Ekskluzivno za Vogue, Demi Moore o navikama koje su joj promijenile život - i kosu

Vogue je s nagrađivanom glumicom razgovarao o njezi kose, meditacijskim nizovima i iznimno ohrabrujućim grupnim chatovima.

Od svih mjesta na kojima sam očekivala duhovno iskustvo, virtualna soba za sastanke s Demi Moore nije bila jedno od njih. Moje uobičajene lokacije za spiritualnu spoznaju (stražnje sjedalo Ubera u ponoć, visoko iznad Heathrowa ili u tri sata ujutro) ovoga puta nisu bile u igri. Bili smo samo Moore, ja i solidna Wi-Fi veza. Povod razgovoru bilo je njezino novo imenovanje globalnom ambasadoricom brenda Kérastase, pa smo, sasvim prirodno, započele s njezinom kosom dugom do bokova.

„Postoji prekrasna ideja u tradiciji američkih starosjedilaca da je naša kosa poput naših molitvi, što je dulja, to se više vraća zemlji, kako bi se te molitve mogle ostvariti“, govori mi, objašnjavajući da je nakon godina eksperimentiranja shvatila kako više ne želi da joj kosa bude išta drugo osim onoga što već jest.

„Nakon što su mi obrijali glavu [1997., zbog uloge u filmu G.I. Jane Ridleyja Scotta], imala sam osjećaj: ‘I što sad?’ Imala sam kratku pixie frizuru, bob, bila sam plava, crvena, imala sam slojeve, šiške, probala sam sve i poželjela sam je jednostavno pustiti da raste.“ Od tada joj se, kaže, puštanje kose da naraste duga, gotovo do poda, puna molitvi, energije i povijesti, činilo najusklađenijim s onime u što se pretvarala kao osoba.

Photo: Getty Images, Demi Moore i Bruce Willis 1997. godine.

Prisjećajući se dana s gotovo posve obrijanom glavom, Moore kaže da se tada osjećala ogoljenije nego u bilo kojem poslu u kojem je bila bez odjeće. „Nisam imala kosu iza koje bih se mogla sakriti ili s kojom bih se mogla igrati“, prisjeća se, „ali to je bio lijep dio procesa u kojem sam naučila kako se osjećati dobro u svojoj koži i odbaciti potrebu da se pretvaram u nešto drugo.“

Taj meditativni pogled na svijet kao da zrači iz Moore. U trenutku našeg razgovora bila je u nizu od 245 dana svakodnevne meditacije, a kaže mi da joj je ta praksa radikalno promijenila život. Osim toga, ono što je drži prizemljenom jest i grupni chat, njezino „sestrinstvo“, u kojem članice dijele tri stvari na kojima su zahvalne, tri straha ili izazova te jednu afirmaciju ili osobinu koju žele razviti.

„Mi smo društvena vrsta, u našoj je prirodi da dijelimo“, objašnjava kad je pitam kako je nastao taj lanac poruka pun pozitivnosti. Za Moore je odgovornost prema drugima iznimno važna, a ovaj je način, kaže, sredstvo „da si dopustiš biti viđena i da znaš da nisi sama“. U konačnici, to je podsjetnik da smo mi ljudi više slični nego različiti.

Armani Privé, Oscari 2025., Getty Images

Čitav modus operandi Demi Moore čini se usmjerenim na povezivanje. Bilo s obitelji (upravo su uveli obiteljski book club kojem bih se rado pridružila) ili u poslu (snimanje za Kérastase s Inez i Vinoodh opisuje kao oslobađajuće iskustvo), u njoj postoji stalna potreba da pronađe zajednički jezik, ili barem nešto temeljno što se može dijeliti. I, povrh svega, osjeća se dobro u vlastitoj koži.

„Volim to što sam u mladosti eksperimentirala i to potičem i kod drugih, ali u jednom sam trenutku došla do onoga u čemu sam se osjećala najugodnije, najmirnije i što je najviše odražavalo mene, a to je bilo nešto vrlo jednostavno“, kaže mi, blistajući s ekrana mog laptopa. Jednostavno, izravno i blistavo, specijalitet by Demi Moore.

Članak je napravljen u suradnji s brendom Kérastase.