Je li novi album Charli XCX trenutno najsuvremeniji pop album?

Ako cijeli vaš Instagram feed prošlog tjedna nije bio ispunjen fluorescentno zelenom bojom, a Tik Tok je bio preplavljen analizama i reakcijama uzbuđenih obožavatelja Charli XCX, onda niste na pravoj strani interneta, jer je ova predstavnica hiperpopa izazvala pravi procvat sa svojim novim albumom brat. Iako se za svaki njezin album postavlja pitanje je li to glazba budućnosti i hoće li taj futuristički zvuk zavladati svim žanrovima, rekla bih da je ovo pitanje besmisleno jer ovo nije glazba budućnosti, ovo je glazba sadašnjosti!

Možda još niste čuli za pojam hiperpop, iako postoji od sredine 2010-ih, ali sigurno ste čuli neke od pjesama koje su bile ključne u nastanku ovog žanra ili ga trenutno definiraju. Immaterial od SOPHIE, I love it od Icona Pop, Hey QT iz QT-a, Money machine od 100 gecs, Vroom vroom napisala je Charli XCX, Sorry bro(i love you) napisao je Dorian Electra i Bitch im Madonna od Madonne i mnogih druge catchy hitove na koje je utjecao ovaj složeni žanr.

Imena poput A. G. Cooka, jednog od pionira hiperpopa i tvorca kultne diskografske kuće PC Music, SOPHIE, ikone elektroničke glazbe i cijele queer zajednice, sada su globalno poznata, a rođenje ovog žanra bilo je vrlo složen, raznolik, zabavan, pa čak i filozofski proces.

Britanska glazbenica Charli XCX uključivala se i isključivala na turbulentan val hiperpopa ovisno o mnogim čimbenicima tadašnjih glazbenih struja, ali i njezinim osobnim lutanjima i potrazi za suštinom. Početkom 2008.  godine počela je objavljivati pjesme s albuma koji će u cijelosti biti objavljen 2013. pod naslovom True Romance, kao i niz drugih demo snimaka, na njezinoj službenoj Myspace stranici. Charli XCX je 2010. potpisala ugovor s Asylum Recordsom. Kasnije se opisala kao “izgubljena”. U jednom intervjuu Charli XCX je rekla: Još uvijek sam išla u školu, upravo sam izašla iz te čudne rave scene, i nisam znala što da mislim o tome. Kad sam potpisala ugovor, mrzila sam pop glazbu; Uvijek sam željela stvarati lošu rap glazbu. Nisam znala tko sam. Nisam znala što mi se sviđa. Iako sam bila potpisala ugovor, još uvijek sam pokušavala shvatiti. Na kraju je otputovala u Los Angeles kako bi upoznala producente i shvatila da to ipak nije za nju, sve dok nije upoznala američkog producenta Ariela Rechtshida. Imali su dvosatnu seansu i napisali pjesmu Stay Away. Ona je rekla da je tada sve počelo sjedati na svoje mjesto. 2011. Izdala je singlove “Stay Away” i “Nuclear Seasons” koji su privukli pozornost glazbene web stranice Pitchfork, gdje je osvojila nagradu za najbolju novu pjesmu za oba singla; prva pjesma kasnije je uvrštena na popis najboljih pjesama 2011. godine na toj stranici. I sav njezin daljnji osobni i karijerni razvoj, sve faze i verzije, sada je ujedinjen i predstavljen u glazbenom hibridu pod nazivom Brat.

Youtube kanal pod nazivom Pofessor Skye’s Record Review , koji vodi profesor filozofije u New Yorku, započeo je raspravu o ovom albumu i želljela bih se osvrnuti na nekoliko stvari kojih se dotaknuo i za koje mislim da su ključne za analizu ovog albuma. Na albumu Brat ukus, klasa i umjetnost duboko su ukorijenjeni kao tematski elementi. Album problematizira pitanje ukusa kao ključne kategorije koja je usko povezana s obrazovanjem, kulturnim kapitalom i društvenom klasom. Kroz svoju glazbu Charli XCX istražuje kako društveni i ekonomski uvjeti oblikuju naše razumijevanje umjetnosti i njezine vrijednosti. Etimologija riječi “brat” u kontekstu albuma sugerira Bratz lutke, ideal ljepote, stila i cool estetike tog vremena, ali i klasicistički izraz koji je na starom francuskom predstavljao poderanu odjeću i životnu situaciju ljudi na ulicama, ukazujući na temu klasnog i društvenog statusa koja se može iščitati u njezinu glazbu. Dotaknuvši se ove teme, ne možemo ne ići u smjeru filozofije estetike, posebno kroz Kantovu ideju ljepote kao subjektivnog iskustva koje kombinira maštu i razumijevanje. Umjetnost Charli XCX na albumu Brat nije samo glazba, to je složena priča o percepciji i društvenim normama koje definiraju ono što je prihvaćeno kao “dobra” umjetnost. Ovaj album postavlja pitanje kako se društvo odnosi prema umjetnicima, posebno prema umjetnicama koji se suočavaju s prezirom ili podcijenjenošću zbog svojih stilova ili izraza. Francuski sociolog i filozof Pierre Bourdieu također se pojavljuje u kontekstu analize kulturnog kapitala i institucionalne moći u umjetnosti. Charli XCX, na neki način, bavi se fenomenom kulturnog kapitala i kako utječe na našu percepciju umjetnosti i ukusa. Svojom glazbom provocira i izaziva postavljanjem pitanja o autoritetu ukusa i vrijednosti umjetnosti u društvu. Još jedan sloj ovog albuma, koji spominje i Pofessor Skye’s Record, također naglašava univerzalnost iskustava i identiteta, posebno u kontekstu percepcije žena u medijima i javnosti. Kroz svoje pjesme Charli XCX istražuje kako je doživljavaju javnost i mediji, kao i kako sebe vidi u odnosu na tu percepciju. Ovaj album je duboka introspekcija koja poziva slušatelje da razmotre svoje poglede na umjetnost, ukus i društvene norme koje ih oblikuju.

