Kakve posljedice facelift može imati na mentalno zdravlje?

Poznato je da se Nora Ephron loše osjećala zbog svog vrata, ali Kris Jenner toliko voli svoj facelift da prodaje suvenire u njegovu čast: bijelu majicu i odgovarajuću kapu s natpisom I’ll Have What Kris Jenner Is Having. U eseju iz 2003. godine, prvotno objavljenom u Vogueu, Ephron, koja je preminula 2012. godine, razmišljala je o potencijalnim rizicima i koristima operacije zatezanja lica i vrata, što je u to vrijeme bila donekle stigmatizirana tema. Sada, 22 godine kasnije, sve više javnih osoba otvoreno govori o facelift tretmanima. (Sonja Morgan, Marc Jacobs i Sia pridružuju se Jenner u onome što se naziva transparentnošću plastične kirurgije.) Zanimanje za facelift tretmane raste, samo pogledajte grafikon Google Trendsa za taj pojam u posljednjih 12 mjeseci.

Mnoge poznate osobe koje govore o svojim facelift tretmanima odlučuju to učiniti jer su, poput Jenner, oduševljene rezultatima. Ali ako zavirite na anonimne forume poput Redditovog r/PlasticSurgery, vidjet ćete složeniji skup iskustava. Istina je da su mnogi vrlo zadovoljni rezultatima i doživljavaju značajan porast samopouzdanja nakon zahvata. No, drugi su razočarani, bore se s depresijom ili anksioznošću tijekom oporavka u izolaciji ili jednostavno osjećaju da više ne liče na sebe.

Povezano: Tko danas ima pravo biti lijep?

Razgovor o mentalnom zdravlju i plastičnoj kirurgiji je nijansiran i nužan, a dobar plastični kirurg trebao bi imati mentalno zdravlje pacijenta na umu tijekom cijelog procesa, od početnih konzultacija do oporavka. “Postoji mnogo dodirnih točaka između učinaka facelifta na mentalno zdravlje i slike tijela, starenja, identiteta i samopoštovanja općenito“, kaže Kiana Shelton iz Mindpath Healtha u Teksasu. „Kad god razmišljamo o bilo kakvoj promjeni našeg fizičkog izgleda, istraživanje zašto to želimo može biti zaista korisno.”

Početne konzultacije

Prvo dolazi početna konzultacija, koja, kako navodi Američko udruženje plastičnih kirurga (ASPS), treba uključivati detaljnu povijest mentalnog i fizičkog zdravlja. Kirurzi bi trebali obratiti pažnju na znakove upozorenja poremećaja tjelesne dismorfije (BDD) – mentalnog zdravstvenog stanja u kojem ljudi ne mogu prestati razmišljati o percipiranim nedostacima ili manama u svom izgledu, kao i na druga postojeća psihološka stanja i nerealna očekivanja o tome što će promjena njihova izgleda postići. Međutim, neka istraživanja sugeriraju da mnogi plastični kirurzi nisu osobito uspješni u prepoznavanju BDD-a; u jednom istraživanju iz 2016. godine, 84% plastičnih kirurga izjavilo je da su nesvjesno operirali pacijente s BDD-om.

Raghu Athré, plastični kirurg iz Teksasa, procjenjuje da otprilike 10% potencijalnih pacijenata odbije jer nisu u pravom mentalnom ili emocionalnom stanju. “Kažem im: ‘Mislim da facelift nije odgovarajući tretman za vas u ovom trenutku, o tome možemo razgovarati u budućnosti’”, kaže on. “I rekao bih da se od tih pacijenata oko 50% kasnije vrati i kaže: ‘Bili ste u pravu. Vjerojatno mi je tada bilo loše vrijeme za to.’ Kada imate tu razinu iskrenosti, možete birati pacijente koje želite operirati i postići sjajne rezultate.”

U fazi konzultacija, iskrenost je od vitalne važnosti, dodaje dr. Athré. “Ako dođu i pokažu vam fotografiju s Instagrama, govoreći: ‘Želim ovako izgledati’, moralna i etička odgovornost kirurga je da kaže: ‘Slušajte, prije svega, to se neće dogoditi’ ili ‘To je prolazni trend’”, kaže on. “Moramo naučiti nositi se s time i ne raditi samo zbog profita.”

