Prije tri dana Banksy je objavio na svom Instagram profilu post s prvim umjetničkim djelom iz posljednje serije njegovih uličnih radova, tako bar izgleda. Rad se nalazi na zidu u Richmondu. Mural prikazuje divokozu koja izgleda kao da stoji na uskoj izbočini. Osim nje, oslikano kamenje pada na zemlju. Umjetnik je također premjestio obližnju CCTV kameru tako da ju je usmjerio prema divokozi, ali uređaj je u međuvremenu vraćen na svoj uobičajeni položaj da snima ulicu. Prvo što mi je palo na pamet kada sam pogledala post jest kao da se radi o u negativ prebačen neki od kadrova iz onih fantastičnih dokumentaraca Davida Attenborougha, još jednog ekološkog aktivista koji je, kako stvari stoje, odlučio raditi dok god živi. Iako samostalan post, bez ikakvog podteksta, konteksta odmah je bilo jasno da se radi tek o početku serije. Ovo je bio zapravo nagovještaj nečeg većeg.
Nakon divokoze uslijedio je prikaz s dva slona u londonskoj četvrti Chelsea, majmuni naslikani na željezničkom nadvožnjaku i na kraju, danas gledam u post s naslikanim vukom koji zavija na Mjesec. A zapravo se radi o vuku naslikanom u zavijajućoj pozi na satelitskom tanjuru koji tijekom noći zamjenjuje sliku Mjeseca. Domišljato i efektno. Kakav Banksy inače jest. Moram priznati da su me ovi radovi ugodno iznenadili, posebno nakon njegove posljednje (neuspješne) akcije na Glastonburyju. Divokoza koja balansira na rubu hridi, slonovi koje bismo na prvu loptu mogli tumačiti kao elephant(s) in the room, tri majmuna koja podsjećaju na japansku poslovicu see no evil, hear no evil, speak no evil i sada, današnji post s vukom vuk koji zavija. Zove li u pomoć? Upozorava li sa svojim noćnim zavijanjem? Ne znam… Ali probajte zamisliti kako zvuči vučje zavijanje u mrklo doba noći. Prilično usamljeno… i zlokobno. Na što nas vuk upozorava? Što nam majmuni govore, slonovi pokazuju, i zašto je CCTV kamera uperena na balansirajuću divokozu? Tema je ekološka; tema je život naše planete, biljaka i životinja, tema je najstrašnije pitanje svih pitanja: kako spasiti Zemlju?
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Banksy ne nudi odgovore, ali upozorava, uporan je i ne odustaje. I to je ono što je važno. Nakon fijaska na Glastonburyju, gdje sam stvarno pomislila da dvije najveće, najslavnije i najpopularnije umjetničke ličnosti (Banksy i Marina Abramović), osobe za koje ama baš svi ljudi na Zemlji znaju, koje su praćene na društvenim mrežama, u medijima, čiji se svaki potez secira i analizira te samim time svojom vidljivošću mogu mnogo učiniti; da su na krivi način, u krivo vrijeme, na krivom mjestu djelovale. Banksy je nastavio dalje sa svojim radom i izgleda da veću reakciju izazove i utjecaj ima na usputnoj fasadi ili pročelju, na neistaknutim lokacijama, bez horde ljudi ispred kojih se akcija dešava na licu mjesta, takorekuć pod nosom. Namjere su mu plemenite, no varljiva je ljudska priroda. Glazbeni festival se nije pokazao kao promišljena lokacija, no ulica to (izgleda i uvijek) jest.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Staje li on na ovim muralima ili ne, nije važno. Cijeli svijet ih analizira, pokušava protumačiti na najtočniji mogući način, kao da se svi zajedno igramo pantomime. Iako mi se čini da je odgovor tu, cijelo vrijeme, ispred nas. I što je najtužnije, ne treba nam Banksy da ga spoznamo. Ljudi su smiješna i opasna bića istovremeno: uništavaju ono što najviše vole. Banksy nas na to stalno podsjeća. Izgleda da angažirana umjetnost ipak ima smisla. Na žalost.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
