Logo
Please select your language

architecture & design

Otkrivamo sve o misterioznoj kući na litici u kojoj će Jacquemus uskoro održati reviju

Tina Kovačiček

7 lipnja, 2024

Photo: Reda&Co / Getty Images

Postoje kuće, i postoje THE kuće, one koje nose neobične aure svojih vlasnika, pričaju neke tajanstvene priče i privlače vječnu znatiželju. Veličanstvena Casa Malaparte izgrađena na litici, 31 metar visokoj iznad mora, na Punta Massullo, na jugoistočnoj strani otoka Capri, ta je THE kuća. Već godinama ova ljepotica, nekadašnje utočište karizmatičnog i nedokučivog Talijana Curzija Malapartea, privlači pažnju mnogih, a prvi će put postati scenografija za modnu reviju. U ponedjeljak, 10. lipnja (dan nakon datuma rođenja Malapartea) modni brend Jacquemus tamo će proslaviti svojih 15 godina postojanja revijom La Casa koju svijet mode s nestrpljenjem čeka. Casa Malaparte danas je žarište i motiv visoke mode, a prvi je put prikazana u filmu Jean-Luca Godarda iz 1963. godine. Odlučio sam stvoriti svoj brend nakon što sam pogledao ‘Le Mépris’ (Prezir) Jean-Luca Godarda, inspiriran ljepotom i modernošću njegove vizije. Danas sam počašćen što mogu predstaviti našu sljedeću izložbu u Casa Malaparte, izjavio je dizajner Simon Porte Jacquemus o svojoj životnoj inspiraciji zbog čega je revija koja se već užurbano priprema na Capriju još značajnija za sljedbenike brenda.

Tko je bio Curzio Malaparte?

Rođen kao Curt Erich Suckert 1898., provokativni pisac, urednik i intelektualac aktivan u talijanskoj književnoj i umjetničkoj avangardi bio je poznat po svojim oscilacijama između ideoloških krajnosti epohe. Pohađao je prestižni Liceo Cicognini u toskanskom gradu Pratu, gdje se upoznao s odbačenim akademicima, uključujući pisca i pjesnika Bina Binazzija, koji će ga kasnije uvesti u svijet pisaca intelektualaca. U dobi od 16 godina, bijesan zbog neuspjeha Risorgimenta (procesa nacionalnog ujedinjenja) i talijanske vlade, Malaparte se pridružio talijanskom ogranku francuske Legije stranaca u kojoj se naučio boriti, nakon čega se pridružio vojsci u Prvom svjetskom ratu gdje je od vojnika napredovao do zapovjednika pukovnije. Iako se očekivalo da će karijeru nastaviti u politici, Malaparte se nakon rata preselio u Rim kako bi postao pisac. Tamo je počeo pisati žustre pamflete, koji su privukli pozornost Mussolinijeva okruženja, koji je pak 1922. uvjerio Malapartea da se pridruži fašističkoj stranci kao sindikalni upravitelj u Firenci. Otprilike u to vrijeme Malaparte je preuzeo svoj pseudonim, Curzio Malaparte, kako bi zvučao više talijanski. Zbog svog utjecaja postao je urednik brojnih časopisa, no njegova impulzivna osobnost otežavala je dužnosnicima kontrolu nad njim zbog čega je otpušten. Do 1933. živio je u Parizu, a po povratku u Italiju uhićen je i osuđen na petogodišnje progonstvo na Siciliji zbog objavljivanja vodiča koji čitatelje informira kako izvesti državne udare. Međutim, egzil je za njega imao paradoksalan učinak. Nakon izlaska iz zatvora, cijenio je izolaciju i introspekciju: Čovjek nije stvoren da živi slobodno na slobodi, već da bude slobodan unutar zatvora napisao je svojedobno. Malaparte se ponovno borio i u Drugom svjetskom ratu, a potom je objavio dva dobro prihvaćena romana Kaputt (1944.) i The Skin (1949.). Postao je komunist, a na samrti je prešao na katoličanstvo. Svoju rezidenciju na Capriju, gdje je s vremenom preselio, počeo je graditi nakon izlaska iz zatvora 1938. godine, a završena je 1941.

