Hygge but make it Balkan iliti što je to balkanski hygge?

U hladnoći zime ili jeku ljeta, postoji univerzalna čežnja za udobnošću, toplinom, osjećajem jedinstva i mira. Danci su skovali izraz za ovaj osjećaj i zovu ga hygge, a često se prevodi kao kvaliteta udobnosti koja rađa osjećaj zadovoljstva. Štoviše, hygge kao pojam posljednjih nekoliko godina ispisuje naslove knjiga i priručnika, razni street wear brendovi ga kao riječ plasiraju na modne komade, a sve ga češće susrećemo u dnevnom online i offline životu. Ali, što je to hygge i kako se ovaj koncept prenosi na živopisne i raznolike kulture Balkana? Dok se u Danskoj može pronaći u minimalističkim interijerima i dugim zimskim večerima uz mirisne svijeće, na Balkanu se ovaj koncept pretače u nešto jednako ugodno, ali s karakterom koji nosi duh naše regije. Balkanski se osjećaj zadovoljstva prvenstveno događa u međusobnom zajedništvu i društvenom povezivanju.

Što je to hygge naše regije gledano kroz društveni aspekt?

Pa krenimo od osnove, onako školski. Balkan je geografska i kulturna regija jugoistočne Europe, poznata po raznolikoj mješavini kultura, etničkih skupina, jezika i religija zbog složene povijesti osvajanja, migracija i interakcija različitih civilizacija. Upravo ta – mješavina kultura, je ono što nas obilježava i što obilježava ID regije, a samim time i postaje naš core opis hyggea.

Na Balkanu se bit hyggea može pronaći u vrlo jednostavnim običajima i tradicijama regija kao i u svakodnevnom životu – toj jednoj bogatoj tapiseriji satkanoj od povijesti različitih utjecaja. Ujedinjeniji smo nego što se to čini, jer mlađe se generacije ne vežu za striktne fizičke granice država što je smjer kojim treba ići. Barem ja u to vjerujem. To je core hyggea koji se prelijeva i na regionalni suživot – naše balkansko glasno i srdačno gostoprimstvo i toplina ljudi su univerzalni. Porcije jela u našoj su regiji obilne jer kod nas pravilo manje je više ne vrijedi. Baš kao i što je slučaj kad se slažu liste za rođendane, imendane, svadbe i slično. Naši nedjeljni ručkovi imaju ponekad više sudionika nego kakve svadbe sa sjevera. Kave su nam jake toliko da nas dižu iz mrtvih, kažu, a ako ne piješ kavu na Balkanu, pitat ćete zašto. Tim više, nama kava nije samo piće, to je zapravo ceremonija. Poziv na kavu znači da se družimo, pa čak i ako piće koje se tada ispija ima veći postotak alkohola nego što je prosječni postotak izlaznosti glasača. Kada bismo trebali opisati regiju u kakvoj pitch fazi, to bi vjerojatno bilo rečenicom: Kratka pića i dugi razgovori. Zvuči baš kao krilatica kakve turističke reklame za regiju, ali ručak se na Balkanu lako pretvori u večeru, jer naša druženja ne traju kratko. A ponekad ni noć ne znači da je kraj, već je to samo uvertira u početak nastavka. Do zore. I na kraju, kad je vrijeme za plaćanje računa, mi to volimo glasno balkanski riješiti slatkim prepucavanjem tko će platiti: Ne ja ću. Pusti meni, Ajde ti si prošli put pusti mene…I tako to natezanje zna potrajati.

Evo to nas razlikuje od pomalo suzdržanih Skandinavaca koji vole dobro tempirati početak, kao i završetak druženja. Iako međusobno različiti, zadovoljstvo prepoznavanja preko međusobnih granica, druženja koja potraju satima i dijeljenje dojmova o različitostima dio su autentične društvene mape Balkana. Naš specifičan balkanski hygge nije izoliran osjećaj udobnosti u četiri zida, već je to način života koji se proteže kroz naše običaje, tradicije i način kako gledamo na svijet. To je osjećaj zajedništva koji nas obavija poput tople deke u hladnim zimskim noćima. Mješavina jakih mirisa, moćnih ali pamtljivih okusa, upitno kombiniranih boja i glasnih zvukova koji nas podsjećaju na dom, bez obzira gdje se nalazimo.

Mi nismo minimalisti, ali težimo k jednostavnosti.

