U Bukurešt sam stigla nešto poslije ponoći. Kiša je lijevala nemilice, oplakujući ulice u čijim se lokvama ljeskala svjetlost automobila. Grad je izgledao mirno, poetičan poput Malog Pariza, s elegantnom arhitekturom i magičnim Slavolukom pobjede. Samo su ograde kojima je bilo opasano sjedište vlade svjedočile o protestima koji su se ovdje odvijali nekoliko sati ranije. Promatrajući taj prizor u mraku, glavom mi je prostrujalo sve što se oko nas danas zbiva, od buđenja naroda kojem je dosta nepravednih sistema i beznadne budućnosti, preko bespoštednih ratova kao manifestacije najvećeg poraza čovječanstva do prirodnih katastrofa i dobrano načetog eko-sustava kojeg zanemarujemo kao da za ispravak imamo vremena. Premda se naš obrambeni sustav s vremenom “navikne” i na najgore, svijet u kojem živimo neodvojiv je dio nas čija nas bol dira i mijenja.
Za to koliko je ta spoznaja bila točna dobit ću potvrdu svega dva dana kasnije kada će se pistom Mercedes-Benz Bucharest Fashion Weeka početi rasplitati priče koje je nadahnuo upravo svijet u kojem živimo – njegova surova realnost, ali i želja da on konačno postane mjesto barem malo bliže onom idealnom svijetu iz bezvremenske himne Imagine Johna Lennona. Koliko je vrijeme u kojem živimo duboko utisnuto u ono što stvaramo govori o njegovoj težini i tome koliko ga duboko osjećamo, a moda je još jednom dokazala koliko je uvijek i bez iznimke uronjena u zeitgeist, spremna da svoju pozornicu iskoristi za priče koje vrijedi ispričati i poruke koje treba poslati.
Bucharest Fashion Weeku ovo je tek druga sezona, no tome unatoč, kolekcije rumunjskih dizajnera, kao i one iz susjedstva, poput Ukrajine, Mađarske i Moldavije, pedantno su probrane kako bi publici ponudili svježe vizije, paletu estetika i show koji neće brzo ispariti u zaboravu. Ovo izdanje suosnivači događanja Roxana Voloșeniuc i Mario Antico postavili su na tri ključna stupa: modu, održivost i edukaciju, razmišljajući dugoročno o novim generacijama koje tek dolaze. Većina revija održana je u barokonom Grand Hallu Nacionalnog muzeja umjetnosti Rumunjske (MNAR), što je dodatno doprinosilo doživljaju modnih priča. U iščekivanju narednih izdanja, izdvojila sam one koje su mi posebno privukle pažnju.
Litkovska
Kada je prvi model promarširao pistom noseći kožnu torbu iz koje su ispadale novine, bilo je jasno da je Lilia Litkovska još jednom posvetila svoju kolekciju utjecaju rata na život u rodnoj Ukrajini. Premda od 2017. godine redovito predstavlja kolekcije unutar službenog kalendara Tjedna mode u Parizu, gdje je zbog rata otvorila ured, proizvodnja Litkovske i dalje je smještena u Kijevu, a brend je snažno involviran oko promocije ukrajinske mode, podrške zemlji koja već godinama trpi ratna stradanja, kao i tome da svakim aspektom svog djelovanja širi glas o tome kako trenutno izgleda život u Ukrajini. Piste modnih metropola pritom nerijetko koristi kao pozornice na kojima, kroz odjeću, ali i show, priča priče koje ju nadahnjuju ili za koje vjeruje da ih je potrebno ispričati. One za koje svi trebamo čuti.
