Sedam filmskih transformacija Emme Stone koje ostavljaju bez daha

S obrijanom glavom, replikama koje (vrlo namjerno) zvuče kao korporativne floskule te stvaranjem još jednog nezaboravnog filmskog lika, Emma Stone nastavlja pomicati granice novog zlatnog doba kinematografije. Dvostruka dobitnica Oscara za La La Land (2016.) i Poor Things (2023.) ne prestaje potvrđivati svoju neustrašivost u glumi, a poput suvremene Katharine Hepburn redefinira što sve ženska uloga na filmskom platnu može biti. Naravno, sve to u buntovnoj suprotnosti s očekivanjima rigidne industrije. Takva je i u svom najnovijem filmu, Bugonia, mračnoj sci-fi komediji Yorgosa Lanthimosa, premijerno prikazanoj na Venecijanskom filmskom festivalu. Ako ste se osjećali nelagodno, ali i zadivljeno tijekom gledanja Poor Things, pripremite se na još jedno takvo iskustvo koje donosi ovaj maestralni filmski dvojac.

Iako u Yorgosovim ostvarenjima Emma doseže neuhvatljive visine, ostatak njezina portfelja nije ništa manje živopisan. Žene koje tumači složene su, inteligentne, senzualne i duboko nesavršene. Od oštrog komičnog ritma u Easy A, preko dirljive ranjivosti u The Favourite, do snažne kontradiktornosti u Birdmanu i nadrealne drskosti u Poor Things, Emma Stone se nikada ne ponavlja. Svaka njezina uloga donosi osjećaj reinvencije, potvrđujući rijetku umjetničku evoluciju u Hollywoodu – dokaz da autentičnost ipak pobjeđuje konvencionalnost. U nastavku donosimo sedam filmova s nevjerojatnim transformacijama Emme Stone koje vrijedi gledati iznova i iznova.

Easy A (2010)

U ovoj duhovitoj i britko satiričnoj priči Emma Stone tumači Olivu Penderghast, pametnu i duhovitu tinejdžericu koja postaje meta glasina u svojoj srednjoj školi. Film prati njezine snalažljive pokušaje da iskoristi laži i tračeve u svoju korist, balansirajući između humora i društvenih komentara o prihvaćanju i identitetu. Emma je ovdje prepoznatljiva po svojoj sposobnosti da kroz stil, držanje i izraze gradi lik koji je istodobno zabavan, autentičan i slojevit. Kroz suptilne promjene izražava različite faze Oliveina emocionalnog putovanja – od nesigurnosti do samopouzdanja, čineći lik izuzetno živim.

La La Land (2016)

Los Angeles u filmu Damiena Chazellea postaje scenografija za ljubavnu priču između glumice Mije (Emma Stone) i jazz glazbenika Sebastiana (Ryan Gosling). Dok film istražuje težinu snova, ambicija i kompromisa u svijetu umjetnosti, Emma kroz ples, pjevanje i mimiku gradi lik koji je istodobno ranjiv i odlučan. Njezina transformacija ovdje oslikava unutarnje putovanje lika. Film je vizualno raskošan, s paletom boja koje odražavaju Mijinu unutarnju borbu, dok Emma Stone u svakom kadru uspijeva prenijeti složenost svojih osobnih i profesionalnih izbora – zbog čega je za ovu ulogu i osvojila Oscara.

Battle of the Sexes (2017)

Ovaj biografski film prati povijesni meč između tenisačice Billie Jean King i Bobbyja Riggsa, događaj koji je promijenio percepciju ženskog sporta. Emma Stone u ulozi Billie Jean King pokazala je fizičku i emocionalnu transformaciju kako bi vjerno dočarala sportsku ikonu 1970-ih. Jednako je važna i unutarnja disciplina koju prenosi kroz izraz lica, držanje i energiju na terenu. Film istražuje borbu za jednakost, osobne i društvene sukobe, dok Emma uspijeva od kaotičnog sportskog meča stvoriti intimnu, emotivnu priču o samopouzdanju, hrabrosti i otpornosti.

The Favourite (2018)

Smješten u ekstravagantni, ali mračni svijet britanske kraljice Anne, još jedan film Yorgosa Lanthimosa prati Abigail Hill (Emma Stone), mladu ženu koja se pomalo nesigurno probija kroz dvor i spletke. I ovdje je njezina transformacija složena: kroz povijesne kostime, frizure i način držanja Emma gradi lik koji se razvija od skromne, povodljive osobe do manipulativne figure koja koristi svoj šarm i inteligenciju. Yorgos koristi statične kadrove i pažljivo komponirane scene kako bi naglasio svu nelagodu i moć dvora, dok Emma Stone dočarava unutarnju borbu i evoluciju svojega lika.

Cruella (2021)

Omiljeni film s referencama na djetinjstvo donosi priču o mladosti ekscentrične i beskompromisne zlikovke Cruelle de Vil, u vrijeme punk scene u Londonu 70-ih godina prošlog stoljeća. Emma Stone utjelovljuje sav njezin bunt, kreativnost i ekscentričnost, a svojom transformacijom uspijeva vječno ozloglašeni lik prikazati u novom svjetlu, tako da prema njemu osjećamo suosjećanje, razumijevanje, pa čak i simpatije. Dok spaja dramu i humor, film je vizualno i modno impresivan. A Cruella (p)ostaje ikona stila, kao i netko o kome više ne sudimo samo na temelju površine.

Poor Things (2023)

Dok je nemali broj ljudi napuštao kino tijekom projekcije ovog filma, znala sam da oni koji imaju uvid u to da umjetnost u svom najvišem obliku može biti i teška, i šokantna – i ne za svakoga. Emma Stone igra Bellu Baxter, ženu koju je jezivi znanstvenik oživio, a koja sada istražuje svijet s radoznalošću i neukrotivom dječjom energijom. Njezina transformacija je radikalna: specijalni efekti i kostimi oblikuju fizički izgled, dok emotivna transformacija lika istražuje žensko odrastanje, identitet, želju za slobodom i neprestano učenje o svijetu oko sebe. Film je jedan od onih koje ne možete usporediti ni s jednim drugim, a vizualno očarava čak i kada u njemu osjećate klaustrofobiju. Vrijedi ga pogledati i nekoliko puta.

Bugonia (2025)

Michelle Fuller (Emma Stone) šefica je iz visokih farmaceutskih krugova – s besprijekorno isfeniranom kosom, u Louboutin štiklama, Stanley čašom u ruci, dok iz zvučnika trešti Chappell Roan, a iz njezinih usta izlazi niz korporativnih floskula. Sve dok jednog dana ne bude oteta, potpuno obrijana i modra, vezana za madrac, pod sumnjom da je vanzemaljka koja planira uništiti Zemlju. Film je intenzivan, provokativan i šokantan, baš kako se od Yorgosa i očekuje, osobito dok istražuje granice ljudskosti, korporativnog zla i osobne kontrole kroz napetu narativnu strukturu. Na mnogo načina postigao je ono što je Adam McKay želio s Don’t Look Up: ovo je oštar i britak društveni komentar o svijetu u kojem živimo.