Dnevnik outfita: 9 dana, dva fashion weeka i 11.000 kilometara

Reći ću vam sasvim iskreno. Spremanje kofera za fashion week posebna je disciplina. Za slaganje outfita (s čim manjim brojem sastojaka) trebaš imati vještine i proračunatost šahovskog velemajstora, a vrhunac je postignut kad se svaki komad slaže sa svim ostalim stvarima. Taj nivo savršenstva je, naravno nemoguć.

Iako mi dio s uparivanjem stvari u relativno suvisle kombinacije ide sasvim solidno, obično potpuno zeznem u procjeni funkcionalnosti. Ljeto s tankom i laganom odjećom dopušta mi da u koferu ponesem i pokoju “pogrešku viška”, za razliku od zime kada u njega jedva uspijem ugurati dvije konkretne veste i toaletnu torbicu. Mjesta za nek se nađe komade koji bi mogli spasiti stvar – naprosto nema. No reći ću vam jednu stvar. Moje krive procjene ustvari nemaju veze s godišnjim dobima. Ja naprosto imam tu “sreću” da me i ljeti dočekaju povijesno niske temperature, a količina padalina obara rekorde. Zato na svoja odredišta nerijetko slijećem s kovčegom punim potpuno neupotrebljive odjeće. Recimo, u Berlin sam stigla sa slatkastim kompletićima, dok je usred srpnja lijevalo kao da kiša nije padala čitavo stoljeće, a u Kopenhagenu me raznosio nemilosrdni kolovoški vjetar dok sam u laganom šorcu molila sve karmičke sile da mi pošalju sunce. Slične su me nedaće, jasno, snašle i na mojim nedavnim putešestvijama između Moldavije, doma i Kazahstana, tijekom kojih sam u devet dana preletjela oko 11.000 kilometara, prošla šest aerodroma, dva kontinenta i dva fashion weeka – ovo je moj dnevnik outfita.

DAN #1

Ujutro me, iz polusna, budi zvuk budilice. Ne sjećam se točno što sam sve večer ranije ugurala u kofer, ali nadam se da sam bila prisebna. Kad stignem, raspakirat ću ga s radoznalošću djeteta koje na božićno jutro otvara poklone. Šetam po stanu kao Baltazar, mućkajući po glavi treba li mi kaput ili je jesen još topli produžetak ljeta. U posljednji tren odlučujem se za traper jaknu – kompromis između razuma i nostalgije za ljetom – i odjurim prema aerodromu. Frankfurt, naš vječni tranzitni dom, ponovno nas dočekuje mirisom skupih kroasana i ritmom aerodromskih najava. Nakon nekoliko sati čekanja, pa leta iznad oblaka istočne Europe, konačno slijećemo u Kišinjev. Hladan, siv, tmuran, nimalo za traper jaknu Kišinjev. U mom koferu, po običaju, nema mnogo znakova prisebnosti. Sve što imam, a da nije prikladnije za tulume u beach barovima ili barem za bablje ljeto, jesu već opjevana traper jakna, moja omiljena vesta na mornarske pruge i jedan crveni blazer koji sam odlučila reanimirati iz arhive zaborava. Da vidimo sad sav sjaj kreativnosti, pomislim autoironično (s unutrašnjim glasom koji podsjeća na onaj stroge učiteljice), kujući paralelno planove o pohodima na neznane moldavske butike. Iz vrtloga blagog očaja izvlači me poruka o večernjim planovima. Mjesto, vrijeme i, najvažniji dio: party otvorenja ležeran je i pomalo neformalan. Riječ lowkey dolazi kao slamka spasa – prvi dan u hladnom Kišinjevu preživjet ću u svojoj traper jakni, nekoliko slojeva i najjednostavnijim trapericama koje sam srećom nagurala u kofer. Zadovoljna sam.

