Kad narastem bit ću biznis owner. Novi val biznis podcasta i njihov utjecaj na mlade

Posljednjih mjeseci grupi problematičnih podcasta (koje uglavnom vode i pokreću muškarci, ali i neke žene poput Pear Jam, privukle su pažnju svojim konzervativnim i antifeminističkim stavovima koji su postali viralni putem raznih podcasta) priključio se i novi “trend” koji bi se mogao opisati kao neka varijacija ili grana poslovnih podcasta koji su u većini slučajeva problematični od samog početka iz mnogo razloga. Za one koji ne znaju o čemu se radi, evo malog uvoda. Poslovni podcasti su audio programi koji se fokusiraju na različite aspekte poslovanja, poduzetništva, menadžmenta i srodnih tema. Obično uključuju intervjue sa uspješnim poduzetnicima, stručnjacima iz industrije i liderima kompanija, kao i diskusije o trenutnim trendovima, strategijama i izazovima u poslovnom svijetu. Na platformama kao što je TikTok, muškarci često dijele savjete o pokretanju vlastitog biznisa, navodno na temelju vlastitih iskustava i uspjeha.

Iako ovaj sadržaj može djelovati poučno ili čak inspirativno, često mu nedostaje dubina ili kritičko promišljanje koje bi bilo korisno za stvaranje uspješnog poslovanja. 

Umjesto toga, fokus je najčešće na senzacionalizmu ili na isticanju osobnih postignuća, što može dovesti do stvaranja distance između stvarnih izazova s kojima se pravi poduzetnici susreću i savjeta koji se ovdje nude. Ovakvi sadržaji najviše su se odrazili na mlađu mušku populaciju na isti način na koji je to prije koju godinu učinio Andrew Tate, a svi znamo kakvu je to štetu nanio i još uvijek nanosi u oblikovanju mišljenja i stavova mladih muškaraca i dječaka. Ovi podcasti zahtijevaju kritičku analizu i raščlanjivanje radi boljeg razumijevanja njihove suštine i namjere. Jedan od osnovnih problema je potencijal za pristrane perspektive unutar ovakvog sadržaja. Neki podcasti mogu istaknuti određene poslovne prakse, proizvode ili usluge bez adekvatnog otkrivanja mogućih sukoba interesa. Nedostatak transparentnosti može zavesti slušatelje koji se oslanjaju na podcast za nepristrane i objektivne savjete. Kako su većina slušatelja laici u području poslovanja i ponekad im nedostaje kritičkog mišljenja, znanja, iskustva ili godina, pa na kraju i želje da dublje pristupaju ovakvim temama, širenje i usvajanje tih savjeta postaje sve problematičnije. Također, ovi podcasti se često snažno fokusiraju na uspješne priče poduzetnika koji mogu nenamjerno stvoriti nerealna očekivanja među slušateljima. Ove priče često ističu postignuća i trijumfe, a potencijalno potiskuju kompleksnosti i izazove koji su inherentni u pokretanju i održavanju posla. Diverzitet je još jedan značajan problem u poslovnim podcastima. Mnogi programi uglavnom prikazuju intervjue sa poduzetnicima sličnih pozadina ili industrija, što može ograničiti prikaz različitih perspektiva i iskustava unutar poduzetničkog pejzaža. Ovaj uski fokus može isključiti vrijedne uvide i alternativne pristupe koji bi mogli koristiti širem auditoriju. Međutim, po mom mišljenju, najveći problem krije se u načinu na koji su te informacije prezentirane, u frazama i jeziku koji je korišten da opiše način na koji je moguće doći do uspjeha, obrasce ponašanja koji će vas spriječiti da dođete do uspjeha i one koji će vam isti zajamčiti. Naime, da biste bili vlasnik biznisa (mada se toj kategoriji ovdje pristupa vrlo široko, tako da rijetko kad dobijamo informacije za koju vrstu biznisa slijede savjeti) potrebno je da imate taj čuveni mindset, kako god ga zvali, bilo da je to bogataški mindset, poslovni mindset, orijentiran na novac ili možda samo želja da dobro zaradite, neosporno je da je ovo vrlo toksičan i u navratima komičan narativ. Ako bismo se vodili prijedlozima ovih poslovnih “stručnjaka” to bi značilo da od malih nogu, već s 11 ili 12 godina treba početi razvijati misli o poslu i svaki atom naše snage i sekund slobodnog vremena treba biti utrošen u mukotrpan rad i trud kako bi se u budućnosti ostvario što uspješniji posao.

