Logo
Please select your language

Photo: Bridgerton, Netflix
Books

Zašto mi je žao sto nije bilo Penelope Featherington kad sam bila tinejdžerka

Tena Razumović Žmara

13 lipnja, 2024

Ona je bucka. Rekla bih to sa simpatijom. A puniji ljudi su uvijek nasmijani, veseli, zaraznog smijeha, tako nam barem predrasude i stereotipi govore. Penelope je jedan izuzetno zanimljiv lik u serijalu Bridgerton, koji vas je, ako ste pratili seriju (i jedva čekate današnji drugi nastavak treće sezone!), sigurno osvojio.

Sjećate li se kad je pretila osoba bila romantic lead? Ja da. Ali samo zato jer ih je bilo toliko malo da su se isticale u masi junakinja, mogu se nabrojati na prste ruku (trenutno mi samo pada na pamet Aidy Bryant u seriji Shrill, no zaklela bih se da ih ima deset, mora ih biti) . I nekako se barem dio radnje vrtio oko debljine lika. I svaki put sam se morala pitati – zašto je to tako? I zašto punije glumice ne mogu glumiti punije junakinje koje nisu automatski zabavne najbolje prijateljice, a koje nemaju svoje živote, već služe kao produžena karakterna ruka onoj drugoj, idealne težine i mjera. Ili sadržaj ide u drugom, suprotnom smjeru; njihovi životi su neispunjeni i frustrirajući, upravo zbog njihove težine. Ako i igraju pozitivne likove, one su opsjednute dijetama, vježbanjem, prihvaćaju loš tretman svojih romantičnih partnera i uvijek se ispričavaju što zauzimaju toliko mjesta. Doslovno i metaforički. Kao da van tih kilograma i centimetara ne postoji identitet. I onda dođe trenutak čekanja drugog dijela treće sezone Bridgertona i shvatim da sam zaljubljena u lik Penelope Featherington i otkrit ću vam zašto.

Naime, Penelope je sve ono inspirativno kod žene, kod osobe. Gledala sam razvoj njezinog lika kroz ove tri sezone i način kako ona sazrijeva, kako se odnosi prema drugima, prema sebi, prema Colinu (da! njezinoj najvećoj ljubavi) ne može ne inspirirati. Osim što je odličan primjer tjelesnog pozitivizma, ona pokazuje koliko i što sve može. Treća sezona serije bazira se na četvrtoj knjizi Julije Quinn Romancing Mister Bridgerton i cijela knjiga je o – Penelope Featherington. Moram priznati da Shonda Rhimes zna dobro odabrati cast za serije koje radi, jer čitajući knjigu ne možete nego zamišljati Penelope upravo takvom, kakvu je utjelovila glumica Nicola Coughlan.

Savršeno glumi nisku, zdepaste građe, bucku, koja svojom tjelesnošću u potpunosti se kosi s idealom ljepote općenito danas, ali i naglašenim idealom ženske ljepote tog povijesnog perioda, gdje je dominirala izdužena ženska figura, bez ikakvih oblina, kamoli naglašenih. Penelope je netko s kime se možemo poistovjetiti jer usprkos njezinoj tjelesnosti, ona je lik koji oduševljava prvenstveno karakterom, koja se iz sezone u sezonu razvija, pokazuje tko je, otvara se, da bi s ovom sezonom u potpunosti osvojila, baš kako i knjiga govori.

