Isprobala sam radionicu Create & Meditate, evo što mi je bilo jasnije nakon toga

U gradu je tog dana bilo pakleno vruće, ali na onaj sparni način kada vam se za vikend sprema kiša pa je zbog toga četvrtak jedva podnošljiv. Kao što je generalno jedva podnošljivo ljeto na asfaltu (iako priznajem gradovi ljeti kad se isprazne imaju neku čar, ali Zagreb se još nije ispraznio). Polako smo klizili prema zapadu, ostavljali gužvu iza sebe i tražili put do Svete Nedelje. Mia nas je dočekala na trijemu skandinavske kuće okružene zelenilom, širokog osmijeha, dugačkog zagrljaja. Na ovo zeleno brdo preselila je još 2017. godine sa suprugom Igorom. Prvo su sagradili malu montažnu kuću koja je trebala biti adresa njegovog grafičkog studija, no rekla mi je s osmijehom: “Čim smo kuću stavili pod krov, ostali smo tu i nismo se više vraćali u Zagreb.” Danas ovdje održava kreativne radionice meditacije, razlog zašto smo potegnuli iz centra grada, ovdje na brdo.

Život uvijek donosi nove prilike

Miju znam već godinama, sjećam se njezinih stilleto cipela s ugrađenim satom koje su bile jedinstvene, a iako je po struci grafička dizajnerica, pamtim je kao višestruko kreativnu osobu. “Kreativnost mi je najveći adut, ali ponekad i kočnica, osobito u današnjem svijetu koji traži fokus i konkretne ciljeve. Volim učiti i rasti, posebno na osobnoj razini, izvan titula i priznanja. Potraga za dubljim značenjem često je usmjeravala moj život, pa i profesionalni put”, odgovara mi uvodno na moje zanimanje kako se počela baviti karmičkom dijagnostikom. “Senzibilna sam osoba, emocionalna u svakom smislu, i to je neka postavka s kojom danas nije lako živjeti ako nemamo dublje shvaćanje kako to iskoristiti za svoj rast ili jednako tako kako izbjeći destrukciju. Sve me pogađalo i ostavljalo traga na mom želucu i tijelu, a karmička dijagnostika mi je pomogla da izađem iz začaranog kruga i počnem shvaćati taj nevidljivi energetski i emocionalni aspekt svog bića. Ne volim nikakve čiri-bu čiri-ba metode, tako da mi je bilo važno svaki korak isprobati i u praksi, u svakodnevnom životu, vidjeti djeluje li, i donosi li moj drugačiji pristup prema sebi i svijetu, drugačije rezultate. Nisam mogla vjerovati koliko se brzo sve počelo mijenjati i koliki sam emocionalni teret nosila, koji je stvarao probleme.”

Photo: Sanjin Kaštelan

U Sakuri Mia danas radi kao terapeut karmičke dijagnostike, a ovo ljeto, dok je centar na odmoru, ona nije htjela odmarati, pa je na vlastitoj adresi napravila ljetni pop-up program Create & Meditate, koji povezuje njezine dvije strasti – kreativnost i meditaciju.

Meditacija za početak

Zadovoljno zaključivši da mi je to dovoljno za uvod u priču, polako smo počeli, pri čemu nam je Mia dobronamjerno uputila “Iskoristite ovih 2 sata za sebe, budite prisutni i dopustite si opustiti se”. Radionica je zamišljena za dvoje ili maksimalno četvero polaznika i kroz nju vas ugodnim glasom vodi Mia. U ambijentu moderne skandinavske kuće, s pogledom na Sljeme, energija je umirujuća, topla i nekako pozivajuća da baš ovdje krenete bliže sebi, bez obzira na razlog s kojim dolazite. Ja sam došla bez puno razmišljanja unaprijed, znatiželjna vidjeti i doživjeti ono čime se Mia bavi. Iako mi rad na sebi nije stran, čini mi se da uvijek ima prostora za još, “to je cjeloživotni work in progress”, dodala je.

