Nova sezona Bridgertona postavlja pitanja koja prije nije

Prvi dio četvrte sezone serije Bridgerton stigao je na Netflix nakon gotovo dvogodišnje pauze i već je u prvim epizodama bilo jasno da se serija kreće u nešto drugačijem smjeru. Fokus je konačno stavljen na Benedicta Bridgertona, drugog sina glavne obitelji u Mayfairu, kojeg tumači Luke Thompson, dok mu se kao središnja ženska figura pridružuje Sophie Baek, koju u svom debitantskom nastupu igra Yerin Ha. Njih dvoje čine središnji par nove sezone, no ono što ovu sezonu čini specifičnom jest širenje svijeta u kojem se ta romansa odvija.

Osim uobičajenog uzbuđenja, ovoga puta pratio me i vrlo konkretan osjećaj zadovoljstva – konačno sam dočekala sezonu u kojoj ću dobiti više od dvije minute Benedicta Bridgertona po epizodi. Nakon godina u kojima je bio najzanimljiviji lik u prostoriji, ali uporno guran u sporedni kadar, Benedict je napokon dobio prostor koji zaslužuje. I to ne samo kao romantični interes, već kao jedan od najdosljednije i najstrpljivije razvijanih likova cijele serije. Njegova emocija, radoznalost, otpor prema pravilima i stalna potreba da testira granice oduvijek su mi djelovali kao nešto što Bridgerton vješto drži u rukavu.

Photo: Liam Daniel/Netflix

Na površini, priča Benedicta i Sophie djeluje kao najklasičnija dosad. Maskenbal, tajanstvena dama, ponoć, nestanak, potraga. Pepeljuga u doslovnom smislu. Upravo zbog toga lako je steći dojam da se serija vraća korak unatrag – bajci. Međutim, ubrzo nakon ponoći shvaćamo da će ovu priču biti teško okarakterizirati kao bajkovitu.

Za razliku od prethodnih središnjih parova, čije su prepreke bile uglavnom unutarnje, Benedict i Sophie nailaze na granicu koja ne ovisi o njihovoj spremnosti da se promijene ili da budu iskreniji prema sebi. Sophie je sobarica. Benedict je aristokrat. Njihov problem nije nesporazum, već pozicija na društvenoj ljestvici.

Posebno je zanimljivo što se ove sezone više nego ikada spuštamo s visina i krećemo kroz prostorije koje su ranije bile tek pozadina. Kamera nas vodi niz hodnike, u kuhinje, praonice i privatne odaje posluge. Po prvi put, Bridgerton svijet jasno se dijeli na „gore“ i „dolje“, ali bez pokušaja da se ta podjela romantizira ili izbriše. Posluga više nije nijemi dekor visokog društva, već aktivni dio narativa. Njihovi odnosi, strahovi, ambicije i međusobne dinamike grade paralelno društvo koje postoji tik ispod sjaja raskošnih balova i šetnji promenadom.

Photo: Liam Daniel/Netflix

Upravo zbog toga četvrta sezona dobiva najpozitivnije kritike dosad. Sporedne priče više ne djeluju kao distrakcija, već su organski isprepletene s glavnom pričom. Sukobi oko plaće i lojalnosti nisu samo društveni komentari, već izravno reflektiraju središnju romansu. Ljubav između aristokrata i sobarice ne može postojati u vakuumu jer se stalno sudara s realnim posljedicama koje takav odnos nosi za onu stranu koja ima manje moći.

Istovremeno, nova sezona odiše seksualnošću, hedonizmom i pričama o užitku. Likovi se oslobađaju stega, istražuju želje, dopuštaju si strast i rizik. Energija koja je ranije bila gotovo isključivo vezana uz Benedicta sada se prelijeva na cijeli ansambl. Seksualnost više nije tabu, već oblik samospoznaje i slobode. Likovi imaju hrabrosti učiniti ono što žele, vođeni impulsima koji su ranije bili potisnuti pravilima društva.

Photo: Liam Daniel/Netflix

U ovom prvom dijelu sezone Benedicta promatramo kako gotovo opsesivno juri Mayfairom u potrazi za svojom Lady in a silver dress, fantazijom koju je sam stvorio uoči maskenbala. Ta potraga u sebi nosi nešto istodobno romantično i frustrirajuće. Promatramo ga kako se zaljubljuje u ideju žene, u projekciju, u nedostižnu sliku, dok mu stvarna osoba stoji pred nosom, prisutna, opipljiva i daleko kompleksnija od fantazije koju pokušava rekonstruirati. Svaki njihov sljedeći susret, svaka nova scena u kojoj se mimoilaze bez prepoznavanja, u meni je izazivala rastuće nezadovoljstvo i blagu frustraciju. Ne zato što je zaplet nepoznat, već upravo zato što je previše poznat.

Sophie, s druge strane, predstavlja srce ove sezone. Sophie nije Pepeljuga koja čeka biti izabrana. Ona je djevojka kojoj su podijeljene loše karte, ali i djevojka koja razumije sustav u kojem živi i pokušava u njemu pronaći minimum dostojanstva. Njezina inteligencija, pronicljivost i emocionalna suzdržanost gotovo su nepobjedive u odnosu na bilo koju damu iz visokog društva.

Photo: Liam Daniel/Netflix

Jedna od najzanimljivijih sporednih linija ove sezone jest način na koji serija govori o ženskim odnosima, osobito u okruženju koje žene gotovo automatski postavlja u međusobno rivalstvo. Umjesto toga, pažnja se zadržava na odnosima koji opstaju unatoč svim pritiscima. To se očituje u dugogodišnjem odnosu kraljice Charlotte i Lady Dunbury, kompleksnom prijateljstvu koje se, unatoč nejednakosti i nizu tragičnih događaja, ipak sačuvalo. Sezona daje prostor i odnosu Eloise i Hyacinth Bridgerton, sestrama na potpuno različitim točkama u životu, od kojih jedna i dalje neumorno bježi od same pomisli na brak, dok druga jedva čeka zakoračiti na tržište i postati glavna dama svog doma.

Četvrta sezona Bridgertona prvi put ozbiljno postavlja pitanje pristanka u kontekstu nejednake moći. Što znači izabrati odnos kada nemaš jednaku slobodu da iz njega izađeš? Može li prijateljstvo opstati ako je fokusirano na potrebe jedne strane? Može li ljubav biti romantična ako jedna strana riskira reputaciju, a druga egzistenciju? To su pitanja koja ova serija ranije nije izravno postavljala.

Bridgerton i dalje ostaje estetski raskošan, bajkovit i svjestan vlastite teatralnosti. No ispod svega toga, četvrta sezona prvi put ne pokušava izjednačiti sve sudbine. Umjesto toga, pokazuje da romantična fantazija nikada nije bila jednako dostupna svima, već uglavnom samo članovima obitelji Bridgerton.