„Ovo je najvažnija pjesma koju ću ikada otpjevati“: Celine Dion o zdravlju, sreći i njezinom snažnom novom dokumentarcu

U jednom trenutku tijekom 2008. godine, dok je bila na svjetskoj turneji Taking Chances World Tour – turneji koja je među onih nekoliko koje su zaradile najviše u desetljeću – Celine Dion je osjetila da nešto nije u redu. Odjednom više nisam mogla kontrolirati svoj glas. – kazala mi je Celine, sjedeći na sofi odjevena u pidžamu tropskog uzorka, u svom domu u Las Vegasu, dok smo razgovarale preko Zooma. Mogla sam pogoditi visoke note, no onda bi se glas zgrčio. Što je ono što prvo radiš kao pjevačica? Pa odmah odeš otorinolaringologu, specijalistu. Od kojih nije dobila jasne odgovore. Pregledali su mi glasnice, iz svih uglova, i zaključili da su besprijekorne. – prisjeća se. Nastavila je dalje i završila turneju. Nakon toga je završila još jednu rezidenciju u Las Vegasu. Pa još pet turneja. Negdje tim putem je počela osjećati ukrućenje mišića. Počela sam otežano hodati. Morala sam se pridržavati za stvari.

Tek 2020., kada ju je COVID natjerao da uspori, Dion se konačno pomirila s misterioznim zdravstvenim problemima koji su bili dio njezina života više od desetljeća. Kad je stigla pandemija, rekla sam sebi, svemir ne griješi i iskoristit ću ovo vrijeme – ovu priliku – za traženje, kaže Dion. Nakon godina i godina igranja skrivača sa sobom, sa svojim prijateljima, sa svojom obitelji, sa svojom djecom… Ona zastaje, vidno emotivna. Nisam više željela biti hrabra. Pokušavala sam koliko god sam mogla. Došlo je vrijeme da pametno postupim.

Nakon što je prošla intenzivniji krug provjera – i dugotrajnog procesa eliminacije – Dion je dijagnosticiran sindrom ukočene osobe, rijedak neurološki poremećaj koji uzrokuje ukočenost mišića i grčeve. Vjerojatno zvuči vrlo čudno kada vam ovo kažem, ali kada mi je postavljena dijagnoza, bila sam sretna. Napokon sam se mogla kretati s valom, a ne protiv njega. U prosincu 2022. odlučila je podijeliti ovu informaciju sa svijetom, putem videa objavljenog na Instagramu. Ne znam poznajete li me dovoljno dobro da znate da sam otvorena knjiga, kaže ona, razvlačeći se u širok osmijeh. Bila je to ista srčana duša koja ju je vidjela kako iskreno pristupa dijagnozi i ubrzo nakon toga dijeli vijest sa svojim obožavateljima. Nisam više mogla to držati za sebe.

Manje od dvije godine kasnije, Dion otkriva trailer za svoj novi dokumentarac, Ja sam: Celine Dion, koji će se prikazati globalno na Prime Video od 25. lipnja. Iako film bilježi izazovne trenutke njezina putovanja u proteklih nekoliko godina, također je izvanredan portret otpornosti – i ljubavno pismo obožavateljima čija joj je podrška bila svjetlo na kraju tunela.

Nakon što je bila prisiljena otkazati preostale datume svoje svjetske turneje Courage World Tour 2022., Dion je usmjerila svoju upornost kao izvođačica u svoj spor, ali postojan proces rehabilitacije, s nadom da će se moći vratiti na pozornicu i ponovno povezati se sa svojom vjernom bazom obožavatelja. (Prošle veljače se prvi put javno pojavila nakon dijagnoze kako bi Taylor Swift uručila trofej za album godine na dodjeli nagrada Grammy.) Htjela sam to napraviti kao dokumentarac jer to nije brza stvar, a tu je i nema brzog rješenja za ono kroz što sam prošla, objašnjava Dion. Ne radi se samo o vokalnim vježbama i vježbanju pilatesa. To je fizička i vokalna, emocionalna i duhovna rehabilitacija – cijeli paket. I želim da ova priča bude ispričana na dostojanstven način. Poštujem svoje fanove i sebe, dovoljno, da znaju punu istinu.

Kako bi ispričala tu istinu, Dion je znala da će morati pronaći pravog partnera za pripovijedanje. Nakon što je početkom 2022. već započela razgovore s nekolicinom redatelja kako bi istražila mogućnost snimanja filma o ovoj fazi njezina života, Dion se povezala s redateljicom dokumentarnih filmova nominiranom za Oscara Irene Taylor, i odmah su kliknule. Željela sam pronaći nekoga s kim bih mogla vibrirati kao s partnerom na projektu, kaže Dion. Nisam tražila nekoga tko bi dramatizirao moj život ili ponovno interpretirao ono kroz što sam prolazio. Ili netko tko bi uvijek govorio: „Možemo li te to pitati? Možemo li otići tamo?“ Kad sam upoznala Irene, odmah sam znala da je ona ta osoba.

