Filmovi 70-ih i 80-ih koje ćete nakon Dune: Part Two posve drugačije gledati
Povratak na početne postavke, na startnu poziciju nekada je jedino ispravno i pametno učiniti. Upravo to je Denis Villeneuve učinio.
Tena Razumović ŽmaraFebruary 29, 2024
Povratak na početne postavke, na startnu poziciju nekada je jedino ispravno i pametno učiniti. Upravo to je Denis Villeneuve učinio.
Tena Razumović ŽmaraFebruary 29, 2024
Denis Villeneuve je učinio nezamislivo. Ne samo da Dune: Part Two mnogi proglašavaju najboljim filmom desetljeća, već je kreirao film koji klasike 70-ih i 80-ih stavlja u nove kontekste zbog kojih ćete ih gledati drugim očima. Vrijeme je da ponovno pogledamo neke od njih. Evo i zašto.
Na trenutak, na jedan dan, desilo se nešto skoro pa nezamislivo. Film Dune: Part Two je 26. i 27. veljače nosio ocjenu 9,4 na IMDb-u i time je premašio film The Shawshank Redemption koje sada već oduvijek nosi ocjenu 9,3 i smatra se najboljim filmom svih vremena. U međuvremenu je ocjena Dune: Part Two pala na 9,1 tako da se The Shawshank Redemption vratio na svoju, sada već, zacementiranu poziciju. Vidjet ćemo hoće li se obrat opet desiti kako će se film Dune: Part Two prikazivati u kinima.
Slična stvar se desila 2017. godine kada je u kina došao Blade Runner 2049 i isto na trenutak pretrčao originalni, prvi Blade Runner s 0,1 bod. No ubrzo se sve vratilo na svoje mjesto, tako da ih sada isto dijeli 0,1 bod, no u drugom smjeru. Blade Runner 2049 se udobno smjestio odmah iza filma Blade Runner na IMDb listi. I nekako se to čini sasvim u redu. To je jedino prirodno.
Iako se ovdje radi o usporedbama ocjena, no prema različitim parametrima, htjela sam pokazati koliko je malo potrebno da se jedan film proglasi “najboljim na svijetu”. Dune: Part Two izgleda da će biti proglašen takvim prema svim mogućim mjerilima, bez obzira na IMDb i Rotten Tomatoes ocjene. Što je uslijedilo ovolikom interesu za nastavak slavne franšize? Radi li se o filmskom majstorstvu? Koliko je Denis Villeneuve zaslužan za toliki interes? Radi li se odličnom, i jako slavnom, ako ne najslavnijem castingu? Radi li se o nostalgiji prema 70-im i 80-im godinama 20. stoljeća? Koliko zapravo Dune: Part Two “duguje” svim svojim sjajnim SF prethodnicima iz 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća?
Uz odličnu režiju, scenarij, kameru, montažu, glumu, glazbu, kostime… Ono što ovaj nastavak izdvaja od ostalih filmova jest da je nevjerojatno vjeran knjizi Franka Herberta iz 1968. godine. Do te mjere da je ispravio davno učinjenu pogrešku u filmu Davida Lyncha, vjerojatno jedinu koju će svaki obožavatelj knjige zamjeriti Lynchu i biti zahvalan Villeneuveu. Dune iz 2021. je već pokazao da vjerno prati knjigu i da film izuzetno pazi na mnoge detalje koji su krucijalni u knjizi, a nastavak je to potvrdio sa scenom Paulovog govora Fremenima. U filmu iz 1984. Lynch je “zeznuo” jedan jako bitan dio priče, knjige i filma. Paulov lik govori na engleskom jeziku, dok je Villeneuveovom nastavku govor na fremenskom jeziku. Točno kako je u knjizi opisano. Iako se radi o malom detalju, “nerdovskom” čak, u filmu on čini veliku razliku jer ima utjecaj na Paulov lik i karakter, zaplet i čak na središnju temu cijele priče.
Ovakav pristup Denisa Villeneuvea nije iznenađujući. Istu stvar je napravio s filmom Arrival. Tolika posvećenost bitnim detaljima iz knjige, ovog puta one autora Teda Chianga i njegove knjige Story of Your Life čini film drugačijim od ostalih. Jer Villeneuve vjeruje i oslanja se na intenciju pisca romana prema kojemu on sam radi filmsku adaptaciju. Naravno da se svaka riječ romana ne može “prenijeti” na filmsko platno, no dobar režiser zna prepoznati ključne momente u književnom djelu, a koji će učiniti razliku na filmu.
Iako Blade Runner 2049 nije rađen prema književnom predlošku, Villeneuve je napravio sjajan hommage premisi i glavnoj temi knjige Do Androids Dream of Electric Sheep? autora Philipa K. Dicka prema kojoj je Blade Runner iz 1982. djelomično snimljen. Villeneuve je autor koji pomno pazi na detalje, tako je pazio i na moment sadašnjosti u filmu Blade Runner 2049. Kada su ga mnoge holivudske filmske kritičarke konfrontirale da je ženske likove prikazao kao drugotne, njegov odgovor je bio da na žalost danas, u stvarnosti i – jesu, zato ih je takvima i prikazao. Koliko god nam to ne “sjeda”, bio je u pravu. Prikazao je trenutno stanje stvari, a i izglednu budućnost. Takvu posvećenost detaljima vidimo još i kod Kubrickovog filma A Clockwork Orange, isto snimljen prema slavnom romanu Anthonyja Burgessa.
Roman Franka Herberta utjecao je uvelike na dosta SF klasika 70-ih i 80-ih godina; na Star Wars filmove iz tog doba (Star Wars, Star Wars: Episode IV – A New Hope, Star Wars: Episode V – The Empire Strikes Back), na cjelokupni vizualni dojam i atmosferu filma 2001: A Space Odyssey te stil i atmosferu filma Mad Max, čak i na filmove poput Alien. Sigurno niste znali da je Alien Xenomorph kreiran prema dizajnu Harkonnen dvorca koji je Giger radio za film Dune. Izdužena lubanja, glava Xenomorpha je skoro pa identična onoj koja krasi vrh te arhitektonske konstrukcije. Izgleda da mnoge poveznice nisu slučajnost.
Svi ti sjajni SF filmovi, ovi danas, kao i oni kultni iz 70-ih i 80-ih imaju zajedničku tu minucioznu posvećenost detaljima (vrag je u detaljima!). Iako sam neke već spomenula, prisjetimo se i ostalih. Close Encounters of the Third Kind Stevena Spielberga, film Rollerball Normana Jewisona, a koji je snimio prema kratkoj priči Roller Ball Murder Williama Harrisona (koji potpisuje i scenarij filma) i film Alien 2 uvod su u razvoj SF filma u 80-ima gdje dominira više akcijska strana SF priče. Tako u 80-ima nastavljamo žanr sa SF filmovima izraženog akcijskog karaktera: Blade Runner, Terminator, Predator, RoboCop, Mad Max 2, The Running Man, tu bih čak uvrstila i film Flash Gordon. Osamdesete su bile izuzetno mačističke, za razliku od 70-ih. Točno taj trend izražene akcije je potvrdio (ili mu je podlegao, nisam još sigurna što od tog dvoje) film Dune iz 1984.
Intrigantan i iznimno inteligentan je puni krug koji je Villeneuve napravio s Dune: Part Two filmom; vratio se izvoru, ili bolje rečeno izvorniku, ispravio davne, stare greške i usporedno s time napravio odličan film. Možda je baš zbog toga Dune: Part Two najbolji film desetljeća.