Photo: Sanjin Kaštelan

Radionica započinje kratkim fizičkim razgibavanjem zdjelice i donjeg dijela leđa. “Kod nas žena, životna energija nalazi se upravo ovdje, u donjem dijelu. Razgibati i energetski osloboditi taj dio znači i pokrenuti životni flow u nama”, pričala je dok nas je pripremala za prvi dio radionice – meditaciju. Sjediti pola sata u meditaciji na stolcu, zatvorenih očiju nije zvučalo kao neki problem, no svatko tko je pokušao zna koliko um voli trčati posvuda, onda kada bismo htjeli da mirno sjedi. “Smisao meditacije je upravo odvojiti um od tijela, umiriti ga, i osjetiti vlastito tijelo. On je kao i svaki drugi mišić, trebate trenirati s njim, i davati mu smjernice kako želite da se ponaša. Često priča svašta, neke stvari smo naučili, a druge proizlaze iz uvjerenja, strahova ili nesvjesnih obrazaca iz našeg djetinjstva. Tijelo, s druge strane, ne zna lagati. Kad vas emocija stisne u želucu, ne morate se pitati jeste li dobro. Tijelo će vam jasno reći: ako ste stisnuti, niste dobro. I to je mjesto odakle možemo početi”, polako nas je u proces ulaska u meditaciju vodila Mia.

Photo: Sanjin Kaštelan

Iako se nisam prvi put susrela s meditacijom, ne mogu vam uvjereno reći da sam znala što radim. Misli su letile posvuda, kombinacije su to što sam danas doručkovala, tko mi je ono trubio u prometu pa sve do što bih sada točno trebala raditi i o čemu razmišljati, pa natrag na onu kuhinju koju tek moram izraditi za stan u renovaciji i zašto mi se majstor ne javlja na telefon, svega tu ima u mojoj glavi. Kako svaka priča o introspekciji počinje tamo negdje u našem djetinjstvu, tako nas je i Mia vodila prema tim počecima sjećanja i osjećanja jer cilj ovih radionica je “da na smisleni način zaobiđu um i uđu u dublje slojeve našeg bića”. Postaviviši pitanja o nekim najranijim sjećanjima, senzacijama koje smo doživjeli, i uopće kojih se emocija možemo sjetiti na najranije djetinjstvo, od nas se tražilo da u sebi, bez izgovaranja naglas proroštamo tu škrinju sjećanja. Nježno, bez napada, samo da vidimo što se tamo događa, koje su to misli koje nam padaju napamet kada razmišljamo o roditeljima, odrastanju, okruženju u kojem smo rasli i koje nas je oblikovalo. Pritom da ne osuđujemo već samo osvijestimo što nam se događalo. Usput je ponavljala koje su to neke emocije koje bi nam mogle pasti na pamet kako se ne bismo izgubili u onome što tražimo, iako, čini mi se kad se unutarnji glasovi pojačaju, da svatko od nas zna iskreni odgovor.

Photo: Sanjin Kaštelan

Tridesetak minuta meditacije prošlo je prilično brzo, ono što je počelo kao luda vožnja, uspjela sam smiriti do tog nekog trenutka ulaženja u nutrinu, tamo gdje su potiho zapisane neke stvari iz djetinjstva. Nisu nužno uvijek kakve bismo željeli da budu, ali baš zato ih treba kroz život osvještavati, polako im prilaziti i pokušati ih razumjeti. Poanta ove meditacije bila je upravo ih dotaknuti na fizičkoj razini, osjetiti u tijelu reakcije na sjećanja koja nosimo iz najranijih dana. Kako smo Sanjin i ja i privatno dobri prijatelji, bilo nam je prirodno izmijeniti razmišljanja o meditaciji, pri čemu nam je Mia dopustila da se otvorimo koliko nam je potrebno. Podijeliti o čemu razmišljamo i što nas prati kroz život, bilo je ugodno, čak pomalo oslobađajuće znati da svi nosimo nešto. “To je zapravo i poanta rada u skupini”, rekla je Mia pri čemu smo znali da je ovo iskustvo za dvoje idealno da dođete s prijateljicom ili partnerom.

