znači samo roditi drugo biće, to mora biti neka supermoć! Spremnost da toliko voliš, da se neminovno odrekneš mnogih stvari i staviš ispred sebe neprobojni štit hrabrosti koji pripada samo i isključivo toj ulozi (ovdje ne govorim jezikom viktimizacije i idealizacije kojim se patrijarhat najčešće služi, već upravo suprotno, govorim o onome izvan toga, o odlukama, pogreškama, patnji i hrabrosti). Postoji nešto gotovo arhetipsko u tom osjećaju koji majka budi. Sjećate li se onih noći kada kao dijete sanjate nešto ružno, a majčin vas dodir vrati u stvarnost u kojoj je barem na trenutak sve u redu; kada ste položili najteži ispit i ruke vam drhte od sreće dok birate taj dobro poznati broj, znajući da će to biti jedina osoba na svijetu koja će zbog te vijesti biti sretnija od vas? To nije samo fizičko utočište, već način na koji svijet, makar nakratko, prestaje prijetiti. Majka je često prva točka orijentacije u kaotičnom svemiru, sidro koje daje smisao i oblik postojanju.

Majka je, možda više nego itko drugi, simbol izvora. Simone de Beauvoir je pisala da majčinstvo otkriva jedinstvo života, sposobnost stvaranja i održavanja postojanja. To jedinstvo ne znači samo rađanje, već i stalno vraćanje, davanje, hranjenje, čuvanje, pa i prepuštanje. U tom činu održavanja života postoji čitava filozofija postojanja, onaj neprekinuti niz žena koje su, svaka na svoj način, nosile teret i snagu cijelog svijeta.

Možda je zato majčinska figura oduvijek bila inspiracija umjetnicima i misliocima: od mitoloških božica zemlje do suvremenih prikaza majki koje ne moraju biti svetice da bi bile vječne. Jer majka u sebi sabire paradoks – istovremeno je početak i kraj, svjetlo i sjena, kaos i red. I svaka žena koja nosi tu snagu, bez obzira na to je li majka u biološkom smislu ili ne, nastavlja taj tihi niz hrabrosti koji se proteže od samog početka svijeta.

Kroz umjetnost i književnost oduvijek se ogledala složenost odnosa između majke i svijeta. Taj odnos ne pripada jednom vremenu niti jednom obliku, on je uvijek bio prostor dubokih unutarnjih sukoba, između ljubavi i gubitka, potrebe da se zaštiti i želje da se pobjegne. Majka nije mitsko biće, već čovjek sa vlastitim granicama, strahovima i hrabrošću koja nadilazi sve poznate oblike izdržljivosti. Zato sam je i nazvala fenomenom. Nikada nije bilo teže biti majka – ne zato što su majke danas slabije, već zato što svijet od njih traži sve, dok im istovremeno oduzima sigurnost. U vremenu u kojem je (svijetla) budućnost neizvjesnija nego ikada, majčinstvo postaje čin najdubljeg optimizma, odluka da se stvori, omogući i osigura bolje sutra, čak i kada u njegovo postojanje više nitko nije siguran. Majka, u tom smislu, ostaje i simbol i dokaz da hrabrost ne mora biti glasna – ponekad je to tiha upornost da se život, unatoč svemu, nastavi.

U nastavku donosim knjige i filmove koji savršeno oslikavaju kompleksnost, borbu, dualnost i snagu majke.

Knjige

Time is a mother, Ocean Vuong

Ocean Vuong je autor koji mi je vratio vjeru u poeziju. Podsjetio me da je to medij koji me i dalje može pomaknuti – onako iskreno i fizički – kao da svaka rečenica dolazi iz nekog mjesta za koje sam i sama zaboravila da postoji. Dugo mi se to nije dogodilo.

Njegova knjiga Time is a Mother bavi se temom koja je istovremeno duboko osobna i univerzalna – odnosom s majkom, tugom i načinima na koje preživljavamo gubitak. Vuong piše o smrti, ali i o onome što ostaje poslije: o navikama, jeziku, mirisima, o svemu što nas, bez obzira na vrijeme, i dalje povezuje s onima koji su nas oblikovali. U toj tihoj borbi između sjećanja i zaborava, Time is a Mother postaje knjiga o tome kako naučiti živjeti s prazninom, a ne usprkos njoj. Pokazuje koliko je uloga majke ključna, ne samo u našem odrastanju, već i u načinu na koji razumijemo svijet, tugu, ljubav i vlastitu krhkost. Vuongove riječi dokazuju da ne postoji ništa drugo što može izazvati takav osjećaj, ništa što istovremeno toliko boli i liječi kao prisutnost ili odsutnost majke.

