Gužve na plažama zamijenila sam planinama – i to je bila moja najbolja ljetna odluka dosad

Već nekoliko godina razmišljam o Dolomitima. Kako ne skijam i ne bordam (nikad nije kasno da naučim), o ovom dijelu južnih Alpa, koje je UNESCO zapisao na svoj popis svjetske baštine zbog jedinstvene geologije i krajolika, razmišljam uglavnom ljeti. Gužve i sveopća ljetna euforija za mene su više razlog da ostanem kod kuće, nego da krenem u bitke za parking i mjesto na plaži gdje ću spustiti ručnik. Imam svoj secret summer spot gdje sa zadovoljstvom lovim vikende, no planovi za duži dvo (i više) tjedni klasični odmor u špici sezone već me desetak godina zaobilaze (i to je u redu). Umjesto toga, privlače me planine, a posljednjih nekoliko godina se o tome priča kao o sjajnoj alternativi svemu gore navedenom. Konačno, ove sam si godine, zahvaljujući jednom slučajnom pozivu (recite da novim iskustvima bez puno razmišljanja), to i priuštila, i bila je to najbolja ljetna ideja dosad.

Povezano: Čaroban Nacionalni park Triglav: Ovo su staze koje možete obići za vikend

Zašto su planine ljeti super izbor za odmor

Dok se nizine i obala ljeti pregrijavaju pod valovima turista i visokih temperatura, planine nude osvježavajuću alternativu. Ljeti dolaze kao prirodni klima uređaj, bez buke i betona, kao prostor svježine i aktivnog odmora. Sve više ljudi ljeto ne povezuje samo s morem, već i s planinskim krajolicima koji ljeti pružaju jedinstvenu kombinaciju zelenila, aktivnosti u prirodi (u mjeri koja vam odgovara) i mentalnog mira. I doista, pogled na vrhove koji su već milijunima godina tihi promatrači vremena i koji su isto toliko planinara i putnika ispratili svojim vizurama, na neki duhovniji način umiruje (evo, dokaz da čim odem u planine, počinjem razmišljati kao redovnik). Za mene su planine prostor tišine i prostranstva, otvaraju um i šire horizont, a četiri dana provedena u planinama čine se kao duplo više, nekako potenciraju vrijeme, a proporcionalno toj potenciji ja se brže odmorim (true story). Sve postaje sporije, jednostavnije i prisutnije.

Povezano: Regenerativne farme su nova odredišta za odmor, pronašli smo lijepe primjerke u regiji i šire

Ljetovanje u planinama nudi širok spektar aktivnosti: planinarenje, biciklizam, penjanje, trail trčanje, joga na otvorenom, jahanje, pa čak i ljetno sanjkanje. Sve to bez gužvi, bez asfalta i bez pritiska tempa. Ja sam se u četiri dana provedenih u Dolomitima držala trekinga i planinarenja, a planinski me zrak održavao energetski svježom. Ima nešto u tim visinama što budi određeni adrenalin kojeg nema u nizinama. Strme stijene, alpske livade i nepredvidivo svjetlo prilično su lijepa vizura koja će vam na trenutak zatvoriti usta, i prisiliti vas (na najljepši mogući način) da promatrate, budete u miru i divite se ponizno nečem toliko većem od vas – prirodi. U tom se trenutku budi strahopoštovanje i skromnost, a na to često zaboravimo u svakodnevnom životu. Također, planinska sela često čuvaju autentičnu tradiciju, miran ritam i lokalnu kuhinju. Domaći sirevi, planinske gljive, šumski plodovi, lokalna vina i deserti pričaju priču kraja kroz okus i miris (što vam na bolna bedra dođe kao zaokruženi scenarij). Planinski je turizam više posvećen održivim vrijednostima, lokalnoj proizvodnji, malim gospodarstvima pa će svi koji tome naginju, u planinama pronaći što traže; manje konzumerizma, više iskustva, stvarnog, autentičnog i tihog.

Dolomiti za početnike

Smješteni u sjeveroistočnoj Italiji, Dolomiti obuhvaćaju regije Trentino-Alto Adige i Veneto. Iako će vam se činiti da su daleko (barem sam ja imala taj dojam), udaljeni su samo pet sati vožnje autom (mi smo kretali iz Zagreba), i to je ujedno najlakši način da dođete do tamo (u dobrom društvu vrijeme će proletjeti). Najpoznatiji vrhovi Dolomita su Marmolada (najviši, 3343 m), Tre Cime di Lavaredo, Monte Pelmo, Civetta. No, priznat ću vam, vrhovi me nisu zanimali ovaj put, samo opušteno ležerno hodanje kroz planinske staze za mir u glavi. Ima ih puno, sve su dobro označene, a uglavnom ćete do početka rute koju odaberete, doći autom, sparkirati ga i krenuti hodati. Tre Cime di Lavaredo jedna je od najpoznatijih ruta u Dolomitima, kružna staza oko 10 km koja nudi spektakularni pogled. Alta Via 1 i Alta Via 2 su višednevne rute za iskusne planinare i prolaze kroz najljepše dijelove Dolomita. Lago di Braies je popularno jezero s laganim šetnjama oko njega. Ruta Sella Ronda (oko 55 km) je legendarna za cestovne bicikliste dok će penjači biti jako sretni u Dolomitima koji su poznati po feratama, osiguranim stazama koje vode kroz strme stijene. A što sam ja vidjela?

