Dizajner olimpijske baklje Mathieu Lehanneur, za Vogue Adria o simbolici iza dizajna

Postoji ta jedna riječ koja mnogima padne na pamet kad se spomene ime Mathieua Lehanneura – magija. Isticanje čuda koje nastaje kad se tome najmanje nadamo česta je pojava za ovog francuskog dizajnera. Upravo on potpisuje ovogodišnji dizajn baklje Ljetnih olimpijskih igara u Parizu, tog ikoničnog predmeta koji utjelovljuje identitet svakog izdanja kroz svoj oblik, boju i inspiraciju. To je umjetničko djelo samo po sebi, a ove godine predstavlja velik događaj, kako za svijet tako i za Francuze posebno jer će Pariz kao grad domaćin (uz još 16 gradova diljem kontinentalne Francuske i jednom dodatnom lokacijom na Tahitiju) obilježiti svoju treću kandidaturu. Sto godina od posljednjih Olimpijskih igara u Parizu, olimpijska se baklja ponovno vraća na francusko tlo. „To je doista san, to je čudesan susret s poviješću. Ljepota i snaga Olimpijskih igara leže u činjenici da one daleko nadilaze sport. To je jedno od rijetkih globalnih događanja koje okuplja gotovo pet milijardi ljudi. Radeći na ovom projektu, otkrio sam simboličku snagu olimpijskih objekata“, otkriva mi Mathieu svoje prve dojmove nakon što mu je potvrđena suradnja te nastavlja: „Kad je Pariz izabran za domaćina Igara 2024., mislio sam ponajprije nacrtati baklju za samog sebe, ali i kao intelektualnu, kreativnu i stilsku vježbu. Tada sam još mislio da ću taj rad pokazati samo svojim prijateljima, nisam mogao niti zamisliti kako će od mene tražiti da dizajniram stvarnu baklju. Ono što mi se danas izdvaja kao poseban trenutak jest hrpa poruka koje sam primio od različitih ljudi. Podrška je bila golema – od sportaša do djece, tinejdžera, ljubitelja sporta i onih koji su to tek postali. Dobio sam entuzijastične poruke od Francuza, ali i daleko izvan naših granica! Olimpijska baklja sada pripada cijelom svijetu.“

Zaustavljen trenutak u vremenu

Ritualna i magična, baklja ima simbolično značenje i svoju dugu povijest koju pamti. Priča o vječnoj vatri potječe još iz grčke mitologije u kojoj je Prometej ukrao vatru iz doma boga Zeusa i poklonio je ljudima. Grci su za vrijeme drevnih Olimpijskih igara uvijek održavali vječnu vatru, a i danas se plamen baklje pali u grčkoj Olimpiji, i to sunčevom svjetlošću uz pomoć konkavnog zrcala, sukladno toj dalekoj tradiciji, odakle se štafetno prenosi kroz sve kontinente i različite gradove. Brodom preko Mediterana ovogodišnja je baklja u svibnju stigla u Marseille, odakle je krenula na 68 dana dugo putovanje prema Parizu do kojeg treba stići na ceremoniju otvaranja ovogodišnjih Olimpijskih igara 26. srpnja. Kao simbol kohezije i dijeljenja, ima ključnu ulogu u Olimpijskim igrama. Svjetska kompanija za proizvodnju čelika ArcelorMittal proizvest će ukupno 2000 baklji, težine 1,5 kg po svakoj, od recikliranog čelika iz obnovljivih izvora, a njihov je ukupan broj i pet puta manji nego za prethodna izdanja Igara, kako kažu, da bi se smanjio utjecaj na okoliš. U njezinom izgledu, dizajner je želio postići „čistoću, ikoničnost, naglasiti jednostavnost i predstaviti njezinu fluidnost, poput plamena vatre“.