Oh My Mother!, Connie Wang

Oh My Mother! autorice Connie Wang važna je knjiga jer na jedinstven način istražuje odnos između majke i kćeri kroz prizmu migracije, kulture i identiteta. Wang piše o svojoj majci kao o ženi koja je preživjela selidbe, prilagodbe i različite oblike nevidljivog rada, te o tome kako njih dvije, u različitim dijelovima svijeta, ponovno uče voljeti se, razumjeti i prihvatiti jedna drugu. Knjiga pokazuje da majčinstvo nije statična uloga, već odnos koji se stalno mijenja i pregovara, osobito u suvremenom svijetu u kojem se brišu granice između domovine i dijaspore, tradicije i suvremenosti. Oh My Mother! nas podsjeća da odnos s majkom nije samo emotivan, već i kulturni, povijesni i generacijski prostor u kojem se oblikujemo.

Svjetionik, Virginia Woolf

Svjetionik Virginije Woolf jedno je od najdubljih književnih promišljanja o majčinstvu, ali ne kroz priču o brizi, žrtvi ili ulozi, već kroz sam pojam prisutnosti i odsutnosti. Lik gospođe Ramsay, majke oko koje se sve u romanu vrti, zapravo nije samo žena, već sila koja povezuje, smiruje i oblikuje sve ostale likove. Njezino postojanje ono je što daje smisao svijetu oko nje, a njezin nestanak otkriva koliko je taj smisao krhak. Woolf prikazuje majku kao središte obiteljskog kozmosa, ne u sentimentalnom, već u gotovo metafizičkom smislu. Gospođa Ramsay istodobno je topla i nedostižna, prisutna u svemu i svima čak i kada je više nema. Kroz nju Woolf istražuje kako majke postaju dio naših unutarnjih pejzaža: njihov glas, način na koji promatraju svijet, sve to u nama nastavlja postojati i dugo nakon njihova odlaska. Ka svjetioniku je knjiga o prolaznosti, o vremenu koje briše, ali i o tome kako majčinska figura ostaje – poput svjetla koje se nikada posve ne gasi. U tom smislu, Woolf je možda među prvima pokazala da pisati o majci znači pisati o samoj srži ljudskog postojanja.

Still Born, Guadalupe Nettel

Still Born meksičke autorice Guadalupe Nettel jedna je od najsnažnijih suvremenih knjiga o majčinstvu upravo zato što odbija idealizirati tu temu. Umjesto slike savršene majke, Nettel nudi priču o izboru, ambivalenciji i granicama između želje za djetetom i potrebe za samostalnošću. Kroz dvije žene, prijateljice koje različito doživljavaju majčinstvo, knjiga istražuje što znači odlučiti biti majka, ali i odlučiti ne biti. U tom prostoru između prihvaćanja i odbijanja, između biološke i emocionalne stvarnosti, Nettel pokazuje koliko je majčinstvo složeno, proturječno i duboko osobno iskustvo.

Ono što ovu knjigu izdvaja jest to što ne govori samo o djeci, već o ženskom identitetu, tijelu i odgovornosti prema vlastitom životu. Still Born otvara pitanje: definira li se majčinstvo porodom, ljubavlju, gubitkom ili sposobnošću da u sebi prepoznaš i nježnost i strah? Nettel piše jednostavno, ali s nemilosrdnom preciznošću, i time pokazuje da majčinstvo nije samo instinkt ni društvena dužnost, već jedan od najdubljih načina na koji se suočavamo s krhkošću života.