Jeans jakna second hand, bijela košulja Varteks, marama Answear Lab, torba Marmelo, mokasine second hand, traperice Levi’s, naušnice My Mon Mon, naočale Tom Ford

DAN #2

Drugi je dan rezerviran za revije – Moldovan Brands Runway započinje programom na različitim gradskim lokacijama. Vozit ćemo se, ali i hodati pa odluka pada na spoj najudobnijih i najtoplijih stvari koje imam u svom arsenalu čuda. Da, jedna od njih ponovno je traper jakna. Nakon što sam se pošteno ukorila zbog nepromišljenosti i prešla u stadij prihvaćanja, ipak smognem snage da si čestitam na prisebnosti. Umjesto traper jakne mogla sam, recimo, ponijeti šareni pulover sa šljokicama koji pristaje isključivo uz ljubičastu satensku haljinu (#fashion). Ako ništa drugo, barem je ta jedna stvar o kojoj mi život ovisi svestrana i prilagodljiva. Dok perem zube i češljam kosu molim sve više sile kojima sam simpatična da sačuvaju kišu za neke druge dane. Vestu na mornarske pruge sa chic trapez rukavima ugurala sam u tamnoplave vintage hlače za koje odavno nemam pojma kada sam ih i gdje kupila. Izgledaju kao da ih je nekad nosio neki vitki i mlađahni mornar. Uglavnom, sve te mornarske sastojke pospem prstohvatom dodataka za koje vjerujem da spašavaju stvar: dva remena sa zlatnim detaljima (od kojih je jedan, mislim, ogrlica), plava bandana oko vrata i mokasine uparene s bijelim čarapama bit će sasvim OK za prigodu. Casual i malo retro. Preživjela sam svim vremenskim nedaćama unatoč.

Vesta na pruge Ami Amalia, jeans jakna second hand, hlače vintage, remen vintage Versace, mokasine second hand, naušnice My Mon Mon, naočale Tom Ford

DAN #3

Budim se sretna što mi tijelo još nije razvilo niti jedan simptom upale pluća. Vani je i dalje hladno kao da je sredina siječnja, a kapa nad gradom je siva i gusta. Pitam se sija li ikad u Kišinjevu sunce? Na repertoaru eventa je slijed revija koje se redom zbivaju u istom prostoru. To možda nije sjajno za moj pustolovni duh, ali je poprilično povoljno za moj outfit. Dajem si oduška. Sve stvari koje sam dosad nosila iskombinirat ću na drugačiji način i svemu ću tome dodati plisiranu sivu minicu. Zaboravila sam parnu peglu pa suknju ravnam dok se grijem pod vrućim tušem. Bit’ će dobro. Nadam se da me putem do lokacije neće presresti najgori vjetar kojem je Moldavija ikad svjedočila jer čarape koje nosim ispod svega nisu dovoljno guste. Pistacija nijansa moje nove torbe dolazi kao tračak svjetlosti. Volim slojeve i oni vole mene.

Jeans jakna second hand, vesta na pruge Ami Amalia, bijela košulja Varteks, suknja Mango, torba Calvin Klein, cipele vintage Miu Miu, naočale Tom Ford, remen vintage

DAN #4

Subota je. Sretna sam i slobodna. Kiša šprlji od rane zore, ali to me ne dira previše. Uzimam hotelski kišobran i krećem u šetnju neznanim ulicama, spremna na sva uzbuđenja koja mi život može pokloniti. Ne zamaram se previše ni time što kiša sve jače i jače pada – sve dok mi ne postane bolno jasno da je krajnje vrijeme za povratak u zaklon, ako ne želim da me bujica koja se slijeva cestama ponese zajedno s bundevama i tikvama koje su se, niotkuda, pojavile na ulici. Gacam kroz vodu koja mi dobrano prekriva gležnjeve. Sve što imam na sebi u tom trenutku naći će uskoro svoje mjesto na hotelskim radijatorima. Pitam se imam li zbilja toliko “sreće” da me u rijetkom mirnom razgledavanju grada zatekne takva mećava. Nakon što se dovoljno dugo sažalijevam, plačući nad svojom tužnom sudbinom, zaključim da mi je preostao još posljednji dan revija i nemam baš previše izbora oko toga što ću na sebe navući. Većina stvari iz mog kofera je ili iznošena ili mokra. Dosta mi je traper jakne za tri života. Navlačim svoj omiljeni no me interesa nada outfit. Adidas hlačice, marama na glavi, vintage cipele? Može. Vjerojatno će mi biti hladno, ali do sad sam već stekla neku kondiciju. Ljudi koje susrećem obasipaju moj dražesni outfit komplimentima. Hajde, neka.