Skice Olimpijske baklje

Na pitanje iz koje točke je krenulo razmišljanje za ovogodišnji dizajn, Mathieu mi odgovara. „Dizajn i koncept baklje izgrađeni su na tri glavna stupa: jednakost, voda i mir (miroljubivost). Od samog početka učinili su mi se najboljim utjelovljenjem Igara u Parizu. Oni su dijelovi njihovih vrijednosti, ali i elementi konteksta. Ravnopravnost, koja se očituje koliko u apsolutnom paritetu sportašica i sportaša, toliko i u izjednačenom mjestu važnosti koje imaju Olimpijske i Paraolimpijske igre, izražava se savršenom simetrijom baklje. Prvi put u svojoj povijesti baklja igra na ovu dualnost i ravnotežu. Osim svojih spomenika, Pariz je reprezentativan i zbog umjetnosti življenja uz rub vode. Rijeka Seine poveznica je i žila kucavica grada, a također će poslužiti i kao „kazalište“ za ceremoniju otvaranja. Baklja crpi inspiraciju iz nje poigravajući se valovima i odbljescima u poliranom metalu koji postaje tekući. Konačno, ideja o miru prenosi se kroz dizajn koji se u potpunosti temelji na krivuljama i kontinuiranim linijama. Jer iako su Igre prostor natjecanja i performansa, plamen ostaje objekt prijenosa i utjelovljenje mira. Igre su u tom smislu zaustavljen trenutak u vremenu, bratska ambicija koju sport može i mora donijeti bez obzira na to koji aktualni problemi muče i razdvajaju svijet.“

Kako nije bilo početnog briefa, autor i njegov tim morali su zaobići neka tehnička ograničenja, a to im je dalo slobodu da istraže nove ideje i koncepte koji bi savršeno utjelovili vrijednosti Pariza 2024. „Olimpijska je baklja objekt velike tehničke složenosti koji mora odgovoriti na potencijalno ekstremne klimatske uvjete. Daleko je od paljenja drva u kaminu. Dakle, optimizirali smo svaki detalj dizajna uvijek imajući na umu mantru: Vatra se ne smije i neće ugasiti!“, govori Mathieu, i u pravu je jer će plamen gorjeti sve do zatvaranja Paraolimpijskih igara 9. rujna, a čak 10 000 nositelja baklje izmjenjivat će se u ovom putovanju vatre. Ceremoniju otvaranja Igara obilježit će upravo svečani trenutak u kojem će nositelj baklje zapaliti kotao, dom vječne vatre, koji je također dio obitelji simbola Igara. Iako mi nije želio otkrivati previše, naglasio mi je s osmijehom da nas očekuje nešto posebno u zadnjem poglavlju ove priče prije službenog početka Olimpijskih igara 2024. „Svi amblematski objekti Olimpijskih igara koje sam dizajnirao za Pariz 2024. dio su iste obitelji i dijele zajedničku povijest. Nakon što se otkrije ceremonijalni kotao, vidjet ćete da su svi oni duboko povezani.“ Pitam ga i koju je poruku svojim dizajnom želio prenijeti, na što mi odgovara. „Ideja jednakosti je univerzalni koncept, ali je također duboko ukorijenjena u francuskoj kulturi i nasljeđu. To je vrijednost koja mi je posebno važna. Nisam namjeravao ostaviti svoj potpis na ovoj kreaciji. Htio sam da ovaj objekt utjelovi Olimpijske igre u Parizu, tako da ljudi koji ga vide u muzeju pamte emocije koje su osjećali dok su gledali natjecanje, a ne ime dizajnera.“

Ples na tragu umjetnosti, znanosti i geste

Rođen 1974. godine, Mathieu Lehanneur jedan je od rijetkih dizajnera svoje generacije poznat u cijelom svijetu po svom talentu spajanja tehnologije, umjetnosti i dizajna. Njegov je pristup radikalno multidisciplinaran, u rasponu od objekata do arhitekture, od umjetničkih djela do proizvoda te od unikatnih ručno izrađenih komada do vrhunskih tehnoloških radova. Pitam ga kako se isprepliću i tako dobro surađuju sva ta područja. „Mislim da bi dizajn trebao nadilaziti konvencionalne granice, a inovacija mora poticati dublju vezu između pojedinaca i njihovog okruženja, promičući ne samo udobnost već i dubok i skladan način življenja… Čak i prije pokušaja poboljšanja „kvalitete života“, želim usaditi „osjećaj života“ kroz svoj rad. Statistički gledano, biti živ pravo je čudo! Svi smo mi dobitnici nevjerojatne lutrije. U ovom ubrzanom okruženju važno je ponovno se povezati sa svojim primarnim instinktima i priznati činjenicu da možemo osjećati, disati i postojati… Biti ili ne biti!“