Kao što kažu mnogi, i zaista je istina, naši interijeri preslika su nas samih pa tako balkanski hygge ne štedi na prirodnim materijalima poput drva, kamena i tkanina s odvažnim uzorcima. Ovi materijali ne samo da stvaraju povezanost s prirodom, već dodaju i onu toplinu koju je teško ne voljeti. Mi smo maksimalisti kojima je minimalizam uvozna roba. Fotelja izrađena od masivnog drva hrasta pri kakvom lokalnom stolaru, tapecirana s repetitivnim floralnim uzorkom koju smo vjerojatno naslijedili od naše bake jedan je od učestalih komada namještaja u našim interijerima. Ona je oformljeni materijalizirani hygge. Netko bi rekao da je to sve kič, mi bismo rekli kako je to ispisana osobnost interijeru, ali ono što je bitnije, to je naša ostavština. Naši su domovi često naslijeđeni, a s njime dolaze i fenomenalni primjeri predmeta ne tako dalekih sistema koje i dalje koristimo.

Uzeo bih za primjer kristal. Kristalne vaze kao i čaše – često u kakvom kompletu koji su naše bake i djedovi, nonići i none, dobili prilikom svadbe pronalaze svoje zasluženo gotovo sakralno mjesto u povećim  vitrinama koje su često center piece dnevnog boravaka i blagovaonica. Vitrina se otvara samo za one posebne trenutke, a čaše se poput svetih kaleža koriste za bitne događaje kao što su rođendani, imendani, krstitke, svadbe ili kad nam dolaze važni gosti pred kojima se treba pokazati. Više je manje u ovom slučaju, ali još je bitnija činjenica da se kod nas dizajnerskim komadima ne smatraju samo oni koji su netom izašli iz tvornice i pune društvene mreže pod rubrikom noviteti, već su dizajnerski komadi u regiji često oni iz 60-ih i 70-ih godina.

Kristalni set čaša iz Samobora recimo, koja je od davne 1951. pa sve do ne tako daleke 2008., smatrana jednom od vodećih tvornica kristala. Set iz Rogaške jednako je dizajnerski relevantan kao srebrnina Georga Jensena ili staklo brenda IIttala. Dizajnerski etno core regije vidljiv kroz povijest nije iskorijenjen niti danas, i to je ono bitno. Dizajn i dizajnerski potpis itekako su bliski s pojmom hyggea, od toga je satkan i sam brending Skandinavije, čiji je dizajn upisan u osobnu iskaznicu sjevera. No ovdje na istoku taj dizajnerski potpis je ponekad manje bitan, ali ne i nebitan.

Steklarna Rogaška

Istina je kako su Skandinavci ipak ti koji stoje iza povećeg broja ikoničnog dizajna, poput Egg fotelje Arnea Jacobsena ili PH lampe Poula Hennigsena, poznatijom pod nazivom Artichoke. Samim time njihovi interijeri izgledaju baš kao skinuti s Pinteresta ili Instagrama kakvih influensera sa šesteroznamenkastim brojem pratitelja i plavom kvačicom. Mi smo tu nešto skromniji jer su naši kultni komadi najvećim dijelom nasljedstvo, dizajnerska ostavština. Poput već ranije spomenutih fenomena kristalnih čaša pa sve do stolaca ili Guzzini svjetiljke za kojom i danas luduje Instagram, a proizvodio ih je Meblo iz Nove Gorice. Jedan od meni dragih primjera je Rex stolac s potpisom Nike Kralja koji često viđamo u interijerima regije. On i dalje zrači istom modernošću i aktualnošću kao i nekada. Mi se na Balkanu ne sramimo niti plastičnih Monobloc stolaca koji su gotovo esencija apartmana na moru i svake ljetne fešte, i jednako nam je drag kao sjevernjacima Wishbone stolac. Mi volimo našu balkansku hektičnu jednostavnost koju živimo ali je ne brendiramo niti ne tiskamo kao riječ na majice.

Pa eto, ne kaskamo mi toliko daleko za tim sjevernjacima. A da smo dizajnerski i obrtnički aktivniji bili u nekoj ne tako dalekoj prošlosti govore činjenice da je Ljubljana 1964. godine prvi put bila domaćin Međunarodnog bijenala industrijskog dizajna (BIO), iste je te godine u Zagrebu osnovan CIO (Centar za industrijsko oblikovanje), a 1972. godine u Beogradu je osnovan Dizajn-Centar. Kako ne bih otišao u filozofiju i esej, zaključujem da skandinavski interijeri možda imaju reducirani broj skupljih komada namještaja ili umjetnina, ali jedno zasigurno dijelimo, a to je ljubav prema ugodnosti života, na neki sebi prilagođeni način spajajući naslijeđene dizajnerske komade s novim progresivnim brendovima regije.

I zato, u ovom živahnom kutku istočne Europe, hygge nije samo marketinški koncept s pomoću kojeg se prodaju skandinavski namještaj, streetwear komadi organske odjeće ili knjige o ljepoti življenja lijepih tvrdih uveza  –  to je način života utkan u našu svakodnevicu regije. Balkan su ljudi i način na koji žive. Naš hygge je tu da donese udobnost s karakterom, obogaćenu autentičnošću pritom dobro koketirajući s ponekad ispraznim i sterilnim interijerima današnjice koji nam se nameću.