Period nakon operacije uglavnom je težak

Zatim dolazi sama procedura, nakon koje slijedi početno postoperativno razdoblje, koje obično traje oko dva tjedna. Čak se i pacijenti koji su zadovoljni konačnim rezultatom ponekad bore s depresijom ili anksioznošću u prvim danima nakon operacije, zbog boli, nelagode, izolacije i poteškoća sa spavanjem. Plastični kirurzi kažu da mogu pomoći u smanjenju tog rizika tako da unaprijed pripreme pacijente na to kako će postoperativno razdoblje realno izgledati, i fizički i emocionalno.

“Kažem svojim pacijentima da će treći i četvrti dan nakon operacije biti depresivni – i tu nema rasprave”, kaže dr. Athré. “Moraju biti spremni na to.”

Michelle Lee, osnivačica Perk Plastic Surgery u Kaliforniji, savjetuje pacijentima da osiguraju da imaju voljenu osobu uz sebe ili da unajme privatnu medicinsku sestru tijekom procesa oporavka, ali da nikako ne budu sami. “Nitko ne bi trebao prolaziti kroz ovakvu proceduru potpuno sam”, kaže ona. “To je kao i sve u životu. Želite imati zajednicu koja će proći kroz to s vama. Ne morate to objavljivati na društvenim mrežama, ali trebali biste imati pouzdanog prijatelja koji će vas podržati.” Ona također savjetuje pacijentima da izbjegavaju ogledala prvih nekoliko dana, kada su modrice najizraženije, i da izađu iz kuće i u prirodu – “naravno, s velikim šeširom.”

Yael Halaas, plastična kirurginja za lice iz New Yorka, svojim pacijentima nudi Exomind, tretman za mentalno zdravlje u ordinaciji koji koristi transkranijalnu magnetsku stimulaciju (TMS) za ciljanje specifičnih moždanih regija. “To je nešto što mogu raditi tijekom tog početnog postoperativnog razdoblja, a što će im mentalno pomoći”, kaže ona.

Pacijentima koji već imaju terapeuta može biti korisno da zakažu virtualnu sesiju ili dvije u prvim danima nakon operacije, sugerira Noelani Sagapolutele, suosnivačica Wa’a Collective s Havaja. “Moglo bi biti dobro da netko provjeri virtualno, jer možemo isključiti kamere, a pacijent svejedno može ostati povezan s nekim”, kaže ona.

Uz odgovarajuću pripremu za ono što se može očekivati, mnogi pacijenti otkrivaju da početno postoperativno razdoblje nije tako loše. Judy, koja je sebi priuštila facelift za svoj 60. rođendan, kaže da se osjećala “pomalo klaustrofobično” tijekom prve sedmice, ali da je inače sve bilo u redu. “Samo sam održavala pozitivan stav tijekom cijelog iskustva”, kaže ona. “Odmarala sam se i, prema uputama liječnika, uzimala lijekove protiv bolova i antibiotike.” Za nju je sve bilo potpuno vrijedno truda; “oduševljena” je rezultatima. “Doista sam željela izgledati mlado izvana koliko sam se osjećala mlado iznutra”, kaže ona – a sada se tako i osjeća.

Početno postoperativno razdoblje oporavka također nosi rizik od ovisnosti o opioidima za neke pacijente, kao što je slučaj kad god se opioidi propisuju za ublažavanje boli nakon bilo koje operacije. Iako ASPS ima smjernice za propisivanje opioida, studija iz 2021. godine pod naslovom Jesu li liječnici plastične kirurgije u SAD-u spremni suočiti se s opioidnom epidemijom? otkrila je da je odgovor negativan – ili, kako studija navodi, “Postoji neispunjena potreba za praktičnom i sveobuhvatnom obukom u vezi sa sigurnim propisivanjem opioida među specijalizantima plastične kirurgije.”

