Što je bipolarni poremećaj i kako ga prepoznati? Od trenutka kad je Selena Gomez progovorila o njemu do važnosti razgovora

Razgovarati o mentalnom zdravlju i s njim povezanim poremećajima i danas je od temeljne važnosti kako bismo srušili stigmu, širili znanje i pomogli ljudima da se osjećaju manje usamljenima. Dana 30. ožujka obilježio se Svjetski dan bipolarnog poremećaja, stanja koje se vrti oko raspoloženja i njegovih ekstremnih, često razarajućih oscilacija. Poznavanje simptoma, manifestacija, ponašanja i uzroka može nam pomoći da bolje razumijemo sebe i one oko nas te tako znamo kojim putem krenuti.

U 2022. godini o bipolarnom poremećaju otvoreno je progovorila Selena Gomez tijekom live prijenosa s prijateljicom Miley Cyrus. Cijelom je svijetu priznala da pati od tog poremećaja, a ono što je proizašlo iz tog razgovora bila je važnost osvještavanja i informiranja, posebno kad se radi o mentalnom zdravlju. “Znanje uvijek pomaže i ja nastojim saznati što više o svojoj bolesti, što me jako umiruje”, rekla je. Osim Selene, brojne su slavne osobe sadašnjosti i prošlosti kojima je dijagnosticiran bipolarni poremećaj: Demi Lovato, Carrie Fisher, Mariah Carey, Ben Stiller, Catherine Zeta-Jones, Jim Carey, Vivien Leigh, Francis Ford Coppola i Tim Burton, među ostalima. Tema je obrađena i na filmu u različitim ostvarenjima, poput U dobru i zlu – koji je Jennifer Lawrence donio Oscar – i Infinitely Polar Bear s Markom Ruffalom. Također je bio središnji element osobnosti Carrie Mathison, agentice CIA-e koju je utjelovila Claire Danes u seriji Domovina. Zatim, tu je i Kanye West koji je poslao jasnu poruku naslovnicom svog albuma iz 2018. godine Ye: “Mrzim što sam bipolaran / to je super”.

Zamolili smo dr. Mattiju Cisa, psihologa i psihoterapeuta, da nam objasni što je bipolarni poremećaj, koji su simptomi i uzroci te kako preliminarno prepoznati patimo li od njega, kako bismo mogli krenuti prema dijagnozi. Ono što se pokazalo vrlo je važno za sve, ne samo za one koji pate, ili misle da pate od bipolarnog poremećaja: naše raspoloženje je element o kojem svi moramo brinuti.

Što je bipolarni poremećaj

Bipolarni poremećaj je poremećaj raspoloženja. Preciznije, radi se o disregulaciji raspoloženja koje se ponekad previše aktivira, a ponekad previše deaktivira, kao da slijedi krivulju koja završava s dva suprotna pola: kada ta krivulja ide previsoko ili prenisko, govorimo o poremećajima raspoloženja. Među njima je i bipolarni poremećaj, koji se tako naziva jer ide u oba smjera ove krivulje.

Kod bipolarnog poremećaja, naime, prisutne su dvije faze na suprotnim stranama:

• depresivna faza – kada krivulja pada ispod praga na predugo vrijeme, govorimo o kliničkoj depresiji
• manična faza – kada se krivulja penje do hiperaktivacije koja dovodi do maničnih ili hipomaničnih faza (blaža varijanta)

Razlikujemo i manje tešku varijantu bipolarnog poremećaja, kod koje postoji oscilirajući poremećaj raspoloženja, ali ne i klinički. To je slučaj ciklotimičnog poremećaja. Oni koji od njega pate imaju depresivne epizode i epizode aktivacije, ali u oba slučaja nisu ekstremne i nema dijagnoze depresije ili manije.

Kako se ponašaju osobe s bipolarnim poremećajem?

Radi se o vrlo teškoj i onesposobljavajućoj psihijatrijskoj bolesti, koja je podmukla jer se ne očituje uvijek na očit način, posebno u svojoj maničnoj fazi, kada se osoba osjeća dobro i nema percepciju vlastitog ponašanja. Zato je važno poznavati simptome bipolarnog poremećaja i ponašanja koja se mogu manifestirati, razlikujući ih prema dvjema fazama.

