Na Berlinaleu 2024 prikazano je manje filmova nego na prijašnjim izdanjima, no filmova je bilo svih mogućih stilova, žanrova, tema... Ovo je jedno od bogatijih izdanja festivala.
Tena Razumović Žmara27 veljače, 2024
Ovogodišnje Berlinale donijelo je stvarno šarolik i bogat izbor filmova bez obzira što je sveukupna brojka filmova smanjena na dvjesto, od inače skoro tristotinjak filmova u natjecanju. Neki filmovi koji su odnijeli nagrade su bili prava iznenađenja, a i na popisu su najboljih filmova festivala.
Berlinale je ove godine imao sve: od duha životinje, nilskog konja, obiteljskih drama, SF-a, satire, Cilliana Murphyja kojeg gledamo u nečemu posve drugačijem nego u svevladajućem Oppenheimeru koji je dominirao prošlom godinom (kako slučajno ne bi zaboravili da Cillian glumi sjajno, posebno u povijesnim, društveno angažiranim dramama), pa do dokumentaraca (najbolji film festivala je dokumentarac!) i filmova iz raznih neeuropskih kinematografija, azijski su baš došli do izražaja. Krenimo redom, s najboljim filmovima.
Dahomey je dokumentarni film iz 2024. koji je režirao Mati Diop. Film govori o povratku 26 kraljevskih blaga Kraljevine Dahomeja u Benin. Film je treći dokumentarac koji je osvojio glavnu nagradu festivala, Zlatnog medvjeda. Do sada su glavnu nagradu osvojili filmovi On the Adamant i Fire at Sea. U europska kina dolazi od rujna ove godine. Film priča priču o 26 kraljevskih artefakata iz Kraljevstva Dahomeja (1600. – 1904.), koji su iz Francuske vraćeni u Benin. Opljačkane su tijekom kolonijalne ere i izložene u Musée du Quai Branly – Jacques Chirac, pariškom muzeju neeuropske umjetnosti. Među vraćenim djelima bile su statue bivših kraljeva Dahomeja, kralja Gléléa i kralja Béhanzina, koje su imale veliku simboličku vrijednost. Vraćeno im je i prijestolje koje su 1892. zauzeli francuski vojnici. Umjetnička djela sada su izložena u posebnom muzeju u Abomeyu, starom kraljevskom gradu, koji je oko 65 milja udaljen od obale Gvinejskog zaljeva.
Dahomey, r. Mati Diop
U ovoj južnokorejskoj drami glavnu ulogu ima glumica Isabelle Huppert koja je utjelovila Francuskinju, glazbenicu sa zanimljivom životnom pričom. Ona je u početku svirala dječju blok flautu u parku i suočavala se s teškim financijskim problemima, no ostala je bez izvora prihoda te je počela poučavati francuski jezik dvjema ženama kako bi nešto zaradila. U toj teškoj situaciji ona nalazi smirenje u ležanju na kamenju i u makgeolliji, drevnom korejskom piću od riže, nešto poput rižinog vina. Sve kako bi samu sebe – utješila. Film je osvojio nagradu Srebrnog medvjeda, grand nagradu žirija.
Yeohaengjaui pilyo (A Traveler’s Needs), r. Hong Sangsoo
Film je apokaliptična znanstveno-fantastična komedija-drama koja je premijeru imala na 74. Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu, a gdje se natjecala za Zlatnog medvjeda. U francuskim kinima je od kraja veljače. Dvije suprotstavljene sile iz dubina svemira pokreću apokaliptični sukob na slikovitoj Côte d’Opale sjeverne Francuske. Film je od strane nekoliko kritičara opisan kao parodija Star Wars franšize. Svakako zanimljiv izbor za nagradu Srebrnog medvjeda, nagradu žirija.
L’Empire (The Empire), r. Bruno Dumont
Psihološki triler sa Sebastianom Stanom, Renate Reinsve i Adamom Pearsonom u glavnim ulogama. Radnja filma prati Edwarda, koji nakon operacije (jer boluje od neurofibromatoze) koja mu omogućuje novi početak života, postaje u potpunosti fiksiran na drugog muškarca, čovjeka koji ga glumi u scenskoj predstavi temeljenoj na Edwardovom “prošlom” životu. Film je imao svjetsku premijeru na Sundanceu u siječnju 2024., da bi na Berlinaleu Sebastian Stan osvojio Srebrnog medvjeda za najbolju mušku ulogu.
A Different Man, r. Aaron Schimberg
Ova povijesna drama donosi priču o tzv. “Magdalene laundries”, ustanovama u Irskoj, u kojima je zbog razno raznih razloga radilo i bilo zapravo zatočeno i zlostavljano preko 30000 žena u periodu od 1820-ih do 1996. godine. Film donosi trenutak iz povijesti, romansirani moment pred Božić 1985. kada trgovac ugljenom Bill Furlong otkrije lokalni samostan u irskom gradu New Ross, a koji spada pod te ustanove. Zatočenice su bile obavezne raditi, prvenstveno u praonicama. Ovaj film baca svjetlo na mračni dio rimokatoličke povijesti sa Cillianom Murphyjem u glavnoj ulozi. Uz njega glume još Eileen Walsh, Michelle Fairley, Emily Watson, Clare Dunne i Helen Behan. Emily Watson je na Berlinaleu osvojila Srebrnog medvjeda za najbolju sporednu žensku ulogu.
Small Things Like These, r. Tim Mielants
Matthias Glasner u filmu Dying promišlja smrtnost kroz različite članove jedne obitelji u svom prvom igranom filmu nakon 2012., autorefleksivnoj komediji-drami o smrti. Iako film traje preko tri sata i donosi čak pet poglavlja, ova Glasnerova priča verzija je tradicionalne obiteljske sage dekonstruirana kako bi postala niz preklapajućih poglavlja o pojedincima jedne obitelji, a koja se gleda u jednom potezu. Film je osvojio Srebrnog medvjeda za najbolji scenarij.
Dying, dir. Matthias Glasner
Film je zapravo glas Pepea, prvog i posljednjeg nilskog konja ubijenog u Južnoj Americi, koji se pojavljuje kao duh i prepričava svoju priču uz moćnu usmenu tradiciju zajednice.
Mladi nilski konj, poznat po imenu Pepe, a koje su mu dali kolumbijski mediji, ubijen je u džungli Kolumbije, ali se vraća u obliku duha. To je glas nilskog konja, ili barem tako kaže. Nema osjećaj za vrijeme, samo za prošlost koja ga proganja. Životinja je sigurna u jedno: više nije živa. Bio je to prvi i posljednji te vrste koji je ubijen u “Amerikama”; kako stoji u službenom sinopsisu filma. S ovim filmom gledatelji su uvučeni u svijet mnogih priča, od kojih svaka sadrži više priča u sebi. Film zapravo prenosi govor, izraz mjesta na kojima su bića poput Pepea nestala, a da nikada nisu shvatila svoju pravu situaciju. Nelson Carlos De Los Santos Arias osvojio je Srebrnog medvjeda za najbolju režiju.
Pepe, dir. Nelson Carlo de Los Santos Arias
