Brat summer 90-ih: Što je zajedničko Charli XCX i Miucciji Pradi?

Protkana drskošću i vizionarskim nervom svoje kreatorice, u listopadu 1995. godine pistom je promarširala Pradina kolekcija “Banal Eccentricity”. Iz temelja propitujući konvencije tadašnje mode, bila je to priča mnogo veća od one koja će zaživjeti tek jednu sezonu ispunjavajući stranice ženskih žurnala prolaznim ljetnim trendovima. Umjesto promišljanja o modnim diktatima koje ćemo zaboraviti prije nego što stranice magazina požute, nadahnuta vlastitom dosadom koja je proizlazila iz upornog propagiranja “lijepe mode”, Miuccia Prada se upustila u traganje za nečim novim i riskantno drugačijim, a pistu je kolekcijom za sezonu proljeće/ljeto 1996. načičkala svime onime što je tada slovilo kao “ružno”, zastarjelo i “neukusno”.

Odlučivši ne poštovati rigidna modna pravila, Prada se odrekla svoje dotadašnje jednostavne, koloristički smirene i minimalističke estetike, a umjesto “igre na sigurno” svoju je kolekciju zavila u ekscentričnu paletu boja, trashy uzorke iz pedesetih godina koje su podsjećale na stolnjake domova iz predgrađa, trompe l’oeil print koji je “neukusno glumio” tweed te Mary Jane cipele koje su tada nosile reputaciju najneprivlačnije ženske obuće. Kolekciju je obojila u sve nijanse smeđe, tada najmanje komercijalne boje, i “nimalo laskave krojeve” odjeće. “Ružno je in”, napisala je tada modna kritičarka Robin D. Givhan na stranicama Washington Posta dodajući kako su Pradine smeđe bile “mutne poput ustajale vode u vruće, sparno ljeto”, a zelene nijanse “lebdjele su negdje između sluzi i plijesni”.

Bila je to kolekcija koja je namjerno propitivala granice našeg ukusa, lijepog i ružnog, konvencionalnog i subverzivnog, a upravo je ta zelena, ta drsko “ružna” nijansa, postala jedan od prepoznatljivih elemenata koje je Miuccia Prada kasnije uplitala u svoje modne priče. Bilo da su u pitanju bile Prada kolekcije ili pak one s potpisom Miu Miu. Modni urednik Alexander Fury kasnije je za The Independent napisao da je “Banal Eccentricity” izazvao “seizmički pomak u modi na sličan način kao što je to učinio ‘New Look’ Christiana Diora iz 1947.” I zbilja, kolekcija koja je na stranicama povijesti ostala upamćena po svom nadimku “Ugly Chic”, označila je prekretnicu za Pradu, njezin identitet i estetiku, ali i mnogo više od toga – potaknula je ponešto drugačije modne tokove u godinama koje su uslijedile.

Ta “ružna” zelena koja se prvi put pojavila na Pradinoj pisti u priči “Ugly Chic”, a koju je Givhan tada opisala nijansom “sluzi i plijesni”, Fury je prozvao imenom “Miuccia Sludge”, a ta se dovitljiva kovanica ustalila u modnom rječniku. No ona je označavala i označava mnogo više od “obične” boje. “Miuccia Sludge” postao je sinonimom za ne dodvoravanje pravilima, za odvažno propitivanje granica, za odbacivanje dosadnih standarda lijepog i bacanje na glavu u nepoznato. Pa čak i pod cijenu toga da se nikome ne sviđa i da sav rizik propadne u pukom pokušaju. “Neukus je dio naše povijesti i dio naše kulture. Ali i nešto što se prezire u modnoj industriji. Ponekad je moda suviše fiksirana na uske i ograničene pojmove ljepote, luksuza i glamura. Moja kolekcija za proljeće 1996. nastojala je preokrenuti ove propisane koncepte”, objasnila je Miuccia, a taj princip “izvrtanja konvencija” ucrtao se u Pradin DNA.

Gotovo tri desetljeća kasnije, jedna drska zelena iznova je okupirala novinske stupce uvlačeći se u svaki segment pop-kulture, pa čak i u političke kampanje. Nekonvencionalna u svom glazbenom izričaju i odvažna u propitivanju granica “dobrog ukusa”, na modnu ju je kartu vratila britanska glazbenica Charli XCX. Slinava, in your face nijansa zelene njezina albuma Brat od izlaska albuma početkog lipnja postala je kulturološki fenomen, a brat summer “catch-all” pojam koji virka iz svakog kutka društvenih mreža. Baš kao što ju je vizionarka Miuccia odabrala za svoju modnu priču 1996., iz istog ju je razloga odabrala i Charli, da “isprovocira publiku na promišljanje o granicama dobrog ukusa”. Ugly chic doživio je tako neočekivani revival, a toksična nijansa zelene “inficirala” je modne piste. Gucci je tu “provokativnu” zelenu postavio na pistu u kolekciji za ljeto prije nego što je Brat ugledao svjetlo dana, vjerojatno posve slučajno, po principu istih ideja koje se vrzmaju svemirom u isto vrijeme, a vidjeli smo je i u kolekcijama brendova kao što su Philosophy Di Lorenzo Serafini, Off-White, Martine Rose, Loewe…

S brendovima koji su na vrijeme uskočili na brat summer vlak, zakotrljali su se milijuni medijske vrijednosti. “U 2024. do sada je Charli XCX zaradila 788.000 dolara medijske vrijednosti za Marni, 382.000 dolara za Balenciagu, 257.000 dolara za Givenchy, 257.000 dolara za Saint Laurent i 116.000 dolara za Y/Project, prema podacima Launchmetricsa”, piše Vogue Business. No tajna njezina “uspjeha” nije samo u dobro odabranoj boji. Već u onome što predstavlja. Charli XCX je uspjela prodati priču. Baš kao što je to, hotimice ili ne, u listopadu 1995. pošlo za rukom Miucciji Pradi.

No ono što je važno jest da od slinavih nijansi zelene možemo mnogo naučiti. Da bismo pomaknuli granice i bili trendseteri, a ne oni koji samo slijede, ono što trebamo je – ne plašiti se pogreške. Čak i ako ne radite muziku ili ne dizajnirate kolekcije, sasvim sam sigurna da tu mantru nekako možete precrtati na život.