Povezano: 5 zabavnih modnih trendova koji su preplavili ulice Kopenhagena

Crveni sako vintage, polo majica Levi’s, plave kratke hlačice vintage adidas, torba Lacoste, cipele vintage Miu Miu, naočale Tom Ford, bandana no name

DAN #5

Imam samo jedan dan u Zagrebu da raspakiram stvari i spakiram se ponovno. U ponedjeljak me čeka let za Kazahstan. Tko zna kakvo je vrijeme tamo na drugom kraju svijeta? Pregledavam AccuWeather svakih 15 minuta. Kaže sunce bez oblačka, dvadesetak stupnjeva. Super, ovo su Havaji!, pomislim radosno, no poučena nedavnim iskustvima ipak odlučujem ponijeti jedan kofer isključivo s puloverima. Nek’ se nađe.

DAN #6

Nakon dvanaest sati putovanja, presijedanja u Istanbulu i bezuspješnih pokušaja spavanja na letu za Almaty, konačno stižem na odredište. Tri je sata ujutro i zrak miriše na arktičke ekspedicije. Je li uvijek ovako hladno u ovo doba godine?, pitam vozača. Ne, odgovori mi, ove je godine zima došla ranije. Pogledaj ujutro planinu Tian Shan, već je prekrivena snijegom. Pomirena sa sudbinom da me opet čeka smrzavanje i da sam zanemarila faktor nadmorske visine, zaspem snom pravednika i, kao rob svog bioritma, budim se samo četiri sata kasnije. Čeka me uzbudljiv dan, a životna baterija mi je u debelom crvenom. Nemam snage razmišljati o outfitima pa oblačim prvo što mi padne pod ruku. Ja sam urednica i nikoga ne zanima što nosim, tješim se. Bit će dobro. Imam sreće pa tijekom dana sunce grije nemilice kao što zna grijati na skijaškim obroncima dok u pauzama od spuštanja niz padine pijuckaš kuhano vino. U svoj čudesni backup kofer s vestama (i spremnik s rezervnim čarapama) zavirit ću tek kad se sunce sakrije iza golemog, snijegom prekrivenog masiva pa ti se počnu smrzavati trepavice.

Povezano: Prošli sam tjedan provela u Kazahstanu. Street style u Almatyju je priča za sebe

Kožni sako vintage, prugasta košulja second hand, remen vintage, hlače Zara, mokasine second hand, naočale Tom Ford

DAN #7

Nakon deset sati spavanja, budim se odmorna i spremna za nove radne pobjede na Tjednu mode u Almatyju. Sunce sije kao da ne postoji sutra, hvatamo boju na hotelskoj terasi dok ispijamo kavu s pogledamo na skijašku skakaonicu. Život je lijep. Danas je savršen dan da obučem što god hoću, pomislim optimistično vrteći u glavi sve sjajne street style outfite kojima sam svjedočila jučer kad sam se osjećala kao blijeda krpa, stavit ću sve na sebe i bit ću sretna. Taj nalet kreativnosti potaknut obnovljenim zalihama životne energije rezultirao je mojim omiljenim kombiniranjem slojeva, suknja na haljinu, sve u sivim tonovima s dodatkom dva različita karirana uzorka. Minicu opet peglam pod vrućim tušem jer sam zaboravila spakirati parnu peglu. Mogla bih ovo nositi svaki dan, prođe mi kroz glavu dok samozadovoljno odmjeravam svoj odraz u hotelskom ogledalu. Jedina dilema koja mi se petlja po neodlučnim mislima jest hoću li preko ramena prebaciti pletenu maramu u bež ili crvenoj boji. Odlučujem se za potonju – da malo razigram sivilo. Danas je moj dan!

