Modni "pogrešni" spoj koji nitko nije predvidio, postaje hit sezone

Štikle s čarapama, ili kako je provokacija postala nova norma

Današnja moda, a posebno trendovi za jesen/zimu 2025–2026, prolazi kroz trenutak u kojem je transgresija prestala biti rubna pojava i postala jedan od glavnih estetskih vrijednosti. Nošenje štikli uz čarape, kombinacija koja je dugo bila nezamisliva jer ruši tradicionalne kodove elegancije i ženstvenosti, savršeno utjelovljuje logiku „sve prolazi“ koja vlada današnjom vizualnom kulturom. Ovaj trend ne samo da izokreće konvencije dobrog ukusa, već ih i preoblikuje: ono neprimjereno, neočekivano ili sasvim obično postaje sofisticirano. Na taj se način spoj domaćeg, gotovo dječjeg elementa poput čarapa i aspirativnog, elegantnog svijeta štikli pretvara u stilski trik koji materijalizira društvo željno nove vrste autentičnosti u disonanci.

Tradicionalne estetske hijerarhije između visokog i niskog brišu se na terenu gdje se muževno i ženstveno stapaju, stvarajući kombinacije poput ove koje jasno pokazuju njihov kolaps. Čarape i čarapice, povezane s udobnošću i toplinom doma, sportskom estetikom i školskim imaginarijem, ovdje se suprotstavljaju štiklama, simbolu moći, seksualnosti i društvene prisutnosti. Zajedno stvaraju napetost koja je čisti avangardizam: moda koja više ne traži sklad nego kontrast, istu onu logiku po kojoj funkcioniraju naši digitalni životi, isprepleteni višestrukim identitetima i mješavinama bez hijerarhije. Svi mi plutamo istim beskrajnim morem sadržaja dok scrollamo. Fragmenti koegzistiraju bez potrebe za harmonijom, a ipak, iz toga proizlazi neka nova vrsta suglasja.

Nošenje štikli s čarapama nije samo stilistika, to je čin simboličkog prisvajanja. Postmoderna ironija, toliko prisutna u vizualnom jeziku društvenih mreža, pretvara modnu grešku u svjesnu izjavu. U tom se kontekstu moda pretvara u prostor igre gdje se „loš ukus“, odnosno prekid s onim što se smatra pravilnim, reinterpretira kao estetska inteligencija. Ovaj trend govori o publici koja savršeno poznaje kulturne kodove i dovoljno je vješta da ih namjerno izvrće, publici koja se ruga autoritetu modnog kanona i uživa u kontradikciji.

Postmoderna ironija na modnoj pisti nalazi svoj najelokventniji izraz. Brendovi poput Miu Miu pretvorili su taj gest u svoj prepoznatljivi jezik: uzeti banalno, kič ili nešto izrazito domaće i uzdići ga na razinu visoke mode (i pritom nam podvaliti malu zagonetku za sljedeću sezonu: vraćaju li se kućne haljine?). Kada Miuccia Prada u svojim kolekcijama spaja debele čarape sa siletto čizmama ili sandalama, ona ne samo da izaziva „dobar ukus“ nego gradi kritički komentar o artificijelnosti luksuza. U svojoj kolekciji za jesen 2025 kombinira uglavnom sive čarape sa sandalama na tanku potpeticu, pecnil suknjama i kaputima koji se kreću na rubu ekstremne elegancije.

Slično, dizajnerski timovi Brunello Cucinellija, Gannija ili Proenze Schouler reinterpretiraju estetiku pogreške ili nehaja kao estetski statement: odjevne kombinacije koje djeluju krivo usklađene zapravo su vježbe vizualne inteligencije. U svima njima, korištenje štikli s čarapama dio je svjesne strategije u kojoj vrijednost nije u tradicionalnoj ljepoti, već u kulturnom značenju koje takav potez nosi. Brunello Cucinelli i Magda Butrym kombinirali su ih s total looks, Cucinelli u bijelom, vjerno svojoj filozofiji „tihog luksuza“, a Butrym uz sivi trenirka-set. Oboje su ih sparili s salonkama razumnog, nižeg potpetice koje razbijaju očekivanja.

Ganni je od sive boje napravio svog najvećeg saveznika, stvarajući kontrast kroz detalje poput kamenčića na čarapama, dok je Proenza Schouler prizvala retro duh kombinirajući sive čarape s cipelama na remenčić oko gležnja i XXL kaputom od krzna. Louis Vuitton doprinosi trendu modelima najviših čarapa u rebrastom pletivu koje sežu do sredine bedra i kombiniraju se sa slouchy čizmama, gležnjačama ili raznim modelima obuće.

Rabanne, Marni i Moschino okreću se romantičnom i daju glavnu riječ sjajnim teksturama na čarapama, koje sparuju s Mary Jane platformama ili cipelama s dubljim izrezom, u živim bojama poput lila, ružičaste ili žute. Rokh ide korak dalje i reinterpretira čarape kao svojevrsne tajice bez prstiju, koje maksimiziraju fokus na obući bez narušavanja udobnosti.

Chanel se pridružuje trendu svojim hibridom između čarape i štikle, gdje je crno-bijeli spoj apsolutni vrhunac estetike. Maison napušta rebrasto pletivo i okreće se pointelle tehnici i mašnicama na ristu, podižući coquette estetiku na najvišu razinu vlastite elegancije.

Dolce & Gabbana, Coperni i Jil Sander biraju čistu crnu i ostavljaju po strani sivu i njen casual karakter, uranjajući u senzualnije vode: čarape kombiniraju sa slip haljinama (kao kod Dolce & Gabbane), čizmama preko koljena i mornarskim odijelima (kao kod Copernija). Jil Sander koristi jarko crvenu kao ključni element u kožnim setovima koje ublažava upravo kombinacija čarapa i štikli.

Valentino i Marni reinterpretiraju čarape kroz boje, Valentino kroz zelenu, a Marni kroz ružičastu i ostaju vjerni njihovoj kombinaciji s potpeticama. GCDS i Jil Sander rade isto s bijelima, pri čemu su čarape-sokne protagonist najneočekivanije kombinacije sezone. Ulla Johnson i Collina Strada pak stavljaju sjaj u prvi plan: čarape kombiniraju ne samo sa stiletto čizmama ili salonkama, već i sa sandalama i tenisicama s megaplatformama, kao kod Colline Strade.

U konačnici, kombinacija štikli ili bilo koje obuće s povišenom potpeticom i čarapa može se čitati kao konkretna manifestacija postmodernosti kako je opisuju suvremeni teoretičari poput Linde Hutcheon ili Fredrica Jamesona: oblik prisvajanja koji ne negira kulturne kodove, nego ih preoblikuje iznutra i poigrava se njima. Ono što se nekoć smatralo stilskom pogreškom postaje novi izraz estetske lucidnosti, strategija odmaka koja pretvara odijevanje u diskurs. „Loš ukus“ prestaje postojati; ostaje svijest o postojećim kodovima i želja da ih se subvertira. Upravo zato je toliko zanimljivo promatrati kako različite modne kuće reinterpretiraju ovu logiku u svojim prijedlozima za zimu 2025–2026, otkrivajući na koji način svaka od njih tumači napetost između norme i otklona koja definira suvremenu modu.

Vogue.es