Ipak, svaki kirurg s kojim sam razgovarala objasnio je kako pomažu pacijentima u upravljanju rizikom od ovisnosti. Te metode uključuju probir na povijest ovisnosti; provjeru pacijentove nedavne povijesti propisanih lijekova (što je zakonski obvezno u New Yorku); uključivanje specijalista za ublažavanje boli, ako je potrebno; davanje prioriteta lokalnoj anesteziji i nenarkotičnim lijekovima; te izbjegavanje određenih opioida, poput oksikodona. Druga metoda je poboljšanje kirurških i anestezioloških tehnika kako bi pacijenti imali manju potrebu za jakim sredstvima protiv bolova. “Uz dobru tehniku općenito, pacijenti su zapravo ugodno nakon facelifta”, kaže dr. Halaas. “Izvještavaju da osjećaju zategnutost, ali ne i bol.”

Ovisnost od plastičnoj kirurgiji

Zatim postoji percepcija da je sama plastična kirurgija ovisnost – da je facelift tretman sklizak teren koji vodi do želje za rinoplastikom, blefaroplastikom, liposukcijom i slično. Ovisnost o plastičnoj kirurgiji nije uključena u DSM-5, za razliku od ovisnosti o alkoholu i poremećaja upotrebe supstanci. Međutim, poremećaj tjelesne dismorfije uključen je, a znanstvene rasprave o ovisnosti o plastičnoj kirurgiji uglavnom je karakteriziraju kao simptom ili posljedicu BDD-a.

Kirurzi s kojima sam razgovarala o potencijalu ovisnosti o plastičnoj kirurgiji imali su nijansiran pogled na tu ideju. Ponekad se zaista događa “zanos pažnje”, kako to naziva dr. Halaas: “To je kao održavanje kuće: Moja kupaonica je grozna, pa je moram renovirati. Onda kažete: Moja kuhinja bi isto mogla bolje izgledati. Obojio sam pročelje kuće, ali sada dvorište izgleda zapušteno.” Dr. Lee koristi drugu analogiju: “Samo zato što ste napravili facelift, ne znači da ste završili za cijeli život. To je kao da kažete: ‘Želim biti zdrav i fit, ali ću istrčati samo jedan maraton i to je to.’ Je li odlazak u teretanu zarazan? Mislim da nije. Ali mora biti u mjeri.”

I opet, sve je to vrlo individualno. Judy je odabrala svoju kirurginju, dr. Lee, jer je željela prirodan izgled, a dvije godine nakon operacije, njezini prioriteti se nisu promijenili. Napravila je nekoliko injekcija, uključujući Daxxify i Botox, ali bez dodatnih operacija. “Nikada ne želim pretjerivati”, kaže ona. “Jednostavno nisam takva osoba.”

Nisu svi zadovoljni rezultatima

Kada se početni otok i modrice na licu smanje, pacijenti mogu vidjeti rezultate. Dok su mnogi pacijenti zadovoljni svojim izgledom nakon facelifta, neki nisu – bilo zbog nerealnih očekivanja ili zato što je nešto pošlo po zlu. Međutim, stopa nezadovoljstva relativno je mala u usporedbi s drugim kozmetičkim plastičnim operacijama: studija iz 2024. godine, koja je obuhvatila 2.153 recenzije pacijenata s faceliftom, otkrila je da je 92,24 % bilo pozitivno, a 7,76 % negativno. Iako rijedak, ovaj rizik vrijedi razmotriti zbog dubokih posljedica koje može imati na mentalno zdravlje. Sagapolutele kaže da nezadovoljstvo rezultatima može čak dovesti do “psihološke štete”.

Elizabeth Kanna, menadžerica brenda i AI-a, imala je dvije procedure na licu – jednu s kojom je bila zadovoljna, i jednu s kojom nije. Prvo je napravila facelift donjeg dijela lica i vrata 2017. U početku je bila uglavnom zadovoljna rezultatima, ali su joj ostali manji ožiljci sa strane lica koje nije voljela, a rezultati facelifta vrata nisu trajali onoliko dugo koliko je očekivala. Također je bila nezadovoljna ponašanjem doktora, kaže da je žurio s procedurom i da je veliki dio operacije vodio stažist. “Osjećala sam se kao da sam platila kirurga, a dobila njegovog mlađeg suradnika”, kaže ona. “Bih li to ponovila? Da, ali s drugim kirurgom.”