Litkovska Fall 2025, Daniele Schiavello
Kolekciju za jesen/zimu 2025, koju je Litkovska prezentirala u Bukureštu, već je predstavila u Parizu na buvljaku Saint-Ouen gdje je publiku dočekao namještaj umotan u novinski papir. Nazvana 3 a.m. — traverse, kolekcija donosi priču o nadilaženju prepreka, u svakom smislu te riječi. Litkovska je inspiraciju pronašla u ekspediciji na Kilimandžaro, gdje je bila u društvu ukrajinskih vojnika, svojih bliskih prijatelja, čija su je hrabrost i snaga unatoč svim izazovima duboko dirnule. Upravo tu otpornost dizajnerica je utkala u estetiku kolekcije, koja asocira na opremu namijenjenu prevladavanju visinskih razlika i surovih vremenskih uvjeta. Kolekciju prožimaju vojne i outdoor reference, od masivnog aviator kaputa od janjeće kože, preko skijaških naočala i crnih balaklava do prsluka koji se doima kao “uniforma” za najteže zime. U prepoznatljivom stilu brenda, kolekcija je ispunjena odjećom redefiniranih muških silueta, a lajtomotiv kolekcije su novine. Novinski papir “omatao” je torbe ili je bio protkan kroz odjevne komade poput blazera čineći neočekivane detalje. Intuicija me nije prevarila. Novinski papir nije bio tek avagardni modni dodatak već je riječ o naslovima koje dizajnerica skuplja posljednje tri godine, a koji izvještavaju o rusko-ukrajinskom ratu. Baš poput odjeće, ona ih nosi gdje god ju put odvede.
Ami Amalia
Svijet treba ljude koji se smiju, misao je koja mi je prolazila glavom dok sam, prije nekih mjesec dana, prvi put sjedila na reviji rumunjskog brenda Ami Amalia u Budimpešti. Modeli su, smiješeći su se publici, koračali pistom u svim nijansama toplog crvenog pletiva, a mi smo se smiješili nazad. Umjesto da budemo samo promatrači, barem na nekoliko minuta postali smo sudionici u kreiranju jednog ljepšeg svijeta. No za prezentaciju u Bukureštu, dizajnerica Amalia Săftoiu tu je ideju naumila dovesti do vrhunca.
Ami Amalia Fall 2025, Daniele Schiavello
Čudesan splet boja, majstorski izvedeno pletivo u čitavoj paleti tekstura, šarmantne retro reference u prepoznatljivom stilu brenda i stilistički izvanredno kreirani lookovi bili bi sasvim dovoljni da ostave upečatljiv dojam, no ono što je prezentaciju zauvijek upisalo u moje sjećanje su emocije sreće, suosjećanja i topline koje je show probudio. Modeli koji su se pozdravljali na pisti, držali se za ruke i grlili ozarenih lica, podsjetili su nas na svijet koji želimo i svijet koji nam danas toliko nedostaje. S taktovima vječnih Imagine i All You Need is Love, koje bi s pravom mogle biti himnama današnjice, tijekom kojih su se modeli radosno vrzmali pistom pozdravljajući publiku, Amalia je u trenu skinula sve naše maske i otvorila vrata svih potisnutih emocija – ujedinjujući nas u zajedničkim težnjama za nekim boljim svijetom. Nikada nisam mislila da ću plakati gledajući modnu reviju, a posebno da ću to činiti bez da suze pokušam sakriti, no vidjevši da u toj emociji nisam sama i da ljudi oko mene brišu kapke maramicama, bilo je sasvim dovoljno da shvatim da svi ratovi, strahote i nepravde kojima smo okruženi duboko dotiču naša bića. Zagrljaj, osmijeh i jedan “običan” stisak ruke, iako naoko maleni iskazi ljudskosti, danas se čine toliko dalekima. Mi smo ti ljudi, samo smo to u surovosti postojanja negdje putem zaboravili.
