12 preplavljujućih misli koje sam imala dok sam gledala F1: The Movie

Priču ste sigurno već negdje čuli: netko se nakon uspješne karijere vraća još jednom kako bi pobijedio starog neprijatelja / ponovno ušao u ring / izveo posljednju pljačku – iako je stariji, zaboravljen i zakleo se da to više nikada neće učiniti. Dobrodošli u još jedan film tog žanra: F1: The Movie, koji me je, unatoč svojim predvidivim holivudskim zapletima i raspletima, potpuno osvojio. Štoviše, soundtrack slušam na repeat, likove sam zavoljela kao da su mi najbliži, i ne prestajem analizirati sve one segmente koje sam možda propustila u svoj toj napetosti, ludilu i emocionalnom naboju. Čak iako me akcijski filmovi nikada nisu previše zanimali. Čak iako o Formuli 1 znam gotovo ništa. I čak iako sam u kino došla bez ikakvog predznanja i očekivanja. Ovo su misli koje me posljednjih 24 sata ne napuštaju (spoiler alert!).

Lewis Hamilton je koproducent 

Lewisovo ime na uvodnoj špici isprva mi se činilo kao dobar marketinški trik, međutim, sedmerostruki svjetski prvak Formule 1 i izvršni producent F1: The Movie zaista je imao ključnu ulogu u stvaranju autentične trkaće atmosfere. Bio je uključen od rane faze razvoja scenarija, aktivno surađujući s redateljem Josephom Kosinskim i producentima poput Jerryja Bruckheimera i Brada Pitta, a najviše je pomogao u tehničkim detaljima koji se tiču same utrke, kako bi njihov prikaz bio što vjerodostojniji. Brad je rekao da bez Hamiltonova angažmana “doslovno ne bi mogli snimiti film”. Ne samo da mu je pomogao da shvati psihološki i fizički izazov vožnje Formule 1, nego je i vozio s njim. I doista, ako stavimo sa strane pretjerane efekte tijekom cijelog filma, ovo je jedan od rijetkih koji nas je po prvi put odveo iza staze i pružio osnovu za razumijevanje složenosti cijele jedne utrke: od strategije, unapređenja automobila, simulacija. Osim toga, u filmu su prikazani i stvarni vozači u paddocku, na postolju, kao i poznata medijska lica, jer je sniman tijekom održavanja pravih utrka.

Glazba Hansa Zimmera živi u mojoj glavi rent-free

Ne mogu dovoljno opisati koliko volim glazbu Hansa Zimmera, od filmova The Da Vinci Code (2006), Inception (2010), 12 Years a Slave (2013), Interstellar (2014), No Time to Die (2021), već četiri desetljeća komponira za neke od najpoznatijih i najutjecajnijih filmova svih vremena. Ovoga puta, njegova virtuoznost u spajanju elektroničke glazbe sa simfonijskim orkestrom doseže vrhunac, i to u glavnom soundtracku filma, koji je istodobno i transcendentan i suvremen. Verzija istog s Donom Toliverom i Dojom Cat zasigurno će se ovoga ljeta naći na playlistama klubova na grčkim party otocima (uz to, Lose My Mind prati i jednu od najupečatljivijih scena u filmu). Na taj način, njegovo stvaralaštvo izlazi izvan okvira prestižnih dvorana poput Royal Albert Halla i ulazi u područje mainstreama. Među ostalim glazbenim zvijezdama na F1 albumu nalaze se i Tate McRae s Just Keep Watching, a tu su i Rosé iz grupe Blackpink, Raye, Ed Sheeran, Burna Boy, Peggy Gou, Tiësto, dok Zimmer ostaje glavni producent.