Kao ključni igrač na francuskoj dizajnerskoj sceni, Mathieu je osvojio i nagradu Grand Prize for Creation grada Pariza. Njegovi radovi nalaze se u najvažnijim svjetskim javnim i privatnim zbirkama, uključujući one u Centru Pompidou i Muzeju dekorativne umjetnosti u Parizu (Musée des Arts Décoratifs), kao i u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku i SF-MoMA u San Franciscu. Od osmišljavanja interijera za luksuzne brendove kao što su Cartier i Veuve Clicquot, kreiranja pročišćivača zraka Andrea u suradnji sa Sveučilištem Harvard, kolekcije skulptura od aluminija State of The World koje prikazuju povijesne varijacije u obliku piramida, pozicije glavnog dizajnera u Huaweiju pa sve do prve samostalne izložbe u New Yorku 2020., Mathieu u svojim radovima blisko surađuje sa znanstvenicima i startupovima, kombinirajući umjetnost i obrtništvo. Na pitanje što zapravo čini dobar dizajn danas, odgovara mi.

„Ljudi često povezuju dizajn s estetikom, ljepotom i skladnim proporcijama, ali to nije moj koncept rada; glavna svrha jest stvoriti vezu između predmeta i ljudskog bića.“

„Ono što me stvarno zanima jest sposobnost objekta da proizvede, inducira ili promijeni ponašanja ili uvjerenja. Želim da pojedini dijelovi mog dizajna budu živa bića, da dišu, osjećaju i kontinuirano se razvijaju… Želim da budu umjetnička djela i potpora za razmišljanje ili meditaciju. Uvjeren sam da izazov dizajnera nije dizajnirati savršenu formu, već objekt koji – dok putuje kroz „bazičnu jezgru“ korisnika – ispunjava funkciju, ili čak rješava problem. Kad me ravnatelj bolnice zamoli da radim na projektu za jedinicu za palijativnu skrb, kad me župnik iz sela zamoli da napravim prostor za zbor romaničke crkve ili kad sa Sveučilištem Harvard radim na razvoju kućnog pročišćivača zraka koji koristi biljke za čišćenje naših interijera, shvaćam koliko snažan utjecaj dizajn može imati, tj. kako može promijeniti naše živote.“

Mathieu mi otkriva kako je trenutačno na važnoj profesionalnoj prekretnici s obzirom na to da se njegov istoimeni brend prošle godine uselio u novi prostor, gdje je nastala i nova baklja. „Rekao bih da sada krećem na novo uzbudljivo putovanje. Krajem 2023. svečano smo otvorili Factory u srcu stoljetne industrijske zgrade na periferiji Pariza. Ovdje smišljamo, razvijamo i prodajemo naše kreacije. Ova nova lokacija predstavlja značajnu prekretnicu u širenju brenda koji smo osnovali 2018. godine. Tijekom godina, naše se poslovanje postupno udaljilo od tradicionalnog modela studija dizajna, a Factory utjelovljuje tu promjenu paradigme. Ideja je etablirati našu praksu kao brend te sve samostalno razvijati i proizvoditi, čime će kontakt s korisnicima postati puno neposredniji i osobniji. Kasnije ove godine, svečano ćemo otvoriti naš novi Pied-à-terre u New Yorku; upravo u ovom ekskluzivnom prostoru, smještenom u jednom od najljepših nebodera u gradu, postavit ćemo najnovije kreacije brenda.“

Ideje koje se razvijaju polako kad im dopustimo

Tijekom brojnih putovanja, a posebno između dva kontinenta u posljednje vrijeme, uhvatiti Mathieua u jednom se trenutku činilo nemogućim. Kako prikuplja inspiraciju i energiju za nove projekte? „Počinjem zatvarajući oči i dopuštajući idejama da teku i prirodno se oblikuju. Svakoj je ideji dano vrijeme da živi i raste u mom umu, njegovana svakodnevnom pažnjom. S vremenom ih promatram kako se razvijaju, pri čemu najjače dobivaju dubinu i složenost, dok one slabije nestaju. Kad ideja postigne određenu snagu i jasnoću, oživljavam je kroz skice, pedantno hvatajući njezin razvijeni oblik. Iz tih skica stvaram planove i prototipove, postupno transformirajući koncept u opipljivu stvarnost. Naposljetku, ove kreacije dobivaju autonomiju i započinju vlastiti život, koji će trajati i nakon mog angažmana i, nadam se, i nakon mog života.“