Razgovarajući s Taylor, čije ju je iskustvo kao fotoreporterke odvelo na sve četiri strane svijeta, jasno je da ju je Dionina neobična sveprisutnost – i činjenica da postoji toliko mnogo aspekata nje s kojima šira javnost možda nije upoznata – privukla kao što je umjetnik privučen subjektu. Osim toga, postojala je Dionina spremnost da se otvori. Na početku poznanstva s Celine vrlo mi je jasno rekla: “Voljela bih biti glas filma”, što je bilo poput glazbe za moje uši, kaže Taylor. Što je Taylor protumačila kao taj poriv? Mislim da mi je govorila: “Ako mi dopustite, ispričat ću priču. Samo pričaj sa mnom. I s vremenom ćete sve spojiti, objašnjava Taylor. Ako Celine kaže, dat ću ti sebe, zašto bih željela nekog drugog? Film govori o njoj, znate – i ne samo o njoj, već o njoj u vrlo specifičnom razdoblju u njezinom životu, u čijem vrtlogu se našla, ne svojim izborom.

Iako je dokumentarac protkan arhivskim snimkama Dionina uspona do slave – i njezinih mnogih desetljeća na vrhuncu svojeg umijeća kao glazbenice i izvođačice – Taylor je bila nestrpljiva da od njega napravi portret Dion ovdje i sada. Mislim da njezini najdraži obožavatelji jako dobro osjećaju koliko je širok njezin repertoar. Ali mislim da većina ljudi ne zna – šira javnost, uključujući i mene, kaže Taylor. Film govori o otkrivanju današnje Celine u kontekstu ove 40-godišnje karijere koja ju je dovela do ove točke.

Nastavlja: Nisam snimila film za njezine obožavatelje, iako je film nedvojbeno ljubavno pismo. Njezini su obožavatelji trenutno stvarno zabrinuti za nju. Žele znati što ona radi, ali također žele dopustiti da ih njezina glazba jednostavno obuzme. Mislim – nadam se – da film uspijeva ponuditi oboje.

Iz očitih razloga, većina današnjih snimaka snimljena je u Dioninom domu u Las Vegasu – prostoru koji je ona namjerno držala svetim i koji je prvi put bila spremna otvoriti kamerama tek nakon što je uspostavila osjećaj bliskosti s Taylor. Ovo je jedino mjesto koje imam gdje mogu patiti, plakati, ludovati, biti sretna, pjevati, propustiti se ritmu – i upravo sada, biti ranjiva, kaže Dion. Toliko sam trebala nekome vjerovati da bih mu to mogla pokazati. I samo kada sam čula djelić Irenine vlastite priče, uspjela sam to učiniti. Nemam puno prijatelja. Sada Irene smatram prijateljicom. Jer razumije.

Dio razloga zašto je Dion držala svoj kućni, privatni život tako pomno čuvanim, objašnjava ona, je da zaštiti svoju djecu. (Dion ima tri sina iz braka s Renéom Angélilom, njezinim pokojnim suprugom i menadžerom koji je umro od raka grla 2016.) Nakon mnogih desetljeća upada tabloidnog tiska, Dion zna kada – i kako – svoj privatni život zadržati privatnim. Već sam mnogo puta umrla u novinama, kaže ona s dozom sarkazma, prije nego što napomene da je najgora stvar u bjesomučnim nagađanjima oko njezina zdravlja to što je morala svojoj djeci objašnjavati naslove. Moram ih podsjetiti da ne vjeruju svemu što pročitaju ili svemu što čuju. Ipak, kaže Dion, djelomično se zbog dobrobiti svoje djece osjećala prisiljenom snimiti dokumentarac. Film je rađen s toliko poštovanja, kaže ona. Dopustila sam Ireni da snimi stvari koje će možda nekim ljudima biti teško vidjeti, ali to je moja stvarnost.

Što se tiče Dionine stvarnosti u ovom trenutku? Ona uzima stvari dan po dan. Bio je to veliki teret na mojim ramenima, a velik dio te težine je nestao, kaže ona dijeleći svoju dijagnozu sa svijetom. Zato što se sada mogu samo usredotočiti na stvarnost. To je divno. Vratila mi se sreća. Također se nada da će objavljivanje dokumentarca pomoći u podizanju svijesti o sindromu ukočene osobe i potaknuti one koji se identificiraju s njezinim simptomima da razgovaraju sa svojim liječnicima. Nadam se da dokumentarac neće uplašiti ljude, već probuditi, osvijestiti ljude za SPS, kaže ona. Meni je trebalo 17 godina – molim vas, nemojte čekati toliko.

Ipak, najviše od svega, uzbuđena je što dar ovog dokumentarca predaje onima koji su bili uz nju u njezinim najmračnijim trenucima: njezinim obožavateljima. Koja je moja misija u životu? Je li moja misija biti pjevačica? Je li moja misija da budem portparol SPS-a? Je li moja misija biti majka? Ili je moja misija biti sve gore navedeno? Pretpostavljam da je danas početak ostatka mog života, kaže Dion. To je pjesma koju nikad prije nisam pjevala. Ali to je najvažnija pjesma koju ću ikada otpjevati.

I Am: Celine Dion predstavlja Amazon MGM Studios i produkciju potpisuje Vermilion Films u partnerstvu sa Sony Music Vision i Sony Music Entertainment Canada. Dokumentarac će biti globalno objavljen ekskluzivno na Prime Videu 25. lipnja.