Photo: Kyle Little/Getty Images

Jedan od najboljih primjera talijanske moderne arhitekture

Stručnjaci se slažu kako je Casa Malaparte jedan od najboljih primjera talijanske moderne i suvremene arhitekture, a i danas postoji sumnja tko je zapravo njezin autor. Naime, kuću je krenuo projektirati čuveni talijanski arhitekt Adalberto Libera prema nalogu samog Curzija. Isprva su se dva kreativca uključila u konstruktivan dijalog, međutim, njihove suprotstavljene osobnosti i različite vizije rezultirale su Malaparteovim odbijanjem Liberinog prijedloga za kuću. Odlučio ju je završiti sam, bez stručne podloge iz arhitekture zbog čega je finalni rezultat još dojmljiviji (iako se navodi da je Malaparte nastavio surađivati s arhitektima i stručnjacima koje je Libera doveo u projekt). Dizajn kuće uključuje trapezoidno vanjsko stubište koje vodi do široke terase s pogledom na raskošno zelenilo borova, žutosmeđe tonove vapnenačkih litica i plavetnilo Tirenskog mora. Kombinirajući strogi modernizam s interpretacijama klasičnih elemenata, Casa Malaparte pokazuje izrazito osoban i poetski senzibilitet, navodeći njezina tvorca da ovu strukturu proglasi casa come mekućom poput mene. Stepenište ostaje prepoznatljiv dio i njezina jedinstvena struktura, stvarajući efekt stepenica u nebo, kada stojite na dnu i penjete se prema gore, osjećate se kao da hodate prema nebu bez kraja. Nema ograda ni zidova, što pridonosi geometrijskoj čistoći stepenica.

Photo: Carlo Borlenghi/REDA&Co/ Getty Images

Nakon Malaparteove smrti 1957. kuća je napuštena i zanemarena te je dugo trpjela vandalizam i izloženost vremenskim nepogodama. Prva ozbiljna obnova započela je kasnih 1980-ih, a Malaparteov pranećak, Niccolò Rositani, koji je tamo živio u djetinjstvu, odgovoran je za njezinu revitalizaciju i očuvanje. Velik dio izvornog namještaja koji dizajnirao sam Malaparte još uvijek je u kući jer je bio prevelik za uklanjanje. Mramorna udubljena kada u spavaćoj sobi njegove ljubavnice i dalje postoji i funkcionira. Njegova spavaća soba i knjigama obložena radna soba još su netaknute, a mnogi talijanski industrijalci donirali su materijale za očuvanje. Svojedobno taj je namještaj bio tema izložbe u galeriji Gagosian. Danas je kuća očuvana i koristi za ozbiljne studijske i kulturne događaje te je u vlasništvu obiteljskih nasljednika. Kuća nema lagan prilaz, a do nje možete stići samo brodom, ako je vrijeme povoljno, ili prehodati cijeli otok kako biste joj pristupili. Od mora do kuće vodi 99 stepenica.

Emma Stone za Louis Vuitton parfem 2019./Courtesy of Louis Vuitton

Tijekom godina, brojne modne kuće i filmaši koristili su Casu Malaparte za svoje kreativne pothvate, pokazujući njezinu trajnu inspiraciju. Već spomenuti film Le Mépris (1963.) Jean-Luca Godarda, a s njim i Brigitte Bardot u glavnoj ulozi snimala je u kući, zatim ovdje je snimljena reklama kuće Yves Saint Laurent s Kate Moss 2018. te reklama za parfem kuće Louis Vuitton s Emmom Stone 2019. godine. Pred nama je još jedan modni događaj koji će joj odati počast, a mi ćemo ponovno imati prilike prići joj bliže.

Photo: Eye Ubiquitous/Getty Images

VOGUE RECOMMENDS