Zagoreni šećer (Burnt Sugar), Avni Doshi

Zagoreni šećer indijske autorice Avni Doshi brutalno iskreno prikazuje ono o čemu se rijetko govori – ambivalentnu ljubav između majke i kćeri. U središtu romana nalazi se odnos žene koja stari i gubi pamćenje te kćeri koja se mora brinuti o njoj, iako je veći dio života provela u sjeni majčine sebičnosti i emocionalne nedostupnosti. Doshi razbija idealiziranu sliku majčinstva i pokazuje da ono može biti i izvor boli, ljutnje i moralne konfuzije, a ne samo nježnosti. U njihovu odnosu istodobno postoje i ljubav i mržnja, i potreba i otpor, sve ono što čini stvarnu ljudsku vezu. Kroz tu priču, Zagoreni šećer istražuje nasljeđe emocionalne boli, pitanje oprosta i to kako se kćeri neizbježno pretvaraju u svoje majke, čak i kada se protiv toga bore. Majčinstvo ovdje nije samo obiteljska tema, već ogledalo identiteta, tjelesnosti i ženskog iskustva u svijetu koji od majki očekuje bezuvjetnu ljubav. U toj napetosti između dužnosti i želje, Avni Doshi otvara jedno od najvažnijih pitanja suvremene književnosti: je li moguće voljeti nekoga tko te povrijedio i dopušta li majčinstvo uopće išta drugačije?

Ljeta s Marijom, Olja Savičević Ivančević

Ljeta s Marijom Olje Savičević Ivančević roman je koji majčinstvo promatra kao nasljeđe, vezu i kruženje kroz vrijeme, kroz jezik, kroz generacije. Priča o pet žena istog imena zapravo je priča o kontinuitetu ženskog iskustva, o tome kako se ljubav, strah, tišina i briga prenose s majke na kćer, s jedne Marije na drugu. Majčinstvo se ovdje ne prikazuje kao ideal, već kao prostor borbe, nježnosti i prešućene snage. Savičević Ivančević piše o ženama koje su istodobno i stup i svjedok svojih obitelji, o onima koje rađaju, njeguju, odlaze, vraćaju se. Kroz njih autorica pokazuje da majka nije samo figura brige, već i čuvarica sjećanja, povijesti i jezika – ona koja drži svijet na okupu čak i kada ga više nema. Roman tako postaje svjedočanstvo o majčinstvu koje traje i kada ga više nema tko izgovoriti. U njemu se, kao i u životu, majka pojavljuje u obliku glasa, pogleda, geste – kao nešto što nas određuje i onda kada mislimo da smo se od toga oslobodili. Ljeta s Marijom knjiga je o tome kako majčina ljubav nikada ne nestaje, već mijenja oblik – poput vremena, mora, sjećanja.

Filmovi

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017, Martin McDonagh

Imdb

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri Martina McDonagha film je koji majčinstvo prikazuje kroz bijes, bol i ustrajnost. Glavna junakinja, Mildred Hayes, majka je ubijene djevojke koja, razočarana neučinkovitošću policije, postavlja tri billboarda na ulazu u grad kako bi podsjetila zajednicu i vlast na nepravdu učinjenu njezinu djetetu.

Film istražuje što se događa kada se majčinska ljubav pretvori u gnjev, kada bol postane jedini način da se zadrži veza s izgubljenim djetetom. Mildred ne traži samo pravdu – ona pokušava pronaći smisao nakon gubitka koji je nepodnošljiv. Njezina borba ujedno je i način da ostane majka, iako dijete više nije tu. McDonagh prikazuje majčinstvo kao moralnu snagu, ali i kao oblik ludila koje nastaje kada svijet ne prepoznaje nečiju tugu. Film ne nudi utjehu, ali pokazuje da ljubav majke, čak i kada se izražava kroz bijes, ostaje najdublji izraz ljudskosti. Three Billboards priča je o majci koja odbija šutjeti – i time podsjeća da bol nije slabost, već dokaz ljubavi koja ne prestaje.

