Romantična komedija Partir un jour otvara Cannes Film Festival

Kada je započela snimanje Partir un jour, Amélie Bonnin nije mogla ni pretpostaviti da će njezin film dobiti pažnju kakvu mu je ove godine ukazao Filmski festival u Cannesu. Otvoriti najveći filmski događaj na svijetu, i to sa svojim prvim filmom, uvijek je spektakularna prilika. „Što sam osjetila kada sam saznala da je moj film izabran za Canneski festival? Vrtoglavicu“, povjerila nam se redateljica nekoliko dana ranije u Parizu. „Djelovalo mi je potpuno neprikladno. Naravno, osjetila sam i ogromnu radost.“

Ljubav, pjesma i komedija

Adaptacija njezina kratkog filma koji je 2023. osvojio nagradu César, Partir un jour prati pjevačicu Juliette Armanet u ulozi Cécile, pobjednice kulinarskog natjecanja Top Chef, koja se priprema za otvaranje svog prvog gastronomskog restorana za dva tjedna. U tom trenutku, mlada kuharica povlači se u kuhinju svog restorana, gdje otkriva da joj je test na trudnoću pozitivan. Vijest je nije pretjerano razveselila, ali nema vremena razmišljati o tome jer ju važan obiteljski događaj prisiljava da se vrati u svoj rodni gradić, u kojem nije bila godinama. Tamo je dočekuju njezin obožavani pas, roditelji (koje tumače Dominique Blanc i François Rollin), ali i mnogi ljudi iz njezine prošlosti. Među njima je i Raphaël (kojeg sjajno igra Bastien Bouillon), njezina mladenačka ljubav.

„Humor mi izgleda kao mjesto kroz koje prolazi bliskost.“ — Amélie Bonnin

© Pathé – France 3 Cinéma

Zamijenivši uloge iz kratkog filma, u kojem je Bouillon glumio uspješnog pisca koji pomaže roditeljima da se presele, a Armanet bila bivša ljubav koja je ostala u selu, Bonnin se ponovno bavi temama koje je zanimaju (posebice prijelazom iz jedne društvene klase u drugu), stvarajući potpuno samostalno ostvarenje. „To uopće nije bilo unaprijed planirano! Prvo su moji producenti osjetili da tu još ima što za istražiti“, objašnjava redateljica.

Tako nastaje nova romantična komedija s glazbenim momentima koji i dalje snažno odjekuju. Na poznate hitove frankofone pop scene (kao što su Femme Like U od K’Maro, Pour que tu m’aimes encore od Céline Dion, Ces soirées-là od Yannicka), likovi se susreću i suočavaju, otvorena srca. Više žanrova i generacija ulazi u dijalog, s osmijehom obojenim melankolijom, ali uvijek spremnim na šarmantne šale. „Humor zauzima ogroman dio mog života“, kaže Bonnin. „Za mene je to vrhunac privlačnosti. To me osvaja kod ljudi – bilo u ljubavi, bilo u prijateljstvu. Bilo je očito da ćemo se u filmu dobro nasmijati. Gdje je ljubav, tu je i humor.“

Žensko iskustvo u prvom planu

Iako film ima lagan ton, Bonnin bez zadrške nudi izrazito suvremen pogled na žensko iskustvo. Film se s ponosom oslanja na ustaljene obrasce romantične komedije kakvu poznajemo i volimo, ali u njegovom središtu nalazi se žena od 40 godina, bez djece, ambiciozna i puna neizvjesnosti. „To su dileme koje sam i sama doživjela, čula ili čitala u razgovorima s prijateljicama“, kaže Bonnin (koja je i umjetnička direktorica feminističkog magazina La Déferlante). „To je životna dob kada je sve još otvoreno, iako nam društvo poručuje da je to početak nekog kraja. Imamo sigurnost godina iza sebe – karijeru, samopouzdanje – a opet sve više sumnjamo u vlastito tijelo i sposobnosti.“

„Priča o ženama i dalje nedostaje u kinematografiji.“ — Amélie Bonnin

© Pathé – France 3 Cinéma

U filmu, pitanje majčinstva – točnije, njegova odsutnost – duboko pogađa glavnu junakinju, čiji životni izbori dovoljno odstupaju od norme da izazovu komentare okoline. „Teško je prihvatiti i javno izreći da ne želiš djecu. Možeš to reći jasno, smireno, precizno – ali uvijek će netko pokušati utjecati na tvoju odluku. S tim nema mira“, precizno objašnjava redateljica. Po njezinu mišljenju, „želja ili neželja za djecom i dalje je tabu tema u Francuskoj.“ Dodaje: „To su prava koja su neprestano ugrožena. I još uvijek mnogi smatraju da je prirodno odraslu dob vezivati uz heteroseksualnu vezu i djecu.“ Zamjenom glavnih uloga, Bonnin donosi intimniju priču, u kojoj su politički izbori istodobno i duboko osobne dileme.

Amélie Bonnin priznaje da je njezin strah od prikazivanja filma Partir un jour u Cannesu vjerojatno povezan upravo s tom osobnom dimenzijom. „Film se piše godinama, samostalno ili u dvoje kao što je bio slučaj kod mene, u intimnosti vlastite sobe, gdje si pola vremena u pidžami, u bilo koje doba dana ili noći“, kaže ona. „To su trenuci kada potpuno spuštamo gard. Odjednom, pomisao da će ljudi to gledati, imati mišljenje, donositi sud – jako je zastrašujuća. U tom filmu je moj pogled na život.“

© Pathé – France 3 Cinéma

vogue.fr