Povezano: 5 slojevitih kombinacija koje jedva čekam nositi i s kojima i stara odjeća izgleda novo

Karirana haljina vintage, blazer Zara, suknja Mango, crvena i bež pletena marama Ami Amalia, cipele vintage Miu Miu, remen vintage

DAN #8

Zadnji dan fashion weeka značio je, ukratko, da moram smisliti outfit koji je prikladan za maratonsko gledanje revija, ali i za završni party. Plus dovoljno topao da me grije kada grad, nakon zalaska sunca, okuje hladan planinski zrak. Bili smo u obilasku i nije nam ostalo previše vremena za spremanje. Vremenskoj stisci unatoč odlučujem se da je sada idealno vrijeme da eksperimentiram s kombinacijom koju nikad nisam nosila. Kakva amaterska pogreška! Prva ideja mi je outfit u candy pastelnim bojama u kojem glavu riječ vodi džemper iz Ami Amalia kolekcije za jesen 2025, i ružičaste Ganni samterice koje sam ljetos impulzivno kupila u Kopenhagenu kada smo se početkom kolovoza budili na laganih 11 stupnjeva, s finim sjevernim vjetrom koji je ledio obraze.

Lijevo: džemper Ami Amalia, hlače Ganni, košulja second hand, vunena beretka Eltier. Desno: marama Answear Lab, kožni sako vintage, kožna suknja vintage

No, kako to obično biva kada imaš izuzetno limitiran vremenski okvir za spremanje, odluka da se presvučeš dolazi dvije minute prije nego što moraš istrčati iz hotela. Iz sladolednog i chic odlučujem se na zaokret od 180 stupnjeva u domenu kinky retro službenice iz osamdesetih. Jedino što na sebi ostavljam je plava prugasta košulja i vunena beretka. Nije da mi se moj prvotni outfit nije svidio, nego nekako nije išao uz moje tadašnje raspoloženje. Recite mi što hoćete, ali meni je to poprilično važno. Znala sam se vraćati kući da se presvučem (ili razmontiravati dijelove outfita u liftu) jer mi nešto nije pasalo uz mood. Uglavnom, razigrane slatkaste nijanse mijenjam za crnu vintage kožu, košulju zakopčavam do vrata i u zadnji tren vintage kravatu stiliziram da izgleda kao da je riječ o tregerima. Taman mi je falilo malo boje, a moja omiljena Lacoste Lenglen torba u formi plisirane suknje fino je sjela kao točka na i.

Kožni sako i suknja vintage, prugasta košulja second hand, torba Lacoste, beretka Eltier, cipele vintage Miu Miu, kravata s uzorkom vintage

DAN #9

Kao da je u mene ušao duh razuzdane, vrckave dvadesetogodišnjakinje, donosim odluku da ću nakon završnog partyja produžiti direktno na avion. Ionako se ne isplati spavati dva sata, a imam vremena da sve nadoknadim na letu koji će potrajati gotovo pola dana. Čitate li između redaka možete ustvari shvatiti da me pere anksioznost da ću prespavati alarm i zakasniti na let. Vraćam se u sobu, šaljem mailove, skupljam stvari koje sam razbacala po sobi, razmišljam o tome što bi Bella Hadid odabrala za airport style i spuštam se u hladnu kazahstansku noć. Kožna avijatičarska kapa koju sam kupila lani u nekom vintage storeu u Budimpešti bit će savršena kombinacija uz debeli pulover iz backup kofera. Airport style Bella bi odobrila. Vrijeme je za poć doma!

Povezano: Airport Style: Zašto nas toliko silno zanima što zvijezde nose na aerodromima?

Avijatičarska kapa vintage, kožni sako vintage, džemper vintage, tajice Ellesse, čarape H&M, tenisice Adidas