Jedne od najpopularnijih hlačica sezone nisu samo trend nego i posveta ženskoj borbi

Da donje rublje nosimo kao vidljivi dio odjeće, odavno nije novost. Gaćice smo zahvaljujući pantless trendu pretvorili u “kratke hlače”, grudnjake smo nosile iznad slip haljina, ali i kao posve ravnopravnu zamjenu za “regularni” top koji uključuje ponešto više tkanine, spavaćice s čipkanim porubima postale su uobičajene dnevne haljine, a u svoje ljetne ormare uselile smo i kratke hlače koje izgledaju kao preslika muških bokserica. Otkrivanjem onoga što je dugo bilo “skriveno”, predznak kontroverze s vidljivog se donjeg rublja sve više micao, a oni koji prate modne trendove s pravom su se pitali: Preostaje li modi još koji alat provokacije? Neki komad donjeg rublja koji još nismo transportirali u outwear?

Potvrdan odgovor materijalizirao se u obliku bloomers hlača – pomalo infantilnog odjevnog komada, ukrašenog čipkom, volanima i dodatnim volumenom, a koji podsjeća na viktorijansko donje rublje. Iako su posljednjih godina zabilježene brojne intencije da se ovaj kontroverzni, pa i pomalo apsurdni komad prebaci u suvremeni modni jezik, pravi povratak dogodio se tek zahvaljući Chemeni Kamali koja je pistu modne kuće Chloé pretvorila u nostalgično putovanje šezdesetim i sedamdesetim godinama. Kamali, koja je preuzela kreativno vodstvo Chloé 2023. godine, ne skriva svoje oduševljenje vremenom kada su modna i seksualna revolucija išle rukom pod ruku – u njezinoj viziji recentne tople sezone bloomers marširaju zajedno s prozirnim grudnjacima ili haljinama nalik na spavaćice kreirajući lookove koji evociraju mladenaštvo, slobodu i ženstvenost.

Povezano: U kojem smo točno trenutku počeli nositi donje rublje kao outwear?

Glumica Hope Hampton (1897-1982) pokazuje najnoviji pariški modni trend podižući suknju kako bi otkrila bloomers hlačice s volanima. Getty Images

No, hlačice koje danas ponosno šetaju gradskim ulicama, u svojim šavovima nose dugu povijest kao jedno od oruđa ženske emancipacije. Sve je započelo početkom 19. stoljeća, vremenu kada je ženska odjeća bila poprilično restriktivna, predvođena korzetom kao komadom donjeg rublja koji je ograničavao pokretljivost, oblikujući žensko tijelo u “poželjnu” siluetu. Frustriranost manjkom praktičnosti i udobnosti rezultirala je rađanjem “pokreta za racionalno odijevanje” (Victorian Dress Reform Movement), a bloomers, ležerne ženske hlače skupljene oko gležnjeva koje su se nosile ispod suknji i haljina do koljena, bile su jedna od praktičnih alternativa neudobnom donjem rublju.

No, bloomers nisu ženama omogućile samo veću širinu izbora kada ju u pitanju odijevanje, dale su im i fizičku slobodu koju dotad nisu imale – postajući tako oruđem ženske emancipacije u svijetu u kojem je svaki pomak ka slobodi netko trebao izboriti.

Bloomers hlačice doživjele su veliki revival šezdesetih i sedamdesetih godina, Getty Images

Kako su bloomers postale simbolom ženske emancipacije?

Novi trend posebno se razmahao sredinom 19. stoljeća zahvaljujući progresivnim ženama koje se nisu ustručavale pomicati granice društvenih normi u svrhu ravnopravnosti i slobode. Feministica i aktivistica za ljudska prava Elizabeth Smith Miller bila je jedna od onih koje su prve usvojile bloomers dress, no trend je doživio boom tek kada ga je uočila američka urednica Amelia Jenks Bloomer (po kojoj su hlačice i naposljetku dobile ime). Oduševljena Elizabethinim stilom, Bloomer je u svom glasilu The Lily pisala živopisne recenzije o novom načinu odijevanja propagirajući važnost praktičnosti i udobnosti. Odjeća žene trebala bi biti prilagođena njezinim potrebama i zahtjevima. Trebala bi istodobno pridonositi njezinu zdravlju, udobnosti i praktičnosti; i iako ne bi smjela zanemariti njezino osobno uljepšavanje, ono bi ipak trebalo imati sporednu važnost, pisala je tada, a žene su oduševljeno salijetale njezinu redakciju.