Da zaključim, album brat Charli XCX filozofsko je promišljanje o umjetnosti, ukusu i klasi u suvremenom društvu. Kroz svoju glazbu ne samo da istražuje složenost ljudskog iskustva, već i osporava postojeće norme i stereotipe o umjetnosti i identitetu.

Ali zašto je ovaj album izazvao filozofsku kontroverzu na društvenim mrežama? Prije svega, ovaj album je relatable. Charli se stvarno potrudila uključiti autentično iskustvo nekoga tko se kroz svoju karijeru i osobni život suočava s nesigurnošću, imposter sindromom, tjeskobom, diskriminacijom, ali i provalama samopouzdanja i samospoznajom vlastite vrijednosti, talenta i truda. Zar to nismo svi mi? Sve je to predstavljeno na ovom albumu. Od želje za tulumarenjem, prepoznavanjem vlastitog uspjeha u pjesmi Club classics i odavanjem počasti preminuloj prijateljici i suradnici SOPHIE u pjesmi So I, kroz klasično naizgled cocky hit Von Duch , u kojem je cijela prošla era tematizirana kroz modni dodatak koji je početkom 2000-ih, posebno u Sjedinjenim Državama, postao kulturni fenomen. Ovaj šešir stekao je popularnost kao simbol streetwear i celebrity kulture , koju često nose poznate osobe poput Paris Hilton, Ashtona Kutchera i Britney Spears. Kapa je postala sinonim za određenu estetiku koju karakteriziraju kape vozača kamiona, istrošene i nošene traperice i opušteni stil. Iz kulturne perspektive, Von Dutch je više od modnog dodatka; simbolizirao je buntovni stav i odbacivanje mainstream modnih normi. Bio je dio šireg pokreta prema opuštenoj, “cool” modi koja je zamaglila granice između visoke i niske kulture. U tom razdoblju rastao je utjecaj ulične odjeće i urbanih modnih trendova na mainstream stilove, propitujući tradicionalne norme o tome što je “trendi” ili “moderno”. I sve do pjesme I think about it all the time u kojem glazbenica izravno govorila o brizi za vlastitu budućnost, majčinstvo i partnerstva.

And they’re exactly the same, but they’re different now. And I’m so scared I’m missin’ out on something. So, we had a conversation on the way home. Should I stop my birth control? ‘Cause my career feels so small in the existential scheme of it all

Ovi stihovi prethodne pjesme 365 u kojima je opća atmosfera dijametralno suprotna stihovima kao što su:

365, partijanerica (Bumpin’ That) Trebamo li napraviti mali ključ? Should we have a little line? (Ah-ah, ah). Wanna go real wild when I’m (Bumpin’ that) Meet me in the bathroom if you’re (Bumpin’ that) 3-6-5, party girl (Bumpin’ that).

I upravo u takvom pristupu stvaranju albuma i manipulaciji emocijama i porukama koje prolaze kroz njega leži odgovor na pitanje zašto je ovaj album izazvao filozofsku kontroverzu. Najjednostavniji odgovor je – jer je složen, kvalitetan i pametno napravljen dovoljno da ljudi u njemu traže dublje značenje. Je li ovo najsuvremeniji i najkompletniji pop album trenutno? Ne bih se usudila dati konačan odgovor jer mislim da je umjetnost, a posebno glazba, izuzetno subjektivna stvar. Charli XCX zasigurno je napravila album koji je na mnoge ostavio snažan dojam, a prema reakcijama kritičara, zasigurno će ostaviti trag u povijesti glazbe. Ali na kraju citirajmo Kanta : Ljepota je u oku promatrača.