Prvi put u Dolomitima

Odmah na početku planiranja Dolomita, znali smo da ne želimo neke velike i teške pothvate već ugodan planinski trodnevni treking, puno smijeha i kvalitetnih razgovora (svakom bih preporučila ovakav girls only trip). Nisam se puno raspitivala unaprijed već sam se prepustila prijateljici u ruke koja je Dolomite obišla u svim sezonama. Nije bilo greške. Iako će mnogima prvo na pamet pasti Cortina d’Ampezzo kao elitno odredište skijaša, mi smo se odlučile da ćemo spavati u manjem planinskom gradiću u blizini, San Vito di Cadore. Manja je gužva, nema hotela i dobivate mirnije i šarmantnije iskustvo boravka. Trgovine, restorani, Aperol Spritz su vam nadohvat ruke, a za sve ostalo sjele bismo u auto i na nekih dvadesetak minuta udaljenosti kroz planinske prijevoje stizale do zacrtane destinacije za hike. Za nekog tko je prvi put u Dolomitima, vizure ostavljaju bez daha. Ta planinska sela kao utisnuta u stijene, izgledaju kao predimenizonirani wallpaper. Ima nešto toliko moćno u planinskom kraju dok se vozite zavojitim brdovitim cestama, a pogledom kao da vas sami vrhovi slijede i ne puštaju vas na miru, ili sam zapravo ja bila ta koja je slijedila njih, teško je reći, opčinjenost njima je intenzivna kad su vam tako blizu, a tako daleko.

Cinque Torri i sve što vam je blizu

Prvi smo dan odlučile posjetiti Rifugio Lagazuoi, smješten na vrhu Monte Lagazuoi, iznad Passo Falzarego. Ovo je najviši i najveći planinski rifugio u području Cortine d’Ampezzo (nalazi se na 2 752 m), s jednom od najimpozantnijih terasa u Dolomitima. Do gore nismo išli pješke već žičarom s kojom vam treba dvadesetak minuta, što nas je brže spojilo s impresivnim pogledom na okolne vrhove poput Marmolade, Tofana, Civette i Cime di Fanes, ali i manje umorilo. Zato smo se spuštale natrag dolje otprilike sat vremena ( i nešto sitno), što nekada zna biti i zahtjevnije za koljena i bedra (koja su mi o tom spustu pričala još danima). Dobra strana kada koristite žičaru jest što možete više toga obići pa smo veću istom danu krenule na još jedno brdo. Bile su to Cinque Torri. Žičara nas je ponovno vodila do gore, ali ne do samog vrha, već smo se gore popele na Nuvolau gdje se nalazi i istoimeni rifugio do kojeg ljudi i hrana stižu isključivo pješke. Moram li vam reći da je pogled fantastičan. Nakon toga nas je ponovno čekao spust niz planinu, napet, malo strmiji, ali vrijedan bolnih gležnjeva, koljena, bedara.

Cascate di Fanes i višesatno ležanje na proplancima

Drugi nam je dan bio rezerviran za šumski hike, a manje skakanje po vrhovima. Cascate di Fanes su spektakularni vodopadi smješteni unutar Regionalnog prirodnog parka Dolomiti d’Ampezzo, nedaleko od Cortine d’Ampezzo. Ovaj prirodni fenomen obuhvaća niz slapova smještenih u uskom kanjonu, a najpoznatiji je Fanes di Sotto, visine oko 120 metara. Za one koji traže dodatnu avanturu, postoji via ferrata Giovanni Barbara, koja omogućuje prolazak ispod samog vodopada. Ovaj put zahtijeva osnovnu opremu (kaciga, pojas, karabin) i vodi kroz stijene uz vodopad, pružajući jedinstven doživljaj. U ovu šumsku šetnju, blažeg uspona, ležanje uz ledeni potok gdje vam čak ne smeta što je prije koji dan prošlo stado domaćih životinja (možete zamisliti kako sam to zaključila?), je uključeno.

Gdje jesti u Dolomitima?

Kako smo se tih dana motale oko Cortine d’Ampezzo, tamo je bilo i najviše opcija restorana pri čemu je bitno da rezervirate unaprijed (ili imajte sreće kao mi). Klasici talijanske kuhinje vas ovdje neće zaobići, ali to je sasvim u redu. I ovo me putovaje podsjetilo na onu da se najbolje stvari dogode neplanirano pa smo tako tražeći mjesto za ručak u Lago di Misurina (ovdje će vam se najviše dopasti hotel u stilu Wesa Adersona, za ostalo produžite dalje), svoj dream spot za taj dan pronašle u La Baita San Zuogo, jednom usputnom restoranu na brdu koji i nije možda imao najbolju hranu, ali je imao najbolju livadu, kavu i Aperol Spritz, odnosno poligon za višesatno odmaranje uz duge razgovore. Također, hrana u dolomitskim planinarskim domovima (već spomenuti rifugio) je sjajna, lokalna, tradicionalna i definitivno preporuka da ju ne zaobiđete kada se dočepate kojeg od vrhova.

Gdje spavati u Dolomitima?

Uvijek bih odabrala manje mjesto za povoljniji smještaj iz kojeg vozimo dalje, što smo na kraju krajeva i učinile time što smo rentale ugodan apartman u San Vito di Cadore. Airbnb je uvijek dobra opcija za pretraživanje ovog tipa smještaja, iako hotela u poznatijim gradovima poput Cortine ne nedostaje. Planinski domovi također nude izvrstan smještaj, a buđenje u planinama je uvijek dobra ideja. Također, najam kampera, a vidjela sam ih puno (i to ću učiniti idući put), je moguć i pruža vam svojevrsnu slobodu, toliko priželjkivanu gdje se zaustavite na nekoj od brojnih lokacija za kampere, prespavate i doživite ta hladnija planinska jutra.

Zaključak

Planine ljeti su stanje uma. Tko ih jednom iskreno doživi, lako će zamijeniti vrevu za uspon, a taj uspon za korak po korak do sebe, i to stazom koja miriše na smrekovu šumu i vodi do unutarnjeg mira. Ponovilo se!