Penelope je i u knjizi opisana kao bucka, da ima baby fat i iako je isprva možda prikazana kao zli lik u nastajanju, što bi se uklopilo u prvoloptaško karakteriziranje zlikovice u razlikovanju od ostalih lijepih, zadovoljavajućeg standarda ljepote, žena u seriji, ona je sa svojim ljudskim pristupom liku kreirala onu u koju se svi zaljubljujemo. Iako je Julia Quinn u knjizi napisala da je Penelope skinula kile kako bi umjesto odvratnog pudinga postala ugodno popunjena, u seriji to nije slučaj. I neizmjerno mi je drago zbog toga. Jer i puniji ljudi postoje, žive, stvaraju, rade, vole i zaljubljuju se, i nećete vjerovati, u – mršave ljude! Da ljudi se primarno zaljubljuju u osobnost, ne u izgled. Izgled privlači, no osobnost je ta koja osvaja. Ovog puta se u nju zaljubio vizualno privlačan muškarac, Colin Bridgerton. Ovo je fikcija, ne bi se trebala uzrujavati oko ovoga. No fikciju pišu stvarni ljudi, često inspirirani događajima i ljudima iz stvarnog života. I, iako se ovdje radi o romansiranoj priči, povijesnog regentskog perioda, mnogo žena i muškaraca se mogu prepoznati u ovoj ljubavnoj priči. Ne samo u pozitivnim dijelovima, već i u negativnim.

Zašto ovo pišem s toliko emocija oko fizičkog izgleda i debljine, mogli biste se pitati? Ja nisam debela. Bila sam bucka kao djevojčica i od nekoliko loših sjećanja na djetinjstvo i ranu mladost nije da sada nosim neke strašne ožiljke. Sjetim se ponekad pogrdnih naziva i isključivanja iz druženja jer nisam bila dovoljno cool jer sam deblja od ostatka djevojčica i djevojaka u školskom razredu. No vrlo brzo se sjetim i tko ih je izgovarao te mogu odgovorno tvrditi da ona karma is a bitch if you are u mom slučaju vrijedi stoposto. Kao odrasla osoba primjećujem prekrasne žene, žene koje su punije, žene koje su pretile i prekrasne, čiji partneri zadovoljavaju te standarde zapadnjačke ljepote i ne mogu se načuditi kako se društvo još uvijek čudi da ti ljudi, ti parovi postoje. Da, breaking news! Debeli ljudi postoje i žive. Još prije dvadeset godina sam gledala epizodu Desperate Housewives i zauvijek mi se u pamćenju zacrtala epizoda gdje je Gabrielle Solis (glumila ju je tada naglašeno komunicirana kao seks simbol Eva Longoria) bila u čudu kada je otkrila da je njezin naočit suprug Carlos Solis svojevremeno, prije nego su se upoznali, bio u vezi sa svojom kolegicom koja je pretila. Kada ga je suočila s tom činjenicom, svojim čuđenjem jer nije mogla pojmiti (a niti prihvatiti) da je u istom košu s tom, punijom ženom, njegov odgovor je bio sjajan – da nije plitak, površan i da je ona sjajna i zanimljiva žena i da je zato pao na nju. Tada, ranih 2000-ih nekako mi se to činilo revolucionarnim za gledati u seriji koju gleda cijeli svijet. I čini mi se da se nismo previše odmakli od tada do danas. I dalje se secira ženski izgled do u tančine i debele žene su posebna meta. Još i zbog tog razloga mi je više drago da u seriji lik Penelope nije smršavila 15-ak kilograma, kako u knjizi piše, kako bi se u nju zaljubio Colin Bridgerton. Ona je ostala ista, samo se njezina osobnost prikazala razvijenijom, ili možda bi bolje bilo za kazati da smo je mi, gledatelji, osim Colina naravno, bolje upoznali. Žena je jednostavno prekrasna.

Njezina debljina ovdje nije mana, niti prednost. To je samo činjenica poput one da je ona crvenokosa. Ona iz sezone u sezonu izgleda samo bolje. Njezin make-up, outfiti, sve je puno bolje, njezin stil se razvija kako se i njezina osoba razvija. Isto mogu kazati i za Colina, bez obzira na to što je on od starta muškarac za poželjeti. I baš mi je drago da ga je poželjela upravo Penelope i – dobila ga! Ako je itko u seriji zaslužio malo ekstra sreće u ljubavi, ona je. Ne zbog izgleda, već zbog svoje osobe.

VOGUE RECOMMENDS