Ne vjerujte Bradu Pittu

Obično kad vidim sav taj hype oko Brada Pitta, radije ga zaobilazim u širokom luku. Nije da ne razumijem zašto je toliko popularan – posebno kad se pojavi na velikom kino platnu, tako vješto manevrirajući svojom ulogom najpoželjnijeg muškarca na svijetu. Ponekad me sentimentalno podsjeti na Troju, Mr. & Mrs. Smith, pa čak i na Meet Joe Black. Tada još nismo poznavali pravo lice Brada Pitta, a kao i kod svakog toksičnog muškarca, prvo nas zavrti od njegove samouvjerenosti i harizme, a onda nam se to isto vrati kao udarac. Promotivna turneja F1 bila je pažljivo režirana, a Brad Pitt je uložio ozbiljan trud da se ponovno pozicionira kao oličenje nenametljive, iskrene holivudske zvijezde s primjesama ranjivosti. Da, borio se s alkoholizmom, ali, navodno, to je prevladao. Njegova nova partnerica u tridesetima, Ines de Ramon, predstavljena je kao opuštena i pristupačna, za razliku od bivše supruge koju bi želio da javnost zaboravi. Na crvenom tepihu za londonsku premijeru Brad se čak ponovno susreo s Tomom Cruiseom, svojim kolegom iz filma Interview With the Vampire. Bio je to njihov prvi javni susret od 2001. godine, kao da su htjeli probuditi nostalgiju. Sve je to pažljivo osmišljena kampanja šarma, s ciljem da zamagli, pa čak i potisne optužbe za nasilje nad bivšom suprugom Angelinom Jolie. Pitt je u toj “rehabilitaciji“ toliko uspješan da većina javnosti ni ne zna što točno pokušava prikriti. Ako vam treba podsjetnik: sudski dokumenti navode da je tijekom ljeta 2016. godine, u privatnom avionu, Brad fizički nasrnuo na Angelinu, gurnuo je uza zid, tresao je i polio alkoholom dok je spavala. Kada su njihova djeca pokušala zaštititi majku, navodno je fizički napao jedno od njih. Pet dana nakon tog incidenta, Jolie je podnijela zahtjev za razvod (koji je finaliziran tek u prosincu 2024.). Da se ne udaljavamo previše od teme – čitajte, istražujte i nemojte se dati zavarati.

Javier Bardem je već mnogo bolji

Malo mi je laknulo kada sam ugledala Javiera, bila je to dobra protuteža posrnulom Bradu. Njegov je narativ o ženama, obitelji, ali i događanjima u svijetu, potpuna suprotnost Bradovom, zbog čega nije samo jedan od najpoznatijih, već i od najpoštovanijih glumaca. U filmu, tumači Rubena Cervantesa, bivšeg F1 vozača i vlasnika tima APXGP, koji moli Sonnyja Hayesa (Brad Pitt) da se vrati na stazu i spasi njegovu ekipu. Iako prije angažmana nije bio veliki ljubitelj utrka, kako sam kaže – jedva zna voziti auto, Bardem je intenzivno pripremao lik gledajući dokumentarce poput Drive to Survive, razgovarajući sa pravim vođama tima i promatrajući psihološki pritisak u paddocku. Na snimanju tijekom stvarnih F1 vikenda, Bardem je uspio prenijeti unutrašnju borbu ambicioznog lidera, čovjeka koji balansira između poslovnog pritiska i vjere da samo Sonny može spasiti tim. Kroz utjelovljenje vođe koji drži ekipu na površini, Bardem je dao liku emotivnu dubinu koja se rijetko viđa u sportskim dramama. I štošta nas naučio o lojalnosti – zajedno sa Sonnyjem, ali o tome ćemo kasnije.

Sjećamo li se Damsona Idrisa na Met Gali 2025?

