architecture & design
Osim što mi se osobno čini da je Venecijansko bijenale arhitekture posljednjih godina postalo prava meka za istraživanja i inovacije – često i uzbudljivije od umjetničkog bijenala – moram primijetiti i da je ovogodišnje izdanje stiglo upravo u trenutku kada se svijet suočava s ključnim pitanjima budućnosti gradnje, održivosti te odnosa između ljudi, prostora i tehnologije. Ovogodišnje Venecijansko bijenale arhitekture, koje će se održati od 10. svibnja do 23. studenoga, pod kustoskim vodstvom Carla Rattija, fokusira se na temu „Inteligencija. Prirodna. Umjetna. Kolektivna”, i istražuje različite vrste inteligencije, ali i kako arhitektura može odgovoriti na izazove klimatskih promjena, društvenih transformacija i tehnoloških inovacija. Arhitektura je oduvijek bila odgovor na neprijateljsku klimu – od najranijih skloništa do suvremenih urbanih prostora, ljudska se kreativnost uvijek kretala između surovog okruženja i potrebe za sigurnim mjestima za život. Danas, u vremenu kada klima postaje sve manje predvidiva i sve agresivnija, taj dinamični pristup podiže se na novu razinu.
Carlo Ratti u svom uvodnom tekstu sažima suštinu i pojašnjava poruku ovogodišnjeg izdanja: „Kada sustavi koji su nas vodili počinju padati, potrebni su novi načini razmišljanja. Arhitektura se desetljećima fokusirala na ublažavanje – smanjenje utjecaja na klimu. No danas, to više nije dovoljno. Došlo je vrijeme za adaptaciju – razmišljanje o arhitekturi u skladu sa svijetom koji se mijenja. Adaptacija zahtijeva suštinsku promjenu u načinu na koji arhitekti pristupaju svom radu. Ova izložba poziva na suradnju različitih tipova inteligencije kako bi se osmislila budućnost izgrađenog okruženja. Sam latinski naziv Intelligens u sebi nosi riječ ‘gens’ (narod), pozivajući na eksperimentiranje izvan okvira umjetničke inteligencije i digitalnih tehnologija. U doba adaptacije, arhitektura mora postati fleksibilna i dinamična poput svijeta za koji arhitekti sada projektiraju. Mora se osloniti na prirodnu, umjetničku i kolektivnu inteligenciju, povezati znanost i umjetnost, preispitati autorstvo i postati inkluzivnija. U ovom trenutku arhitektura ne može biti statički objekt – ona je živi proces u stalnoj interakciji sa svojim korisnicima i okruženjem.”
Arhitektura odavno nije samo pitanje zidova i temelja – ona je pitanje odnosa, dodira i promjena, a predstavnici tri regionalna paviljona istražuju upravo to. Gdje se prostor završava, gdje počinje materijalnost i koliko arhitektura može učiti iz onoga što je nevidljivo, nestalno ili organski promjenjivo, kao i koliko mi sami možemo naučiti od nje. Tim povodom zavirili smo u proces rada, rekreirali njihove radne stolove i, uoči finalnih priprema za Veneciju, razgovarali s njima o projektima koje će tamo predstaviti.
Terram Intelligere: INTERSTITIUM
Država: Crna Gora
Autorski tim: Miljana Zeković,(kustosica), Mirjana Đurišić (voditeljica tima), Ivan Šuković, Dejan Todorović i Emir Šehanović.
Lokacija: ArteNova Campo San Lorenzo 5063
Projekt podržava Institut za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo iz Beograda, dok je organizator crnogorsko Ministarstvo planiranja, urbanizma i državne imovine.
Ivona Živulj
Ove godine Crnogorski paviljon bavi se konceptom međe – granice koja nije samo fizička, već i simbol časti, identiteta i društvenog poretka. Ovaj projekt istražuje kako se arhitektura nalazi na granici umjetnosti i znanosti, povezujući tradicionalna shvaćanja teritorija s modernim istraživanjima u mikrobiologiji. Kroz analizu mikroorganizama u tlu i tradicionalnih načina gradnje, autorski tim osvjetljava kako priroda može oblikovati održivu budućnost arhitekture. „Međa nije samo fizički fenomen, već i kulturni koncept koji odražava način na koji su ljudi percipirali svoje neposredno okruženje. To je mjesto gdje se prepliću poznato i nepoznato, domaće i strano, sigurnost i opasnost. Ona ne dijeli, već spaja različite svjetove, omogućujući razmjenu, dijalog i kolektivnu odgovornost prema prostoru.” Na pitanje što im je ponudilo najviše inspiracije za istraživanje fenomena međe, crnogorski tim kaže: „Tradicionalna plemenska organizacija igrala je ključnu ulogu u definiranju i očuvanju fenomena međe, jer je svako pleme imalo jasno određene teritorijalne granice, često markirane prirodnim elementima poput planina, rijeka i šuma. U crnogorskim krševitim krajolicima najzastupljeniji je krečnjački kamen, te su međe građene od kamena suvozidne konstrukcije sastavljene bez upotrebe maltera, čime se omogućava lako prilagođavanje prirodnom terenu i dugovječnost.” Na pitanje što će posjetitelji zateći u samom paviljonu, autorski tim odgovara da je osim izložbe, izuzetno važna i atmosfera. „Prostor je taman i tih, a u njemu će biti izložena kontinuirana, delikatna forma od transparentnih modula. Sami moduli su izrađeni od termoformiranog klirita i sadrže žive bakterijske kulture iz različitih tipova zemlje, a na njihovim površinama ispisani su znanstveni podaci i poetički iskazi o zemlji. Na taj način zajedno pričaju priču o zemlji, a instalacija postaje dinamičan organizam u stalnoj transformaciji i posjetitelji su pozvani da preispitaju svoj odnos prema svemu onome što često previdimo. Prema zemlji, resursima i procesima koje ne percipiramo.”