“Dok ti gledaš TV, igraš igrice, piješ piće s prijateljima ili imaš neobavezan seks netko drugi za to vrijeme ‘pravi pare i razvija svoj posao’”.

 Riječi su koje konstantno možemo čuti od ljudi koji sebe nazivaju stručnjacima u određenim područjima poslovanja. Osim što propagiraju nerealni životni stil i odricanje nekih zdravih i nužnih stvari koje čine ljudski život poput razonode, odmaranja ili provođenja vremena s prijateljima, ovakvi narativi osnažuju osjećaj krivnje pojedinca koji se ne pridržava svih “pravila” kako bi ostvario željeni uspjeh. To izaziva nezdrav odnos prema novcu, uspjehu i osobnom napretku jer govori o uspjehu isključivo iz vizure osobnog truda bez obaziranja na mnoge vanjske faktore koje je nužno uzeti u obzir pri promatranju nečijeg karijernog uspjeha. Hajde da počnemo od toga da je uspjeh vrlo individualna stvar i za svakoga može imati drugačije značenje. Uspjeh se ne odnosi uvijek samo na karijerni uspjeh, na novčanu zaradu, količinu nekretnina ili dizajnersku odjeću, ali je najčešći pojam koji nam se pojavi u glavi kad pomislimo o nečijem ili vlastitom uspjehu. Pored toga, drugi faktori poput socijalne i financijske situacije osobe koja želi pokrenuti svoj posao, njegovog zdravstvenog stanja, podrške obitelji i prijatelja, obrazovanja i mogućnosti stjecanja obrazovanja, sredine u kojoj živi, pa tako i geopolitičke situacije, utječu na mogućnosti ostvarivanja željenih ciljeva. Međutim, o ovim faktorima nema riječi u spomenutim podcastima i emisijama, sav teret spao je na individuu koja treba da se bori i odrekne što više stvari kako bi ostvarila cilj, koji je u ovom slučaju novac i vlastiti biznis. 

Ovakav prevladavajući narativ njeguje toksične kapitalističke tendencije da je pojedinac sam i uvijek prepušten sebi i individualnom trudu, pa je onda samim tim i njegov neuspjeh uvijek isključivo njegova krivnja, što dodatno potiče stres i opterećenje u već dovoljno karijerno orijentiranom svijetu. 

Često, kad mi se takvi videi pojave na ‘for you’ stranici na TikToku u prvih par sekundi ne mogu razaznati da li je to samo još jedna od parodija na takve podcaste ili je zaista originalni sadržaj. Ovaj fenomen ismijavanja takvog diskursa govori o prisutnosti određene doze kritičke misli povodom ove teme, ali za takvu vrstu osvještavanja problematičnosti određenih stvari koje se plasiraju na internetu potrebno je da ste razvijena, odrasla i često obrazovana osoba. Dublji i stvarni problemi nastaju kada, uglavnom dječaci i mladi muškarci, preozbiljno shvaćaju ovakve narative, što je rezultiralo time da su se na internetu također pojavili dječaci koji snimaju sadržaj poput “Jedan dan u mom životu, kao dvanaestogodišnjaka koji pokušava doći do mjesečne zarade od 10 000 eura”, “Isplanirajte sa mnom jedan radni dan, posao i škola”… I još mnogo sličnog sadržaja koji je očigledno produkt onoga što su prethodno konzumirali. Mladi ljudi danas sve više osjećaju pritisak budućnosti i s sve većom inflacijom, ratovima i krizama kojima neki od njih prisustvuju od rođenja, logično je da će biti podložniji utjecajima ovakvog sadržaja. Kriza je sveopće stanje u svijetu, ali mladima je neophodno dati nadu i pokazati da nije sve tako urgentno, užurbano, haotično i podređeno novcu, barem ne ako imaju između 10 i 15 godina, da ipak imaju vremena biti djeca, igrati se, odmarati, gledati TV ili jednostavno ne raditi ništa. A za posao i sve što ide uz to vrijeme tek dolazi.

Naslovna fotografija: Venetia Scott