Čim se u kadru pojavio Damson Idris, sjetila sam se njegovog nezaboravnog dolaska na Met Galu 2025 u trkaćem automobilu, F1 odijelu i sa šljokičastom kacigom. Svi su bili pomalo zbunjeni, dok na plavom tepihu nije skinuo radnu uniformu i pokazao svoje lice (kao da je pravi showman), ali i odgovor na temu Tailored For You. Damson igra mladog i ambicioznog vozača Joshuae Pearcea, koji unosi napetost i rivalstvo u priču. Njegov odnos sa Sonnyjem Hayesom (kojeg igra Brad Pitt) je oličenje sukoba iskusnog veterana i novog talenta koji želi svu slavu za sebe. Njihov odnos je složen: tu je i odbojnost, i divljenje, i borba s osobnim izazovima. Joshui ništa ne ide na ruku: Sonny ga iskušava, potom doživljava ozbiljnu nesreću, propušta trke, a onda se vraća i skoro pobjeđuje. Skoro. Od svih holivuskih klišeiziranih zapleta i raspleta u ovom filmu, možda mi je i najljepša ona koja govori o važnosti postojanja tima, podrške i lojalnosti. Tek kada savladaju ove lekcije, Sonny i Joshua postaju nepobjedivi.

Photo: Getty Images

Blockbuster ne bi bio blockbuster bez mnogo holivudskih klišea

Iako je F1: The Movie vizualno impresivan, film je naširoko kritiziran zbog uobičajenih holivudskih klišeja. Prije svega, prati arhetipski narativ “posrnulog heroja” koji se vraća u igru. Tu su i mnogi drugi već viđeni obrasci, poput ljubavne priče između glavnog vozača i tehničarke – podsjetimo se filmova Top Gun: Maverick, Days of Thunder i Gran Turismo. Svaki se lik ponaša na vrlo predvidljiv način, dobri ostaju dobri do samoga kraja, ispunjavajući naša očekivanja i simpatije, dok loši zadržavaju svoju negativnu ulogu. Isto vrijedi i za predvidljive zaplete i rasplete, što, srećom, ne umanjuje napetost u određenim segmentima filma. Štoviše, stalni osjećaj da će se sve završiti sretnim završetkom ima i svoje umirujuće djelovanje. Dodatno, kritičari ističu da dramatični sudari na stazi i brzi oporavci likova služe više spektakularnom dojmu nego realističnom prikazu Formule 1. Ipak, upravo to ovaj film čini blockbusterom i, kako je netko duhovito primijetio, “sjajnim spektaklom prepunim klišeja”. Da se razumijemo, ovaj spektakl prepun klišeja zasigurno nije mjesto za rasprave o tome je li nešto bilo moguće ili ne, jer je film prije svega napravljen s ciljem komercijalnog uspjeha.

Film se oslanja na Days of Thunder

Na TikToku kruže viralni snimci koji uspoređuju F1: The Movie s filmom Days of Thunder iz 1990. godine, prikazujući gotovo identične scene koje sugeriraju da novi film svjesno koristi istu formulu. Od strastvenog poljupca, preko napetih utrka, pa sve do opće atmosfere, sličnosti su stvarne. Kritičari dodatno ističu kako je preuzeta i sama okosnica radnje: povratak iskusnog vozača, rivalstvo s nadobudnim mladim kolegom, emocionalni rolerkoster i niz atraktivnih trkaćih scena. Naravno, sve to upakirano je u suvremenom duhu, uz puni potencijal moderne tehnologije i estetike prilagođene mlađoj publici. Ovaj trend otvara zanimljivo pitanje: je li riječ o omažu starijim filmskim klasicima ili o pukoj reciklaži prokušanih formula za uspjeh?

Gdje su ženski likovi?

U filmu se pojavljuju ukupno tri ženska lika s primjetnim ulogama, no sve su definirane kroz odnose s glavnim junakom, Sonnyjem Hayesom. Irska glumica Kerry Condon tumači inženjerku koja se zaljubljuje u njega, pri čemu njezin lik ne dobiva prostor za dublji razvoj te prvenstveno služi kao emocionalna podrška Pittovom liku. Tu je i klasična muška fantazija iskupljenja, u kojoj žene ulaze i izlaze iz kadra kako bi osvijetlile unutarnju transformaciju glavnog junaka, dok same ostaju u sjeni. Takav pristup ostavlja dojam da film, unatoč suvremenoj estetici, ostaje vezan uz tradicionalne narativne obrasce u kojima žene nisu nositeljice priče, već funkcije unutar tuđe. Pitanje koje se nameće jest i što se dogodilo s likom Simone Ashley, koja je sudjelovala u svim F1 promocijama od početka godine, da bi njezini kadrovi u posljednji trenutak bili potpuno izbrisani.