Zahvaljujući njezinim aktivistički obojenim člancima, The Bloomer Costume je dobio masovnu popularnost, no vrlo je brzo postalo bolno očito da novi trend ne označava samo promjenu u dominantnoj estetici već i prijetnju da će uzdrmati društveni status quo. Kada su američke sufražetkinje, predvođene Hannah Tracy Cutler, 1851. odjenule bloomers na Svjetski mirovni kongres u Londonu, privukle su pozornost s druge strane oceana, ali i bijes. Izraz bloomerizam postao je sinonim za sva tada neprihvatljiva ženska ponašanja poput pušenja, pijenja ili kockanja (i, naravno, napuštanja obitelji). “Bloomerice” su maltretirane, ismijavane i protjerivane iz crkve, a zbog novog stila odijevanja organizirani su i javni skupovi kako bi se taj “hir” suzbio u korijenu – zbog čega su mnoge tu torturu opisivale kao “svakodnevno razapinjanje”.

Da je ‘bloomer kostim’ stigao iz radionice pariške modistice, bio bi s oduševljenjem prihvaćen u Bostonu, New Yorku i Philadelphiji. No budući da je to jedina odjevna forma koja je ikada bila prihvaćena iz načela, iz ženine želje da se odjene sukladno svakodnevnim obavezama, budući da je proizašla iz stanja svijesti koje nadilazi uvriježenu predodžbu o ulozi žene, upravo je to razlog zašto vrijeđa nečiji ukus, pisala je tada aktivistica za ženska prava Angelina Emily Grimké. I bila je posve u pravu.  Odjevni je predmet postao lakmus papir za tadašnje strahove o pomicanju granica ženskog identiteta te možebitnog proširivanja njihovih prava i sloboda. Bloomer je kasnije izjavila kako bijes koji su izazvale hlačice zapravo nije imao puno veze s modom – već s “uzurpacijom muških uloga” i strahom da će žene prisvojiti prava za koja patrijarhalno društvo ne vjeruje da im pripadaju. Zagovornici statusa quo bili su zgroženi mišlju da bi se svijet mogao promijeniti.

Borba nije bila nimalo laka. Žene koje su nosile bloomers outfit bile su izložene neprestanom ismijavanju u medijima i uznemiravanju na ulici, i to u tolikoj mjeri da su se mnoge feministikinje vratile tradicionalnoj odjeći iz pred-bloomers ere, uključujući i samu Ameliju Bloomer koja je izjavila da su se feministice povukle jer su “osjećale da odjeća odvlači pažnju s onoga što su smatrale daleko važnijim pitanjima”. Vidljivo nošenje bloomers hlačica izašlo je iz mode, a one su se sakrile ispod suknji i haljina – no ne zadugo! Tek prividno stjerane u kut mirovale su svega nekoliko desetljeća.

Bloomers su ponovno odigrale važnu ulogu u širenju ženskih sloboda i to već na samom kraju 19. stoljeća, a simbolom društvene promjene ovoga su puta postale zahvaljujući ženama i – biciklu! Popularizacijom vožnje na dva kotača tijekom tzv. “biciklističkog booma”, bloomers se transformirao u žensku “sportsku uniformu” – dajući ženama slobodu, udobnost i pokretljivost, za razliku od dugih i masivnih suknji koje su sputavale kretanje i onemogućavale uživanje u toj popularnoj aktivnosti. Nakon dugih desetljeća ismijavanja, uznemiravanja i prestravljenog jadikovanja iz redova patrijarhata, bloomers su postale vizualna potvrda da su borbe ipak urodile plodom te da se u društvu ipak događaju važne promjene.

Dvadesetih i tridesetih godina bloomers su postale kraće, a hlače inspirirane kontroverznim stilom 19. stoljeća posebno je bio popularan 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća kada je jedan od najpopularnijih modela potpisivala dizajnerica Mary Quant. Predvođen Chemenom Kamali i njezinom vizijom modne kuće Chloé danas se vraćaju na valu trenda koji donje rublje propagira kao outwear, ali i radi sveopćeg povratka estetike bazirane na nostalgiji. Iako danas nema naboj kao što je imao nekoć, dobro je znati da ono što danas možemo nositi posve slobodne ima težinu – simpatične hlačice nekoć nisu bile “samo” hlačice, a našu slobodu i prava da budemo što god želimo netko je jednom trebao prenijeti preko vlastitih leđa.