Pogledali smo film Emilia Pérez koji je oduševio žiri u Cannesu

Čini mi se da je velik broj ovogodišnjih hit filmova zapravo mjuzikl – od nastavka Joker: Folie à Deux, preko Wicked koji još uvijek s nestrpljenjem iščekujemo, pa do filma Emilia Pérez, koji je osvojio žirije na filmskim festivalima, a odnedavno ga možemo gledati i na Netflixu. Ne volim mjuzikle i obično ih jednostavno preskočim na repertoaru, jer nema smisla gledati film zbog kojeg u kino ulazim s predrasudama i strahom da mi se neće svidjeti, ali film Emilia Pérez me ipak previše zaintrigirao da bih ga propustila.

Uzmimo u obzir da je ovo film francuske produkcije na španjolskom jeziku, sniman u Parizu, ali čija se radnja odvija u Meksiku, te da se radi o kriminalističkoj komediji – odmah nam je jasna uzbudljiva i raznolika priroda ovog mjuzikla. Jedna od glavnih glumica, Karla Sofía Gascón, izjavila je da se radi o akcijskom filmu koji nije akcijski film, drami koja nije drama, komediji koja nije komedija i moram se složiti s njom. Ovaj film je teško smjestiti u granice jednog žanra, ali daleko od toga da je kaotičan – upravo suprotno, cijela radnja ima zaista fluidan i uzbudljiv tijek. Kada tome još dodamo da su u glumačkoj postavi Zoe Saldaña i Selena Gomez, te da film prati rodnu tranziciju vođe jednog od najvećih kartela, od početka je bilo jasno da će film biti spektakl. Film Emilia Pérez premijerno je prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu, gdje su sve četiri glavne glumice – Zoe Saldaña, Selena Gomez, Karla Sofía Gascón i Adriana Paz – zajedno nagrađene za najbolju glumicu.

U početku sam bila poprilično skeptična kad sam upalila ovaj film, dijelom zbog svoje averzije prema mjuziklima, a dijelom zbog uloge Selene Gomez. Iako sam je kao dijete obožavala zbog serije Wizards of Waverly Place i Disneyjevih filmova u kojima je glumila, Selenu nikada nisam shvaćala pretjerano ozbiljno, pogotovo kad je riječ o glumi. Mogu reći da me, kao i mnoge druge gledatelje, ugodno iznenadila. Naime, Selena glumi Jessi, ženu vođe kartela, koja prolazi kroz brojne, zaista traumatične, trenutke u kojima je glumica bila izuzetno uvjerljiva, toliko da sam na trenutak zaboravila da je nekada čarobnim štapićem crtala obrise Mickey Mousea. Jessi je Amerikanka koja je u Meksiko došla zbog muža, a Selenin španjolski (za koji pretpostavljam da ga inače govori vrlo dobro) bio je savršeno neispoliran, dajući njezinu liku dodatnu dimenziju. Također, pokazalo se da je Selena savršen izbor za mjuzikle, jer postoji nešto tako prirodno u njezinu izražavanju emocija kroz pjesmu i ples. Usudila bih se čak reći da smo nakon više od deset godina dobili zreliju i sofisticiraniju koreografiju kojom je zasjenila ikoničnu Tell Me Something I Don’t Know iz mog djetinjstva.

Shanna Besson

U ovom filmu prvi put sam se susrela s glumicama Karlom Sofíjom Gascón i Adrianom Paz, ali njihova gluma, posebno Karlina, oduševila me. Savršeno je uspjela dočarati bol kroz koji njezin lik Emilia prolazi tijekom filma. Zoe Saldaña je posebna priča. Prvo; nisam znala da tako lijepo pjeva. Drugo; jako mi se svidio lik Rite, pametne i ambiciozne odvjetnice koja samo čeka priliku kako bi postigla veliki uspjeh. Ogorčena je zbog situacije u svojoj zemlji, ali ipak je i sama dio sustava koji mrzi. Svi likovi u ovom filmu moralno su sivi, razapeti između onoga što je dobro za njih i onoga što je dobro za društvo i ljude oko njih.

