Knjiga Camera Girl sadrži rijetke fotografije clubbinga u nastajanju

Osamdeste godine u New Yorku bile su pravo vrelo kreativne eksplozije – doba kada su se umjetnost, moda, glazba i provokativni duh stapali u jedan neponovljivi koktel ludila. Kao strastvena ljubiteljica minulih vremena koja izgledaju bolje nego što su realna bila, ali i noćnih avantura koja su ih pratila, nikad ne mogu odoljeti baciti oko na bilo koje projekte koje na njih bacaju reflektor u kojima bi posebno uživao John Travolta. Poput knjige Camera Girl, Sharon Smith.

A pogotovo čarima scene koja je okupljala sve najveće velikane, od Andyja Warhola, koji je svojim provokativnim umjetničkim pristupom redefinirao granice kreativnosti, do Debbie Harry, Iggyja Popa, Basquiata koji je crtao grafite prije nego je završio u MOMA-i, te Madonne, koja je utjecala na modu i muziku poput prave kraljice popa. U to vrijeme, dok je novi val, house i hip-hop preoblikovao glazbenu scenu, a graffiti kultura pretvarala sivilo urbanog pejzaža u platno za izražavanje, New York je pulsirao energijom koja je prkosila konvencijama. Poput eksplozije na atomskom nivou, taj neukroćeni duh – koji je Honey Dijon u prologu knjige poetično opisala kao “prokleto magičnu” simfoniju kaosa – bio je osnova svakog izlaska.

Madonna

Iggy Pop

Došlo je vrijeme kad se i autorica fotografija, Sharon Smith predala toj ludoj igri svjetala i sjena. U rujnu 1980. godine, kao 29-godišnja fotografkinja koja je upravo stigla u grad i trebala posao – Sharon je započela svoje prvo poglavlje prodajući Polaroid fotografije za skromna 3 dolara u legendarnoj “rock diskoteci” The Ritz u East Villageu. Bila je to njezina ulaznica u svijet u kojem se svaki kadar pretvarao u umjetničko djelo, a svaka noć bila uistinu nezaboravna.

Debbie Harry

Tako je, bez da je, kako kaže, sama to predvidjela, krenula na ludi maraton kroz najpoznatije manhattanske klubove – od Savoya, Red Parrota, Studio 54, Roseland Ballrooma, pa sve do Merlyn’s, 4D, Area, Palladiuma, Marsa, New York, New York i mnogih drugih koji su danas legende. S plesnim ritmovima od 11 navečer do 5 ujutro, transformirala se u pravu it-girl iza kamere – elegantna u crnoj haljini, tajanstvena i zavodljiva, na uho je šapnula: „Želite li fotografiju?“

David Bowie

Nije bila ni svjesna da billježi trenutke koji su postali dio kultne povijesti njujorškog noćnog života o kojima će se tek pričati. New York je tada bio mjesto gdje su izlasci, lijepo oblačenje i plesanje bili rituali oslobađanja, sredstvo za ispuštanje napetosti i način upoznavanja nevjerojatnih ljudi. Bila je to prava plemenska zajednica, gdje su se ritam, pokret i stil stapali u jedinstveni izraz slobode i kreativnosti. Neki subjekti pozirali su s lakoćom, navikli na reflektore, dok su drugi, natopljeni znojem i ekstazom dugih noći, izgledali kao da su se upravo probudili iz transa – skrivajući svoje misli iza tamnih naočala, dok je njihov svijet treperio pod neonima. Naravno, sve je dobro kad se dobro završi. Sharon je 1989. godine konačno morala reći “dosta je“ i prebaciti se na normalnije ritmove spavanja, ali je iza sebe ostavila neizbrisiv trag u svijetu klupskog života, sada uobličen u knjizi Camera Girl.