Naša suradnica Tara Jović je na terenu u Cannesu i za vrijeme filmskog festivala donosit će vam izvještaje s premijera i partija.
Kako sam ipak morala provesti par sati u Parizu (jer tko ne bi?) i kako je vlak, naravno, kasnio zbog poduzetnih lopova prtljage koji operiraju na relaciji Marseille–Nica, vaša se Vogue reporterka s kolodvora na otvaranje Cannesa sjurila šprintom vrijednim petice na tjelesnom koju nikad nije uspjela dobiti. Iako sam se nadala da će moj prvi korak na Croisetteu biti nešto graciozniji, improvizirani maraton duž obale dao mi je pogled iza kulisa koji ne stane u konvencionalne fotografije ni izvještaje: paparazzi kampirani pred hotelima kao da čekaju leoparde na safariju, influenserice koje se ukrcavaju na ‘plati-po-satu’ jahte i hvataju savršeni kadar, haljine koje se u zadnji tren prepravljaju kod uličnih krojačica zbog vijesti da su golotinja i voluminozne kreacije zabranjene u dvorani Lumière.
Povezano: Svi lookovi s crvenog tepiha na filmskom festivalu u Cannesu
Iako je počasnu Zlatnu palmu primio Robert De Niro, prava zvijezda večeri bila je predsjednica žirija Juliette Binoche sa svojom kapuljačom, koju mi je jedan pariški kostimograf prokomentirao kao “nešto iz Dine, kad bi bio dobar film snimljen u Francuskoj”. Halle Berry je po afterpartyjima zaradila nadimak Beetlejuice zahvaljujući Jacquemusu koji ju je obukao u crno-bijele vertikalne pruge, a tu i tamo se moglo čuti i imitiranje Tarantinovog notorno nespretnog otvaranja festivala.
Photo: Stephane Cardinale
Večer nije prošla bez politike—Binoche je prozvala međunarodnu (i filmsku) zajednicu zbog pasivnosti prema Gazi, dok je De Niro, u sada već očekivanom retoričkom stilu, Donalda Trumpa nazvao ‘filistejcem’. Ime američkog predsjednika na Marchéu, industry dijelu festivala, dramatično se šapuće nakon najave da će uvesti tarife na filmove snimljene van SAD-a, što za mnoge ovdje ne predstavlja ideološku prijetnju, već vrlo konkretan gubitak posla.
Sam film otvaranja gotovo je uvijek veoma francuski proizvod, pa smo tako ove godine gledali Partir un Jour, romatični mjuzikl o ambicioznoj kuharici koja se vraća u svoje rodno mjesto kako bi spasila obiteljski restoran—gdje, naravno, naleti na svoju prvu ljubav. Iako ni u kojem smislu nije revolucionarno remek-djelo, soundtrack koji šarmantno spaja pop muziku i francuske šansone pokupio je solidan pljesak lokalne publike, za koju Cannes već tradicionalno ostavi pokoju stotinu ulaznica.
Ludilo večeri do ujutro je zamijenila spokojna tišina. Pješčanom plažom na kojoj su večer prije plesali britanski studenti sada je tutnjao bager, a jahte, na kojima se sinoć pregovaralo s redarima kao ulazu u Berghain, bile su besprijekorno čiste—vjerojatno zahvaljujući simpatičnim filipinskim tetama u uniformama koje su sada pušile na klupi pokraj marine. Jedina konstanta ostaje paparazzi HQ, i dalje prepun i ukopan između hotela i ulaza u Palais de Festivals.
Program možda kreće u osam i pol, ali Cannes zapravo počinje u sedam ujutro kada svi akreditirani posjetitelji kreću u digitalni stampedo za rezervaciju ulaznica koje nestanu u sekundi. Poslije toga svi se vraćaju spavati—osim nas, koji smo odlučili iskoristiti mir jutra za kupanac u moru. Iako me temperatura vode uvjerila me da ću ostatak festivala provesti u bazenu na krovu kuće, plaža mi je ipak omogućila da načujem razgovor dviju lokalnih srednjoškolki koje planiraju kako presresti Toma Cruisea, zajedno sa svojim mamama.
Obožavatelji na premijeri Nemoguće misije. Photo: Stephane Cardinale
Kad je Cruise par sati kasnije zakoračio na crveni tepih, s temom Nemoguće misije pratio ga je cijeli orkestar premda se od vriske publike nije čulo gotovo ništa. Oprošten mu je čak i kardinalni grijeh selfieja na crvenom tepihu, koji je direktor festivala Thierry Fremaux prije nekoliko godina osobno zabranio. AI-fokusirana radnja filma možda jest na granici apsurda, ali redatelj Christopher McQuarrie i Cruise (sad već kao neformalni ko-redatelj) ponovno su izvukli ono najbolje iz franšize: lude vratolomije i generalni kul faktor Ethana Hunta. Press kolegama čije sam pretenciozne kritike čitala iduće jutro mogu samo poručiti: šutite, bilo je prezabavno. Sedmominutna ovacija sugerira da se i ostatak publike slaže.
Druga večer prošla je opuštenije: gosti su se raštrkali po barovima i bistroima koji tijekom festivala rade praktički do zore. Tako je i vaša novinarka oko ponoći sjela na konfitiranu patku, oko dva se izgubila u canneškim brdima jer nije zapisala adresu kuće, i jutros, naravno, prespavala rezervaciju ulaznica. No, riječima Scarlett O’Hare: Tomorrow is another day. Sutra nam tako donosi druženja na jahtama, novi horor Arija Astera i redateljski debi Kristen Stewart—a vikend još nije ni počeo.
Fotografije: Léo Krenzer za Taru Jović
