Je li nova serija tvoraca Gilmore Girls jednako vrijedna bingeanja?

Kad bi mi netko rekao da do kraja života smijem gledati samo jednu seriju, 95% sam sigurna da bih odabrala Gilmore Girls. (Ostalih 5% čuvam za dane kad mi više odgovaraju serije koje me intelektualno stimuliraju.) Jednostavno – to je serija kojoj se uvijek vraćam kad ne znam što gledati. Bilo da sam sretna ili tužna, nervozna ili opuštena, Gilmore Girls je uvijek dobar izbor. Zato sam je pogledala nebrojeno puta – i da, neke kultne epizode znam napamet – jer nikad nisam uspjela pronaći nijednu seriju koja joj je slična. Molim vas, nemojte mi predlagati Parenthood kao zamjenu – nije isto.

Zato sam bila presretna kad sam čula da izlazi nova serija s potpisom Daniela Palladina i Amy Sherman-Palladino, autora (onih dobrih sezona) Gilmore Girls. Ako vam se u nekom trenutku učinilo da serija počinje ići nizbrdo – znate, Rory se ponaša potpuno neočekivano, a Luke odjednom ima dijete koje se nikako ne uklapa u priču – to je zato što su Daniel i Amy tada napustili seriju. Vratili su se tek u nastavku Gilmore Girls: A Year in the Life, i serija je konačno dobila završetak koji je bio planiran od samog početka – znala sam da nijedna cura pri zdravoj pameti ne bi odbila Logana! Dakle, upravo ovaj dvojac stoji iza svega što smo voljeli u seriji, a njihov stil je toliko prepoznatljiv i jedinstven da se njihova odsutnost jednostavno nije mogla ne primijetiti. S tim na umu, puna nade i s velikim očekivanjima, upalila sam prvu epizodu njihove nove serije Étoile.

Courtesy of Prime Video

Daniel i Amy su nakon Gilmore Girls već surađivali na seriji The Marvelous Mrs. Maisel, koja možda nije stekla popularnost poput Gilmorki, ali je ipak oduševila brojne obožavatelje. No, nisam sigurna da će Étoile doživjeti istu sudbinu. Premisa zvuči jednostavno: postoje dvije plesne kompanije – pariški Le Ballet National i njujorški Metropolitan Ballet Theater – koje nakon Covida ne uspijevaju vratiti staru slavu. U prilično očajničkom potezu, vodstva tih kompanija odluče napraviti baletnu verziju razmjene učenika: zamijene svoje najbolje balerine, baletane i koreografe. Navodno, to bi trebao biti sjajan marketinški trik u svijetu serije, u kojem balerine prate drame i paparazzi. Nisam se mogla oteti dojmu da u stvarnom svijetu rijetko kome uopće smeta koja balerina nastupa u kojem kazalištu – ali možda je to samo moj dojam.

Otrgnula sam se toj svojoj pretpostavci, u međuvremenu si uputivši niz uvreda jer očito nisam dovoljno kulturno obrazovana da shvatim važnost te odluke – pa naravno da bi Njujorčani pohrlili gledati pariške primabalerine! No čak i kad sam to ostavila po strani, bilo mi je jako teško ući u samu radnju. Prije svega, možete zamisliti koliko likova upoznajemo – cijela dva plesna ansambla! A kad ih napokon upoznamo, oni se zamijene, pa vam treba nevjerojatna koncentracija da uopće shvatite tko je tko i što se događa. Ne šalim se – u jednom trenutku scena iz konferencijske sale prelazi u morsku oluju, i nisam imala pojma što točno gledam. (Gledala sam buntovnu balerinu koja je spremna učiniti sve osim plesati – čak i sudjelovati na prosvjedima ribara.) Već u prvoj epizodi bilo mi je svega previše – previše ekscentričnih likova, različitih (i teških) osobnosti, previše lokacija – i nisam se mogla ne zapitati kako su ovaj kaotični svijet stvorili isti ljudi koji su osmislili šarmantni Stars Hollow.

Courtesy of Prime Video

Vjerujem da je ova tema jednostavno bila prevelik zalogaj, jer bi bilo mnogo jednostavnije pratiti samo jednu baletnu školu – nevažno je li u Parizu ili New Yorku. Tako bismo se puno lakše povezali s likovima – što je uostalom bio jedan od najvećih aduta Gilmore Girls. Na primjer, htjela sam saznati više o francuskoj balerini Mishi (koja je isprva živjela u Parizu, zatim je poslana u New York, pa se sada vraća u Pariz – vidite na što mislim?), ali nikako nije dolazila do izražaja među još 150 drugih likova. Serija stavlja velik fokus na balerinu Cheyenne (onu s broda), koja je izrazito nedopadljiva. Ona je kao Rory u svojoj najgoroj fazi – još kad bi tome dodali steroide. Suprotstavlja se svima i stalno je nervozna, bez ikakvog jasnog razloga. Sav potencijalni šarm ove serije gubi se u općoj zbrci likova i radnje koja nije ni blizu graciozna i elegantna kao balet, nego više podsjeća na noćni klub u tri ujutro – kad nitko više ne zna ni s kim je došao ni zašto je tamo.

Pa ipak, u pojedinim trenucima šarm Daniela i Amy uspijeva izroniti iz cijelog tog kaosa kroz duhovite šale. Nekoliko puta sam se čak i nasmijala. U svojim najboljim momentima, likovi u seriji Étoile pokazuju domišljatost i dosjetke koje se oslanjaju na poznavanje pop kulture – ali ni približno kao Lorelai Gilmore. Spominju se TikTok, Emily in Paris i mnogi drugi fenomeni o kojima bi Lorelai zasigurno pričala 2025. godine. Ipak, iako mi reference na pop kulturu u Gilmore Girls često nisu bile jasne (jer sam tada znala samo za Bratz i ponije), svejedno su mi nekako djelovale uspjelije od ovih današnjih koje potpuno razumijem. Možda zato što likovi zvuče kao boomeri koji pokušavaju održati razgovor sa svojim Gen Z djetetom, a možda i zato što pričaju barem tri puta sporije nego Gilmorke – pa nam ostavljaju dovoljno vremena da prosudimo svaku njihovu doskočicu. U jednom trenutku sam čak ubrzala seriju na 1.25x – samo da nešto osjetim. Bilo je malo bolje.

Courtesy of Prime Video

Ipak, moram priznati da su baletne scene zaista lijepe i vjerujem da bi mogle oduševiti sve zaljubljenike u ovu umjetnost. Možda sam pogriješila jer sam od ove serije očekivala previše – rijetko tko može stati u cipele Gilmorki. Sasvim je prirodno da se stil ovih autora promijenio – ipak je prošlo više od dvadeset godina – ali svejedno sam se nadala da će zadržati barem djelić one početne privlačnosti. Netko je komentirao da je problem ove serije to što nije dovoljno smiješna da bi bila komedija, a ni dovoljno dramatična da bi bila drama – i mislim da je upravo u tome stvar. Étoile je mogla ponuditi vrhunsku baletnu dramu, punu rivalstva, tenzije i strasti, ili pak simpatičnu komediju kakvu ovi autori znaju stvoriti. A nije napravila ni jedno ni drugo. Ipak, serija vam može popuniti vrijeme (epizode traju barem 50 minuta), i ako volite balet, dajte joj priliku – možda će vaš dojam biti bolji od mog. Ali ako tražite novu comfort seriju, ipak vam preporučujem da ponovno uključite Gilmore Girls. Po tko zna koji put.