All About My Mother (Todo sobre mi madre), 1999. Pedro Almodóvar

Mubi

All About My Mother Pedra Almodóvara jedan je od najvažnijih filmova o majčinstvu u suvremenoj kinematografiji. U njegovu središtu nalazi se Manuela, medicinska sestra i samohrana majka koja, nakon smrti sina, kreće na put kako bi pronašla dječakova oca – trans osobu koju je napustila prije mnogo godina. Almodóvar majčinstvo prikazuje kao čin neprekidne brige, ali i kao emotivni, etički i duhovni proces. Manuela nije idealna majka, već žena koja voli do granice bola i gubi sve što voli, ali u toj ljubavi i gubitku pronalazi smisao. Film ne govori samo o jednoj majci, već o različitim oblicima majčinstva: biološkom, izabranom, simboličkom. Tu su i druge žene – prostitutka, glumica, redovnica – koje svaka na svoj način postaju figure majke i brige. U tipičnom Almodóvarovu maniru, film spaja melodramu i empatiju, patnju i humor, pokazujući da majčinstvo nije ograničeno rođenjem djeteta, već sposobnošću da voliš i čuvaš druge. All About My Mother posveta je ženama koje preživljavaju, liječe, stvaraju i vole – čak i kada ih svijet ne vidi.

Vetre, pričaj sa mnom, 2025, Stefan Đorđević

Vetre, pričaj sa mnom Stefana Đorđevića film je o majci koja nije fizički prisutna, ali čije prisustvo oblikuje svaki kadar. Polazeći od vlastitog iskustva gubitka, Đorđević stvara intiman portret odnosa između sina i majke, u kojem tišina postaje prostor dijaloga. Majčinstvo je ovdje prikazano kao nešto trajno i nevidljivo, kao energija koja pokreće sina da stvara, da pronađe smisao kroz umjetnost i prisutnost u odsutnosti. Đorđević ne idealizira majku, već je prikazuje kao dio unutarnjeg svijeta – onog koji se ne može izgubiti. Vetre, pričaj sa mnom pokazuje da majčinstvo nije samo odnos između dvije osobe, već i način na koji učimo voljeti, tugovati i govoriti o onome što se ne može izreći. Film je, na kraju, nježni dijalog s majkom koja još uvijek odgovara – samo drugim jezikom.

Mother!,2017, Darren Aronofsky

Imdb

Mother! Darrena Aronofskyja jedan je od najsloženijih i najkontroverznijih filmova o majčinstvu, jer taj pojam koristi kao metaforu za stvaranje, uništenje i žrtvu. Na površini, film djeluje kao psihološki horor o ženi (Jennifer Lawrence) koja gubi kontrolu nad vlastitim domom, ali ispod toga krije se alegorija o Majci Prirodi – o ženi kao izvoru života i beskrajnom objektu potrošnje. U kontekstu majčinstva, Aronofsky prikazuje majku kao arhetip stvaranja: ona gradi, njeguje, rađa, dok svijet oko nje neumorno troši i uništava. Njezina bol i bijes postaju metafora za eksploataciju i nepoštovanje svega što daje život. Film pokazuje koliko je majčinstvo često neshvaćeno, podcijenjeno i zloupotrijebljeno, ali i koliko u njemu ima snage i božanskog elementa. Na kraju, kada se sve uruši, ostaje samo srce – doslovno i simbolično – kao jedini neuništivi trag ljubavi. Mother! je film o krajnjoj granici davanja: o majci koja daje sve, čak i kada joj ništa ne ostane. U Aronofskyjevu svijetu, majčinstvo je i stvaranje i kraj, i bol i obnova, beskonačni ciklus života.

Lady bird, 2017, Greta Gerwig

Lady Bird Grete Gerwig jedan je od najiskrenijih suvremenih filmova o odnosu majke i kćeri. U središtu priče su Christine „Lady Bird“ i njezina majka Marion, dvije žene koje se neprestano sukobljavaju, ali su duboko povezane i međusobno ovisne. Gerwig ne prikazuje majčinstvo kroz sentimentalnost, već kroz svakodnevne tenzije, sitne sukobe i ljubav koja je često gruba, ali iskrena. Marion je majka koja brine, ali i sudi, pokušava zaštititi, ali i kontrolirati. Lady Bird, s druge strane, traži slobodu, ali ne može pobjeći od majčina utjecaja. Ovo je priča o neizbježnoj ambivalenciji – o tome kako istodobno možemo voljeti i povređivati, željeti bliskost i udaljenost. Na kraju, kada Lady Bird odraste, shvaća da majčina kritika i hladnoća nisu bile odsutnost ljubavi, već njezin nespretan izraz. Film je tako dirljiva posveta svim majkama koje ne znaju uvijek kako reći „volim te“, ali to pokazuju svakim svojim gestom.