Photo: Apple

Motivacijske poruke su pomalo cringe

Iako ih inače ne smatram takvima – možda Brad Pitta ne mogu baš ozbiljno shvatiti u ulozi motivacijskog govornika. Scenarij filma povremeno zapada u klišeizirane i pomalo cringe dijaloge, ispraćene životnim lekcijama koje ne idu u dubinu, nego ostaju pretjerano pojednostavljene. One-lineri bez ikakve slojevitosti, poput: “Nada nije strategija”. Unatoč tome, film uspijeva prenijeti važnu poruku o upornosti i borbi, ali i o tome da nikada nije kasno ostvariti svoje snove, čak i kad je sve (ili svijet) protiv nas. Nešto poput moderne F1 bajke u koju se samo treba uroniti s kutijom kokica i ne razmišljati previše.

Priča o lojalnosti me kupila

Naročito u današnje vrijeme, kada svatko svakoga izdaje za šačicu beneficija, pozicije ili slave. U ključnom trenutku filma, Sonny dobiva ponudu da preuzme Rubenovu poziciju i time izda svog prijatelja i nekadašnjeg kolegu kako bi sebi osigurao financijski stabilnu budućnost. Ponuda je primamljiva, ali ne za one s obrazom. Sonny je odbija, a na dan finalne utrke u Abu Dhabiju taj čin prerasta u zajednički uspjeh – on više ne vozi samo za sebe, već i za Rubena, spašavajući APXGP od raspada zbog kojeg bi tim ostao bez posla.

Photo: Apple

He’s flying trenutak je veličanstven

Mislim da je cijela bioskopska dvorana prestala disati kada je film utihnuo, a Sonny je nastavio voziti prema cilju, bez riječi, bez misli, bez drugih automobila na stazi. Radi se o tome da na kraju filma on uspijeva oživjeti osjećaj slobode i lebdenja na stazi, za kojim je cijelo vrijeme tragao. U tom stanju, sve drugo postaje nevažno, nečujno i nevidljivo, on je u potpunoj harmoniji, što je ranije tijekom filma i razgovarao s Kate. To označava povratak sebi, svojoj svrsi i onom unutarnjem djetetu koje u mladosti nije uspjelo ostvariti svoj san, a sada uspijeva prevladati prošle traume. Happy end kakav smo svi trebali.

Film predugo traje

Mi kao jučer da smo došli, šapnuo mi je kolega negdje pred sam kraj filma. Iako film nesumnjivo drži pažnju tijekom cijelog trajanja, tri sata za akcijski film može biti iscrpljujuće i pomalo suvišno. No, ako uzmete u obzir da je F1 s budžetom između 200 i 300 milijuna dolara najskuplji blockbuster ove godine, jasno je da se sve to moralo isplatiti. U produkciju je uložio Apple oko 70 milijuna dolara, dok je Warner Bros za distribuciju potrošio dodatnih 30 milijuna. Osim toga, brojni brendovi bili su uključeni kao sponzori, poput Tommy Hilfigera, Mercedes-AMG-a, IWC Schaffhausena i drugih, čiji su logotipi istaknuti na autu fiktivnog tima APX GP, kao i na vozačkim odijelima i opremi. Marketinške kampanje uključivale su inovacije poput „haptic trailera“ za iPhone i veliku televizijsku promociju, što je dodatno pridonijelo komercijalnom uspjehu filma, koji je u prvih deset dana zaradio preko 300 milijuna dolara. Sve u svemu, trk u kina ako već niste!

Photo: Apple