Zatim je 2024. godine imala proceduru potpunog obnavljanja lica (uključujući blefaroplastiku i lasersko obnavljanje lica) s prijateljem, Adamom Scheinerom, kozmetičkim kirurgom za lice iz Kalifornije. Tijekom cijelog procesa imala je značajno bolje iskustvo. „Bilo je više emocionalne podrške i puno podrške u vezi s očekivanjima oporavka“, kaže ona. Bila je oduševljena rezultatima. „Osjećam da imam oči kao sa 30 godina. Moja kći me stalno zove ‘Doe eye’“, kaže ona. “Svaki put kad operem lice ili nanesem šminku, osjećam da mi je koža tako zdrava.”

Društvena stigma

Zatim, tu je društvena stigma s kojom se treba nositi. U nekim zajednicama, odluka o faceliftu može dovesti do društvene stigme jer se percipira kao znak zavisti, lažnog predstavljanja ili rasipanja novca. “Možda je u Hollywoodu to prihvaćeno, ali u nekim krugovima, poput crkve ili vlade, mogli biste čuti: ‘Što si to, dovraga, napravila?’”, kaže Sagapolutele. “Zbog nečega za što ste mislili da će biti sjajno, mogli biste zapravo doživjeti društvenu osudu.”

S druge strane, postoji i potencijalna društvena korist. Kada izgledate mlađe, ljudi vas bolje tretiraju, a ako izgledate privlačnije, veća je vjerojatnost da ćete dobiti posao i veću plaću. Na kraju krajeva, živimo u društvu koje mladost i ljepotu jako cijeni, pa facelift može biti i poslovna odluka, ne samo osobna. “Ponekad postoji profesionalni ili društveni standard koji ljudi osjećaju da moraju ispuniti”, kaže Shelton. “Naše društvo stavlja veliki pritisak na izgled. Bez obzira koliko utjecaj imate, bilo da je to vaš uži krug ljudi ili ste u javnosti – svijest o izgledu duboko je usađena u našu kulturu. I to je nešto o čemu svi razmišljaju.”

Neki od ovih faktora mogu učiniti da facelift tretmani zvuče kao ogroman rizik za mentalno zdravlje, ali za neke pacijente facelift može biti životna promjena koja donosi značajno povećanje samopouzdanja, što vodi do ispunjenijeg društvenog života, profesionalnog uspjeha pa čak i nove ljubavi. “To viđamo stalno”, kaže Halaas. “Ljudi imaju obnovljeni osjećaj samopouzdanja. Teže biti aktivniji i druželjubiviji. Osjećaju da njihov vanjski izgled odražava njihovu unutarnju vitalnost. Tako je zadovoljstvo imati sretne i radosne pacijente.” Shelton dodaje da takvo povećanje samopouzdanja može pozitivno utjecati na mentalno zdravlje: “Može smanjiti socijalnu anksioznost ili simptome depresije, posebno ako je njihov izgled bio okidač njihove patnje.”

Emocionalne promjene ponekad su toliko snažne da se osjećaju kao fizičke. Athré priča o pacijentici koja je imala facelift i rekla: “Osjećam se mnogo energičnije. Niste mi dirali štitnjaču, ali sada želim raditi stvari. Želim izaći na večeru s mužem. Osjećam se opet privlačno.”

Judy kaže da je iznimno zadovoljna svojim izgledom nakon facelifta: “Moje kćeri kažu da izgledam kao kad su bile male, što mi daje dobar osjećaj jer imam tako prirodne rezultate”, kaže ona. Dodaje da joj je facelift pomogao i da poboljša svoje fizičko zdravlje. “Dao mi je motivaciju da opet vježbam. Prije, osobito tijekom COVID-a, bila sam lijena i nisam se puno kretala. Ali kad osjećate da vam lice izgleda odlično, želite i tijelo uskladiti s time. Počela sam vježbati, bavim se hot jogom, idem na tenis, zaista sam se posvetila zdravlju. Počela sam i zdravo jesti.”

Ipak, Nora Ephron odlučila je ne raditi facelift jer nije željela riskirati neželjene promjene. “Radije bih gledala u svoje jadno lice i vrat u ogledalu nego se suočila sa strancem koji sumnjivo podsjeća na bubnjača”, napisala je. No, u svom eseju zaključuje priznanjem da je fizički znakovi starenja i dalje muče: “Naravno da je istina da sam sada starija, mudrija i smirenija. I također razumijem što je u životu važno. Ali pogodite što? Na kraju dana, to je moj vrat.”

vogue.com