Photo: Sanjin Kaštelan

Kreativni dio

Osjetiti kroz meditaciju tijelo i ono što se događa u njemu kada pomislimo na neke određene dijelove života, bio je prilično dobar uvod za kreativni dio koji podrazumijeva platno i tempere (bez brige, ova slika ne ide u galeriju). Svak za svojim velikim stolom, s oslobađajućim pogledom kroz staklene stijene, bili smo slobodni na platno prenijeti kako se osjećamo s onim do čega smo došli kroz meditaciju, „otvoriti vrata mašti“, postaviti sebe u odnosu na emocije i percepcije prema njima, na papir, slobodno, neopterećeno, onako kako ih osjećamo. U tom spoju razmišljanja o emocijama i prenošenja istih na papir, događa se zanimljiv kreativni dio iz kojeg se u psihologiji može puno iščitati. Kod mene se na papiru dogodio jedan likovni raščlanjeni zbir elemenata od kojih je svatko stajao sam za sebe, činilo mi se da bih sve trebalo nekako povezati jer čine zapravo miks, čine sve ono što ja jesam. Ruka je sama posegnula za još boje, i slobodnije se odrazila ne mareći za formu, oblik i paše li nešto s nečim. Evo ga, kreativno oslobađanje, pomislila sam. Sve ono što se našlo na papiru imalo je emotivni triger, svijest o tome bila je nakon trigeriranja jača. A percepcija samih sebe, malo čišća, vidljivija za ono što možda želimo staviti pod tepih. Polako smo završavali, razgovarajući o svemu, dijeleći misli i stavove, s nekim pozitivnijim nabojem prema sebi i životu.

Rad na sebi nikada ne bi trebao stati

Svatko će na ovu radionicu doći iz svojih razloga, i nebitno je kojih. Svatko će doći s vlastitim stupnjem svijesti i pomaka. Svaki put kad zagrebete ispod vlastite površine, bit ćete bliže samima sebi. Susrest ćete se možda s nečim što nije u vašoj knjizi idealnog života, što želite riješiti, ali bit će to korak prema nečem boljem. Vjerujte mi. “U životu nam se nižu različiti scenariji, nisu uvijek priželjkivani, niti nam čine nužno zadovoljstvo, ali bitno je na koji način prolazimo kroz njih. Bitno je na koji način ih doživljavamo, na koji način volimo, živimo, kako se nosimo sa situacijama. Ove su radionice namijenjene da dopustite sebi osjetiti sve što trebate jer nekad je i samo to dovoljno; priznati si da ste ljuti, tužni, usamljeni, neshvaćeni. Nakon što ste emociju prihvatili, da je otpustite iz tijela”, zaokruživala je priču Mia o ovom susretu. Ovakav je tip radionica definitivno put otvaranja nečeg novog, nečeg o čemu ćete razmišljati putem natrag kući (kao što sam ja). Jesam li riješila nešto ključno što me mučilo cijeli život? Nisam. Ali to nije poanta jer se do rješenja dolazi polako, učenjem, osvještavanjem, radom na sebi. Ovo je važan korak.  “I ja sam na početku krenula istraživati s različitim metodama kako bih pomogla sebi sve dok nisam došla do nečeg što mi odgovara, tako da nastavite raditi na sebi, eksperimentirati”. Ono što mi se kod Mije sviđa jest njezina nenametljiva energija, ona je ovdje u ulozi vodiča koji vam dopušta da idete daleko koliko vi želite, pri čemu ona polazi iz istih cipela nekoga tko i sam još radi na sebi.

Photo: Sanjin Kaštelan