Filmovi koji su najbolje čuvana tajna BAFTA nagrada
Tena Razumović Žmara
17 veljače, 2025
Oduvijek sam voljela gledati uživo prijenose dodjela filmskih, TV i glazbenih nagrada. To mi je jedna od omiljenih noćnih TV aktivnosti, posebno kada se poklopi s mojom vjernom prijateljicom – nesanicom. Jako mi je zabavno pratiti taj balans između glamura i nervoze, između pripremljenih govora i spontanih trenutaka koji upadnu u prijenos uživo. A BAFTA nagrade uvijek su mi bile posebno drage, ne samo zbog britanske elegancije i dry humora, nego i zbog toga što često donesu nešto nepredvidivo.
Nekonvencionalni trenuci na BAFTA-i su mi među najdražima. Prisjetimo se Jeffa Goldbluma, klavira i pjesme As Time Goes By, Ariana DeBose i njezinog posthamiltonskog rapa s kojim je odala počast nominiranim ženama te večeri, posebno se isticao stih: “Angela Bassett did the thing / Viola Davis, my Woman King.”, a sinoćnja izvedba pjesme 500 Miles s kojom je David Tennant započeo ceremoniju, i koju je odpjevao s plejadom celeba u gladalištu, svakako ulazi u anale. Ako ih još niste vidjeli, YouTube “is your friend”, samo par klikova kasnije smijat ćete se na glas, poput mene, dok će se clipovi ovih ikoničnih trenutaka vrtjeti na vašem ekranu.
Mnogo je takvih trenutaka i definitivno su primarni razlog mog gledanja ceremonije, no postoji još jedan razlog, koji nije zabavan, ali je važan. Osim zabave, BAFTA nagrade, za razliku od Oscara, Golden Globes ili Critics Choice Awards, često prkose očekivanjima, nagrađujući filmove koji možda nisu dominirali kino blagajnama, ali su ostavili dubok umjetnički dojam. Ova subverzivna priroda čini ih nepredvidivim i osvježavajućim. Nerijetko se dogodi da upravo BAFTA skrene tijek predviđanja za Oscare, ističući ostvarenja koja su možda prošla ispod radara šire publike.
Iako BAFTA nagrade često služe kao pokazatelj za Oscare, ne boje se skrenuti s utabanog puta. Upravo ta hrabrost da se prepoznaju i nagrade manje poznati filmovi čini ih posebnima. Za mene, praćenje BAFTA ceremonije postalo je omiljena tradicija, jer, između ostalog, saznajem još nešto ekstra o filmovima prethodne godine i svakako koje dodajem na svoju listu gledanja. Ove godine sam preduhitrila dodjelu, već sam pogledala film Conclave i oduševila se. Sjajna drama, sa sjajnom glumačkom ekipom, a uz to i prekrasno izgleda. Dugo nisam pogledala tako dobru dramu i jako mi je drago da je i BAFTA film prepoznala dodijelivši mu nagrade za najbolji film, najbolji britanski film, najbolji scenarij i najbolju montažu. No koji su to filmovi prije Conclave osvajali BAFTA nagrade, a prolazili su “ispod radara”? Pročitajte niže.
Secrets & Lies je britanska drama iz 1996. godine, režirao ju je Mike Leigh. Film prati Hortense, uspješnu crnu oftalmologinju, koja nakon smrti svojih posvojitelja odluči potražiti svoju biološku majku. Njezino putovanje otkriva niz obiteljskih tajni i laži koje su oblikovale živote likova. Ovaj film je poznat po svojoj realističnoj i emotivnoj priči, te izvanrednim glumačkim izvedbama, posebice Brende Blethyn koja je za svoju ulogu Cynthije Purley bila nominirana za Oscara. Film je osvojio brojne nagrade, uključujući Zlatnu palmu na filmskom festivalu u Cannesu i nagradu BAFTA za najbolji britanski film.
Secrets & Lies
Film se bavi temama obitelji, rase, klasnih razlika i identiteta, te postavlja pitanja o tome što znači biti obitelj i kako se nositi s teškim istinama iz prošlosti. Secrets & Lies je snažan i dirljiv film koji će vas natjerati da razmislite o vlastitim obiteljskim odnosima i tajnama.
The Artist je crno-bijeli nijemi film koji je osvojio srca publike i kritičara diljem svijeta. Smješten u Hollywood 1920-ih, film prati zvijezdu nijemih filmova Georgea Valentina (Jean Dujardin) čija karijera počinje propadati s pojavom zvučnog filma. Njegova sudbina isprepliće se s mladom plesačicom Peppy Miller (Bérénice Bejo) koja, za razliku od njega, ima uspjeha u novom filmskom dobu.
The Artist
Ovaj film je osvojio brojne nagrade, uključujući pet Oscara i sedam BAFTA nagrada. Među njima je i nagrada za najbolji film, čime je The Artist postao prvi nijemi film koji je osvojio tu prestižnu nagradu nakon 1929. godine. Njegova originalnost, šarm i nostalgična atmosfera osvojili su publiku i kritiku, čineći ga jednim od najznačajnijih filmova 21. stoljeća.
The Diving Bell and the Butterfly je potresna i inspirativna biografska drama temeljena na memoarima francuskog novinara Jean-Dominiquea Baubyja. Film prikazuje njegov život nakon što je doživio moždani udar i ostao paraliziran, sposoban komunicirati samo treptanjem lijevog oka. Kroz njegovu unutarnju borbu i nevjerojatnu snagu duha, film istražuje teme slobode, ljepote, i ljudske povezanosti.
