Bonsai je moj novotokriveni hobi za smirenje, pitala sam stručnjaka za savjet kako da ga uzgojim kod kuće
Tina Kovačiček29 studenoga, 2025
29 studenoga, 2025
Razmišljajući prije koji mjesec o tome čime bih se mogla baviti, a da pritom o tome ne znam ništa – što će automatski potaknuti nova znanja i učenja, negdje sam slučajno naletjela na bonsai. Umjetnost uzgoja minijaturnog drveća u posudama koje oponaša izgled starog, prirodnog stabla u malom formatu, činila se tako duhovnom, gotovo umirujućom. Negdje u tim svojim istraživanjima došla sam i do Andrije Zokića čija je stručnost i posvećenost ovoj biljnoj formi impresivna, pitala sam ga kada se zainteresirao za bonsai drvo. “Za bonsai znam još od djetinjstva, ali dugo sam mislio da je to nešto što u Japanu naslijedite od djeda, već gotovo, savršeno drvo koje samo ‘čuvate'”, govori mi Andrija koji se ozbiljnije njime počeo baviti na tijekom studija kiparstva. “Prijelomni trenutak bio je otkriće radova austrijskog bonsai majstora Waltera Palla. Njegova stabla nisu bila “japanski ukras u posudi”, nego pravo staro planinsko drveće – nesavršeno, s ožiljcima i puno života, baš poput onog koje sam godinama gledao u prirodi. Tada sam shvatio da je bonsai živa skulptura i idealan spoj prirode i umjetnosti. Ubrzo smo Waltera pozvali na radionicu u Hrvatsku, upoznali se i od tada sam njegov učenik.” Živa skulptura? Tu me dobio.
U posljednje vrijeme jako se puno govori o bonsaiju kao idealnom hobiju za smirenje (izgleda da potraga za hobijima koji nas uzemljenju ne prestaje) pa je moja iduća namjera bila saznati od Andrije kako uzgojiti vlastiti bonsai kod kuće. Dostavljam vam svoje bilješke!
Povezano: 10 hobija za sve kojima je tijekom jeseni dosadno kod kuće
Andrija je ovdje krenuo s jednom važnom napomenom: “Bonsai je idealan hobi za smirenje, samo je bitno ostaviti očekivanja brzih rezultata po strani. Drvo ima svoj ritam, koji je sporiji od našeg. Meni se to na početku nekako samo “posložilo u glavi”, shvatio sam da vrijeme ne treba gurati jer ionako teče svojim tokom, da je na meni da radim svoj posao, a da će stabla raditi svoj dio – rasti i razvijati se. U trenutku kad to prihvatite, bonsai stvarno postaje hobi za smirenje i evo što čini za vas:
Na kraju, bonsai je jedan od najboljih načina da vam se svidi prolaznost, jer upravo prolaznost, kroz godine, donosi napredak bonsaiju.”

Courtesy of andbonsai
“Ovisi što pod tim podrazumijevam”, odgovorio je Andrija sa željom da mi objasni dva različita načina uzgoja bonsaija kod kuće.
“Ako govorimo o pravom bonsaiju od vrsta kao što su grab, javor, bor, maslina… tada je odgovor: zahtjevnije je od prosječne sobne biljke, ali nije “nemoguća misija”. Za ovo vam je potrebno:
Ako pod bonsaijem mislimo na malo stabalce iz vrtnog centra koje držimo u stanu, onda je to nešto drugo. Takve biljke često su “stilizirane” da izgledaju kao bonsai, ali same vrste nisu idealne za dugoročan uzgoj u zatvorenom prostoru. One mogu biti lijep ulaz u svijet bonsaija, ali treba znati da su pravi, dugoročni bonsai uvijek vezani za vanjski prostor – balkon, terasu ili vrt.”

Courtesy of andbonsai
“Prvo pitanje koji si trebate postaviti je: imate li vanjski prostor (balkon, terasa, vrt ili makar verandu) ili ne?
Za prve korake preporučujem da ne krećete od sjemena, nego od već formirane ili barem malo jače biljke iz rasadnika ili bonsai centra. Sjeme i sasvim male sadnice odlične su za učenje, ali treba puno godina da bi stvarno izgledale kao drvo, što zna ubiti početni entuzijazam. I paradoksalno, često je potrebno više znanja da napravite dobar bonsai iz sjemena nego od kvalitetnog sirovog materijala.
Dobro je birati otpornu, lokalno prilagođenu vrstu, nešto što već dobro raste u vašem podneblju. Kod nas (u Dalmaciji), primjerice:
U kontinentalnijem dijelu Hrvatske od vrsta se može odabrati:
Gledajte da vas stablo na prvu privuče, da vam je zanimljivo deblo, neka nepravilnost, mala “priča” u njemu. Nije važno da je savršeno, bitno je da vam je privlačno i da stabalce ima karakter. Odabir startnog materijala nešto je što se uči cijeli život i u velikoj mjeri diktira budući izgled bonsaija.”

Courtesy of andbonsai
“Najčešća greška je previše ili premalo vode! Osnovno pravilo kaže:
Svjetlo:
Zrak:
Ako se pojavi problem, često je dobra ideja skloniti stablo sa sunca u hladovinu dok se ne oporavi. Nisu isti uvjeti za sve vrste, niti je isto držite li ga u vrtu u Dalmaciji, Lici ili Zagrebu jer mikroklima igra veliku ulogu.”
“Ovdje odgovor nije jednostavan jer ovisi o fazi u kojoj je bonsai. Ako je yamadori (stabalce izvađeno iz prirode), najprije ga treba pustiti da se oporavi od šoka, pa tek onda postupno početi s oblikovanjem. Ako je stabalce kupljeno i spremno za rad, za početnike je dovoljno:
Velike, grube rezove i jače oblikovanje obično radimo krajem zime ili rano u proljeće (ovisno o vrsti i podneblju), kada se biljka budi i najbolje zacjeljuje.
Žicanje (oblikovanje žicom) je naprednija faza – tu se često rade greške, pa početnicima savjetujem da prvo uče kroz umjereno orezivanje i promatranje reakcije biljke.
Oblikovanje nije “jedan veliki makeover”, nego niz malih odluka kroz godine. Najljepši bonsai često su rezultat puno malih, strpljivih zahvata, a ne jednog velikog “šoka”.
Meni je važno da bonsai izgleda kao da ga ljudska ruka nikada nije dotaknula, da zadrži što je više moguće onaj prirodni osjećaj starog stabla.”
Ljeto:
Zima:
Najvažnije je izbjeći nagla smrzavanja i otapanja te kombinaciju vjetra i jakog minusa.

Courtesy of andbonsai
Ako vas nakon godinu-dvije bonsai i dalje veseli, a ne samo “lijepo izgleda na polici”, onda znate da je to hobi koji može postati dio vašeg života.”