Kseniaschnaider
U svijetu u kojem je modna industrija jedna od glavnih zagađivača, promišljanje o održivim praksama i njihovo uvođenje u proizvodne procese nezaobilazni su dio promjena koje se, bolje prije nego kasnije, moraju dogoditi. Brendovi koji svjesno pristupaju svom djelovanju, nastojeći ostaviti njime čim manji trag na ionako okrhnutom eko sustavu, održivost su učinili dijelom svog DNA. Jedan od takvih brendova je i ukrajinski brend Kseniaschnaider koji su 2011. godine pokrenuli supružnici Ksenia i Anton Schnaider. „Naš rad je spoj umjetnosti i odgovornosti. Svaki komad koji stvaramo dokaz je mogućnosti održive mode,“ govori Anton Schnaider. Proizvodni pogoni brenda smješteni su u Ukrajini i u njihovu su vlasništvu, što omogućuje potpunu kontrolu nad svim fazama proizvodnje. U jednom mjesecu Kseniaschneider preradi oko 500 pari traperica, a tim je također razvio i inovativan način pretvaranja vlastitog tekstilnog otpada u “denim krzno” i patchwork komade – što im omogućuje da u jednoj sezoni prerade 200 kilograma tekstilnog otpada i 100 kilograma vintage sportske odjeće.
Ksenia Schnaider Fall 2025, Daniele Schiavello
Upcycling metode i zero waste principi duboko su utkani u svaki segment njihovog stvaranja, a posebnu ulogu pritom ima jeans koji se, pod njihovim vještim rukama, pretvara u neočekivane i neopisivo zabavne komade – dokazujući time da upcycling može biti i nevjerojatno kreativan i maštovit proces. Šarolikost svog jeansa dvojac je predstavio i na pisti u Bukureštu posebno oduševivši svojim Box Denim komadima koje oblikom podsjećaju na kutije, potpuno mijenjajući siluetu hlača na koju smo navikli. Box forma činila je i detalje poput minica, jakni i šešira, a kreativni duo na zoran je način pokazao kako izgleda out of the box promišljanje dizajna.
Carmen Secăreanu
Carmen Secăreanu rumunjski je modni brend koji nosi ime svoje osnivačice, dizajnerice i umjetnice koju u modnim krugovima nazivaju jednom od najvećih vizionarki rumunjske modne scene. Secăreanu je svoj brend osnovala 2002. godine, radeći po slow fashion principima, a u više od dva desetljeća djelovanja ostavila je značajan pečat na modnu i umjetničku scenu Rumunjske. Njezine kreacije instantno su prepoznatljive po avangardnim elementima, umjetničkom senzibilitetu, inovacijama i manipulacijama tkaninom te iznenađujućim kombinacijama tekstura. Svoju viziju za jesen/zimu 2025 predstavila je na pisti u Bukureštu, a pritom su se posebno isticali lepršavi odjevni komadi čiji su volani doimali poput kakvih neobičnih cvjetova. Posebnu pažnju Carmen je utkala u svaku kreaciju, minuciozno razradivši svaki detalj, inovativno pristupajući krojevima te spajajući neočekivane uzorke, stvarajući dojam da je riječ o kolekciji koju možemo gledati mnogo puta i svaki put bismo otkrili nešto što dotad nismo uočili.
OK KINO
Kolekcija moldavskog brenda OK KINO, iza kojeg stoje Darya Golneva i Denis Caunov, dokaz je koliko minimalizam može biti kompleksan. Premda su naoko posve jednostavne, čistih linija i monokromatske, svaka od kreacija pedantno je promišljena tako da nudi ili inovativno konstrukcijsko rješenje, ili je začinjena nekim neočekivanim detaljem ili pak onome koji nosi odjeću daje mogućnost da komad transformira ovisno o potrebama. Tako, primjercie, jednostavna bijela haljina s tankim naramenicama tek iz profila izgleda poput plošno položenog papira, dok crna “opremljena” gumbima pruža mognućnost da oversized siluetu koja “bježi” od tijela transormiramo u klasičnu. Svaki od prikazanih komada izuzetno je nosiv i prilagodljiv različitim stilovima čineći sjajnu osnovu capsule garderobe koja je bezvremenska, ali u svojoj estetici nipošto nije predvidljiva ili dosadna. Delikatna pletiva dokaz su koliko pedantno brend bira materijale što OK KINO čini idealnim brendom za sve one koji savjesno pristupaju kupovini odjevnih komada u želji da oni nepromijenjeni potraju godinama, što sa estetske strane, što iz ugla kvalitete.
Photo: Daniele Schiavello