Rasplitanje „Unraveling: New spaces”
Država: Srbija
Autorski tim: Slobodan Jović (kustos); Davor Ereš (arhitekt), Jelena Mitrović (arhitekt), Igor Pantić (arhitekt), Sonja Krstić (modna dizajnerica), Ivana Najdanović (modna dizajnerica) i Petar Laušević (inženjer robotike).
Lokacija: Giardini
Ivona Živulj
Istražujući dinamičan i fluidan odnos između dvije inteligencije, između umjetničke i kolektivne inteligencije te lokalne tradicije, srpski paviljon ove godine nudi optimistički model interakcije i umrežavanja, pri čemu inteligencije ne narušavaju jedna drugu, već se stalno nadopunjuju. Srbija se predstavlja projektom koji arhitekturu doživljava kao čin pletenja, razgradnje i ponovnog stvaranja, pri čemu vuna ima nezamjenjivu ulogu. Instalacija, koju će predstaviti, izrađena je od vune i tijekom trajanja Bijenala postepeno će se rasplitati, vraćajući se u svoju izvornu formu. Projekt preispituje vezu između zanatstva i digitalne tehnologije, ističući važnost kolektivne inteligencije i ručnog rada u suvremenom arhitektonskom stvaralaštvu. „Materijalnost strukture naglašava lokalnu tradiciju Srbije kao brdsko-planinske regije u kojoj postoji duga i raznolika tradicija rukotvorenja, pletenja, tkanja i veza, od Sirogojna i zapadne Srbije, do veza i prepleta istočne i južne Srbije, od kojih svaka ima svoje posebnosti: materijalnost, boju, strukturu, vez i uzorak. Ove dvije tradicije imaju istovremeno polazište, dočaravajući sinkoniziranost misaonog, kreativnog i rukotvornog”, navode autori i dodaju: „Predloženi projekt, uz primjenu tradicionalnih autohtonih vještina pletenja, namjerava kolektivno izgraditi i razgraditi prostornu strukturu koja bi angažirala pitanja: autentičnosti kao materijalnosti mjesta, pozicije rukotvornog djelanja, procese učenja kroz djelanje, kolektivnog iskustva i kolektivne inteligencije, uzajamnosti procesa gradnje i razgradnje, odnosa cikličnosti i cirkularnosti, uzajamnosti kooperativnog umjetničkog i kolektivnog kreativnog, postavljajući teme promjenljivosti kao pitanje naše spremnosti da razgradnjom stvaramo horizonte novog.”
Master Builders
Država: Slovenija
Autorski tim: Ana Kosi i Ognen Arsov (kustosi)
Lokacija: Arsenale
Projekt podržava Muzej arhitekture i dizajna (MAO) u Ljubljani.
Ivona Živulj
Neophodnost očuvanja zanatskih vještina u arhitektonskoj proizvodnji u fokusu je slovenskog paviljona. Kroz seriju totema, arhitektice Ana Kosi i Ognen Arsov istražuju odnos između arhitekta, zanatlije i same arhitekture. Četiri totema predstavljaju četiri stupa, tj. četiri zanatlije koji su neophodni za svaku arhitektonsku ideju. Projekt naglašava da ni umjetnička inteligencija, ni 3D ispis ne mogu u potpunosti zamijeniti znanje i njihovo iskustvo. O svojoj inspiraciji autori navode: „Cilj je prikazati rad zanatlija kao ključnu inteligenciju u procesu izgradnje, u vremenu kada im se ne odaje dovoljno priznanja. Svaka ruka koja oblikuje materijal nosi sa sobom generacije znanja, iskustva i vještina, što je nešto što nikakva tehnologija ne može u potpunosti zamijeniti. Zanatlije nisu samo izvođači – oni su kreativni suradnici u arhitekturi budućnosti.” Autori paviljona ističu znanje majstora kao ključnu inteligenciju u procesu gradnje. Njihov cilj je ukazati na važan odnos između arhitektonskog promišljanja i majstorstva na gradilištu. U slovenskom paviljonu bit će izložena grupa totema koji su konstruirani i izvedeni kao fizička manifestacija majstorskog znanja i vještina. „Totemi, duhovna bića, predmeti ili simboli, služe kao amblem grupe ili klana majstora, ne samo zato što ih predstavljaju ili podsjećaju na njih, već i zato što ‘znaju više’ – više od svih nas koji ih promatramo, svih koji su ih izradili i onih koji su ih osmislili.”
Photo: Ivona Živulj
Kreativna direkcija: Filip Koludrović
Produkcija: Teona Milićević i Marita Bobelj
VOGUE RECOMMENDS