Još jedna stvar koja me ugodno iznenadila jest da mi glazbene točke nisu djelovale kao višak, što mi je dosad često bio slučaj s mjuziklima. Možda je tome pridonijelo što su sve pjesme na prekrasnom, zvučnom španjolskom jeziku i praćene živopisnim vizualima. Kako je cijeli film prožet dozom nadrealizma (iako se ne događa ništa nestvarno ili magično), koji ionako povezujem s Meksikom, raspjevanost likova djelovala je sasvim prirodno. Moram priznati da me jedna pjesma potpuno potresla. To je bilo u prvih pola sata filma, dok se još nisam naviknula na to da gledam mjuzikl, kada šef kartela Manitas razgovara s odvjetnicom Ritom u mračnom kombiju. Možda sam bila premorena ili preopuštena, ali kada se Manitasov niski, grubi govor stopio s pjesmom, prošli su me trnci – osjećaj koji se u meni vjerojatno ne bi probudio da nije bilo pjesme. Također, nisam mislila da ću ikada slušati vrlo eksplicitnu pjesmu o promjeni spola, ali film mi je pružio i to iskustvo. Kada sve zbrojim, mislim da mogu reći da je Emilia Pérez film i za one koji ne vole mjuzikle, pogotovo ako uživate u magičnoj energiji Meksika.

Shanna Besson

Međutim, sama priča je daleko od magične; štoviše, skreće pažnju na vrlo mračnu stranu stvarnosti. Osim što obrađuje izuzetno osobnu temu Emilijine tranzicije, film se dotiče i društvenih tema, govoreći o svim ljudima u Meksiku koji su nestali zbog sukoba i djelovanja kartela. Kritika društva i ekonomske situacije u Meksiku, nažalost, rezonirala je sa mnom, iako sam na drugom kraju svijeta. Rita kroz svoje unutarnje monologe (izražene, naravno, pjesmom) postavlja pitanja o društvu koja vjerujem da si i mnogi od nas također postavljaju. Kroz uspone i padove junakinja, ovaj film istovremeno obrađuje probleme i unutarnje borbe pojedinaca te mračnu stranu društva.

Emilia Pérez je feministička priča o četiri potpuno različite žene koje pokušavaju pronaći smisao života i sreću u Meksiku. Međutim, film ne govori toliko o ostvarenju ciljeva koliko o osobnoj odgovornosti. Film je naišao na nekoliko kritika vezanih uz način na koji su prikazane transrodne osobe. Budući da nemam osobnog iskustva s tom tematikom, smatram da je prikaz bio lijep jer Emilia ne prolazi samo kroz tranziciju, već doživljava i potpun razvoj lika, što mi se jako svidjelo. S druge strane, svjesna sam da njezin put i tranzicija nisu prikazani u punom svjetlu, ali smatram da je tako kompleksne emocije i dug proces teško moguće u potpunosti prikazati u filmu od dva sata, osobito u filmu koji obrađuje i druge važne teme. Također, iako je ona središnja nit koja ih povezuje, ovaj film nisam doživjela kao isključivo Emilijinu priču, već kao priču o njoj i svim ženama u njezinom životu.

Mislim da vrijedi spomenuti i sjajnu kostimografiju, punu Saint Laurent komada, za koju je zaslužna Virginie Montel. Za potrebe filma surađivala je s kreativnim direktorom Anthonyjem Vaccarellom kako bi kreirali outfite za Ritu, Jessi i Gustava.

Ne bih rekla da je ovo najbolji film koji sam pogledala ove godine, ali vjerujem da je svakako vrijedan gledanja. Film Emilia Pérez odabran je kao francuski kandidat za nominaciju za najbolji međunarodni film na nadolazećoj dodjeli Oscara. Mnogi već predviđaju brojne nominacije za film i glavne glumice tijekom nadolazeće sezone nagrada i ne bi me iznenadilo kada bi članovi tima napustili ceremoniju s nekoliko novih trofeja.