Ono što ovaj film čini posebnim je njegova vizualna i narativna inovativnost. Redatelj Julian Schnabel koristi subjektivnu kameru kako bi gledateljima omogućio da iskuse svijet iz perspektive glavnog junaka, zarobljenog u vlastitom tijelu. Film je osvojio BAFTA nagradu za najbolji adaptirani scenarij, što je priznanje za iznimno uspješnu adaptaciju Baubyjevih memoara na veliki ekran. The Diving Bell and the Butterfly je dirljiv i nezaboravan film koji će vas natjerati da preispitate vlastitu percepciju života i njegovih mogućnosti.
This Is England je britanski film iz 2006. godine, režisera Shanea Meadowsa. Smješten u Englesku 1983. godine, film prati 12-godišnjeg dječaka Shauna (Thomas Turgoose) koji se pridružuje skupini skinheadsa nakon što mu je otac poginuo u Falklandskom ratu. Film prikazuje kako se unutar te skupine isprepliću prijateljstvo, nasilje i ideologija, te kako na Shauna utječu različiti članovi grupe.
Film This Is England je poznat po svojoj sirovoj i realističnoj slici života u Engleskoj 80-ih godina, te po snažnim izvedbama glumaca, posebice Stephena Grahama u ulozi Comboa. Film je osvojio nekoliko nagrada, uključujući BAFTA-u za najbolji britanski film.
The Constant Gardener je britansko-njemački dramski triler iz 2005. godine, redatelja Fernanda Meirellesa. Film je adaptacija istoimenog romana Johna le Carréa. Radnja filma prati Justina Quaya (Ralph Fiennes), britanskog diplomata čija je supruga Tessa (Rachel Weisz), aktivistica, ubijena u Keniji. Justin kreće u istragu kako bi otkrio istinu o njezinoj smrti, što ga vodi u svijet korupcije i farmaceutskih prijevara.
The Constant Gardener
Film je hvaljen zbog svoje kompleksne priče, režije, glume i prekrasne fotografije. Osvojio je nekoliko nagrada, uključujući BAFTA-u za najbolju glumicu u sporednoj ulozi (Rachel Weisz).
The Last King of Scotland je britanski povijesni dramski film iz 2006. godine, redatelja Kevina MacDonalda. Film je adaptacija istoimenog romana Gilesa Foden i govori o stvarnom životu ugandskog diktatora Idi Amina, ispričanom kroz oči njegovog osobnog liječnika, mladog škotskog liječnika Nicholasa Garrigana. Film je poznat po snažnoj izvedbi Foresta Whitakera, koji je utjelovio Idi Amina i za tu ulogu osvojio brojne nagrade, uključujući Oscar za najboljeg glumca i BAFTA-u za najbolji britanski film. Uz Whitakera, u filmu glume James McAvoy, Kerry Washington i Gillian Anderson.
Fish Tank je britanski dramski film iz 2009. godine, režiserke Andree Arnold. Film prati život petnaestogodišnje Mije (Katie Jarvis), buntovne tinejdžerice koja živi s majkom i mlađom sestrom u socijalnom stanu u Essexu. Njezin život se mijenja kada u njihov život uđe majčin novi dečko Connor (Michael Fassbender).
Fish Tank
Film je poznat po svojoj realističnoj i sirovoj prikazu života u siromašnim predgrađima Engleske, te po snažnim glumačkim izvedbama, posebice Katie Jarvis kojoj je ovo bio prvi glumački angažman. Fish Tank je osvojio BAFTA-u za najbolji britanski film.
Under the Skin je znanstveno-fantastični film iz 2013. godine, koji je režirao Jonathan Glazer. Film prati izvanzemaljku (Scarlett Johansson) koja poprima ljudski oblik i kreće u potragu za muškarcima u Škotskoj. Kroz njezinu perspektivu, film istražuje teme identiteta, ljudske prirode i otuđenja. Ono što ovaj film čini posebnim je njegova vizualna estetika i atmosfera. Glazer koristi minimalistički pristup, stvarajući nelagodan i uznemirujući osjećaj kod gledatelja. Film je prepun simbolike i metafora, ostavljajući prostor za različite interpretacije.
Iako nije bio komercijalni hit, Under the Skin je dobio priznanje kritičara i osvojio je nekoliko nagrada, uključujući BAFTA-u za najbolji britanski film. Danas se smatra kultnim klasikom i jednim od najzanimljivijih znanstveno-fantastičnih filmova posljednjeg desetljeća.
Vera Drake je britanski film iz 2004. godine, režisera Mikea Leigha. Smješten u London 1950-ih, film prati život Vere Drake (Imelda Staunton), naizgled obične žene koja radi kao čistačica, a u slobodno vrijeme tajno pomaže ženama prekinuti trudnoću. Film prikazuje njezinu dobrotu i suosjećajnost, ali i teške posljedice njezinih postupaka kada se otkrije njezina tajna.
Vera Drake
Vera Drake je poznata po svojoj realističnoj i dirljivoj slici života u poslijeratnoj Engleskoj, te po izvanrednoj izvedbi Imelde Staunton, koja je za svoju ulogu osvojila BAFTA-u za najbolju glumicu. Film je osvojio još dvije BAFTA nagrade i Zlatnog lava na Venecijanskom filmskom festivalu.
Little Miss Sunshine je simpatičan i dirljiv indie film iz 2006. godine koji prati disfunkcionalnu obitelj Hoover na njihovom putovanju u Kaliforniju, gdje njihova kći Olive sudjeluje na izboru ljepote. Film je poznat po svojim osebujnim likovima, duhovitim dijalozima i toploj priči o obitelji i prihvaćanju.
Little Miss Sunshine osvojio je brojne nagrade, uključujući dva Oscara – za najbolji originalni scenarij i najboljeg sporednog glumca (Alan Arkin). Također je osvojio i BAFTA-u za najbolji originalni scenarij.