Simptomi depresivne faze

• Konstantna tuga: osjećaj praznine i očaja
• Gubitak interesa: poteškoće u uživanju u aktivnostima koje su prije pružale zadovoljstvo
• Umor i nedostatak energije: osjećaj konstantnog umora i nemotiviranosti
• Suicidalne misli: stalne brige o smrti ili samoozljeđivanju
• Nisko samopoštovanje: osjećaj neadekvatnosti i krivnje

Simptomi manične faze

• Pretjerana euforija: osjećaj svemoći ili izvanredne energije
• Impulzivnost: donošenje brzopletih, čak i važnih odluka bez razmatranja posljedica
• Neprimjereno ponašanje: u dva ekstrema, biti pretjerano razdragan ili agresivan
• Hiperseksualnost: češća ili neprimjerena seksualna ponašanja
• Nesanica: poteškoće sa spavanjem zbog povišene energije
• Poteškoće s koncentracijom: misli koje skaču s jedne teme na drugu bez logične veze, sve do paranoje i deluzija u težim slučajevima

Dvije manifestacije bipolarnog poremećaja ne moraju nužno vremenski slijediti jedna drugu. Dovoljno je imati samo jednu depresivnu epizodu u životu (kliničke depresije) i zatim maničnu epizodu čak i pet godina kasnije da bi se mogla postaviti dijagnoza bipolarnog poremećaja. Međutim, ponekad su dvije faze bliske i u kratkom vremenu prelazi se iz osjećaja svemoći i ekstremne, nezaustavljive sreće koja navodi na poduzimanje važnih stvari bez svijesti o tome, do sljedeće depresivne krize, kada se osoba osvijesti o onome što je učinila.

Koji su uzroci bipolarnog poremećaja?

• genetski faktori – bipolarni poremećaj ima tendenciju pojavljivanja kod osoba s obiteljskom poviješću zbog genetske predispozicije. Vjerojatno se prije 40-50 godina nije govorilo o bipolarnom poremećaju, već o živčanim krizama ili iscrpljenosti. Ali ako ste imali rođaka s bipolarnim poremećajem, rizik od njegovog razvoja se povećava.
• biološki faktori – kemijsko-hormonske neravnoteže koje mogu utjecati na raspoloženje i ponašanje
• okolišni faktori – disfunkcije koje proizlaze iz stresnih događaja (gubitak, promjena posla, rođenje djeteta) mogu utjecati na raspoloženje, aktivirajući bipolarni poremećaj kod već predisponiranih osoba

Kako znati imam li bipolarni poremećaj?

Važno je imati svijest i psihoedukaciju, ali još je važnije razumjeti da se dijagnoze ne postavljaju na Googleu. Posebno u slučajevima tako složenih i opasnih poremećaja kao što je bipolarni poremećaj, koji ima visoku stopu suicida tijekom depresivne faze i zahtijeva farmakološko liječenje.

Međutim, poznavanje znakova upozorenja i simptoma bipolarnog poremećaja korisno je za poduzimanje prvih koraka prema dijagnozi psihijatra.

Epizode na koje treba obratiti pozornost, koje bi mogle upućivati na razvoj bipolarnog poremećaja (što zatim treba analizirati stručnjak), su:

• obiteljska povijest bipolarnog poremećaja
• prethodne depresivne epizode
• prethodne epizode hiperaktivacije
• podložnost posebno intenzivnim promjenama raspoloženja u određenim razdobljima godine, npr. u proljeće ili jesen
• jak predmenstrualni sindrom, s promjenama raspoloženja zbog hormona koje je teško kontrolirati
• postporođajno razdoblje s intenzivnim hormonskim oscilacijama može predstavljati trenutak početka bolesti: to je osjetljivo vrijeme za sve žene, ali još više za one s predispozicijom zbog velikog stresa i nedostatka sna

Kako se liječi bipolarni poremećaj

Budući da se radi o psihijatrijskom poremećaju, stručnjak će procijeniti odgovarajuće liječenje koje obično kombinira lijekove za stabilizaciju raspoloženja i psihoterapiju.

Briga o vlastitom raspoloženju zadatak je za sve nas

Raspoloženje se ne tiče samo slučajeva bipolarnog poremećaja, već je element o kojem bi se svatko trebao brinuti. Svima se događa da smo pod utjecajem svog raspoloženja. Ono određuje kako se nosimo sa životom ili čak samo s jednim danom.

Važno je biti svjestan da raspoloženje može varirati i da to ne ovisi samo i isključivo o nama, već može ovisiti i o kemijskim ili okolišnim faktorima, kao što su hormonske promjene tijekom menstrualnog ciklusa, tijekom kojeg se može dogoditi da više razmišljamo ili imamo negativne misli.

Živjeti životom prilagođenim našem ritmu, spavati odgovarajući broj sati i baviti se sportom samo su neke aktivnosti koje možemo prakticirati kako bismo pomogli raspoloženju da ostane stabilno.

vogue.it