Šta je Dostoyevski core i kako je Kant postao trending tema?

Baš dok sam završavala prvu knjigu Braća Karamazov, na društvenim mrežama naišla sam na objavu “Goodbye brat summer, hello Bratya Karamazov fall”, što me nasmijalo. Prije svega, ne nalazim svaki dan memeove o piscima, iako vjerujem da postoje grupe u kojima se članovi šale citatima velikih svjetskih mislilaca. Drugo, zaintrigiralo me neobično usporedba velikog ruskog realiste s Charli XCX. Nakon kraćeg istraživanja shvatila sam da ovo nije samo šaljiva fotografija koju mi je servirao algoritam, već cijeli nišni trend na društvenim mrežama. Iako to možda ukazuje na to da bih trebala provoditi manje vremena na internetu, odmah sam shvatila koncept Dostojevski jeseni.

Veliki problem društvenih mreža (jedan od njih) jest potreba za etiketiranjem svega. Preskakanje doručka označavamo kao almond mom, kolekcije poslovne mode kao corpcore, a čitanje ruskih klasika mogli bismo označiti kao dark academia, ili jednostavno smisliti novi naziv – Dostojevski core. Iako prepoznajemo problem, iz nekog razloga ne možemo prestati stvarati brojne estetike i žanrove koji su postali veliki dio online diskursa. Sve te oznake ne treba shvaćati ozbiljno, jer većim dijelom nastaju ili se koriste u šali. Iako mi spajanje pisaca s trendy riječju poput core djeluje kao oksimoron, ovaj fenomen pokazuje rastuću popularnost ne samo Dostojevskog, već i drugih velikih pisaca i mislilaca.

Fascinacija autorima danas se izražava na nešto drugačiji način. Da, korisnici na društvenim mrežama citiraju najpoznatije romane Dostojevskog (najviše “Bele noći”) i obožavaju njihovu atmosferu, ali najviše ih privlači cjelokupna estetika i osjećaj koji prožimaju ta djela. Iako je možda teško zamisliti da ljudi vole i čeznu za hladnom, malom sobom u Rusiji 19. stoljeća, upravo to je ono što Dostojevski predstavlja — stare slike, poderane tapete, pisanje pod svjetlom svijeće, neke su od fotografija koje korisnici dijele pod ovom oznakom. Jasno je da bi rijetko tko poželio živjeti u uvjetima u kojima je živio Raskoljnikov, ali popularnost ove tmurne estetike mogla bi se pripisati jesenskoj melankoliji. S druge strane, postoje brojni razlozi zašto i danas uživamo u ovim tmurnim djelima.

Emily Wall

Prije svega, od 2020. godine bilježi se veliki porast čitanja i kupovine knjiga, predvođen generacijom Z. BookTok je igrao ulogu u popularizaciji čitanja, a na društvenoj mreži postoji brojne korisnike koji promoviraju svoje omiljene autore. Osim popularne beletristike, na BookToku (i BookTubeu) mnogi korisnici promoviraju i klasike svjetske književnosti. Od Kafkine Metamorfoze (Kafka era je također postala nišni trend na TikToku), preko Slike Doriana Graya, pa do Dostojevskog — na društvenim mrežama se govori i o kultnim klasicima. Konkretno, Dostojevskog je dodatno popularizirala anime serija Bungou Stray Dogs u kojoj su likovi bazirani na velikim piscima, a Fjodor Dostojevski je jedan od glavnih zlikovaca. Mnogi korisnici su izjavili da ih je ovaj anime naveo da pročitaju neka od njegovih djela.

Privlačnost Dostojevskog i Kanta, trenutnih favorita na društvenim mrežama, leži u melankoliji kojom njihova djela zrače. Ljudi čitaju kompleksne knjige i žele da to bude primijećeno, što postižu stvaranjem estetike kojom pokazuju da su i oni složeni, baš poput likova iz romana. Osim površnih razloga, možemo pretpostaviti da je jedan od razloga zašto ova djela i danas rezoniraju s čitateljima taj što istražuju unutarnje nesigurnosti i anksioznost s kojom se većina ljudi susreće. Unutarnje borbe i konflikti glavnih likova odraz su okruženja u kojem se nalaze, s čime se čak i novije generacije, iako odrasle na internetu, mogu poistovjetiti. Društvene mreže također cijene autentičnost (koju često pretvaramo u trendy estetiku), a ovi su pisci donijeli likove koji su sirovi, nesavršeni i složeni.

Danas gotovo svako iskustvo pretvaramo u meme (čak i kada je riječ o smrti) ili u estetiku. To nas je na neki način onemogućilo da jednostavno uživamo u umjetnosti bez da u svakom trenutku razmišljamo kako ono što konzumiramo izgleda vanjskom svijetu (is it giving?). S druge strane, možemo reći da je ovo jednostavno novi način stvaranja zajedništva — na kraju krajeva, ljudi se stoljećima povezuju kroz zajedničke interese. Međutim, kada su u pitanju Dostojevski i Kafka, ne mogu a da ne primijetim suptilnu ironiju u njihovoj popularnosti na društvenim mrežama. Da su ovi pisci živi i danas, čisto sumnjam da bi bili strastveni korisnici društvenih mreža, a pogotovo TikToka. Društvene mreže su sada jedan od ključnih pokazatelja relevantnosti, a Dostojevski i Kant trenutno se nalaze među najtrendi piscima.