Slovenski arhitekti su od zapuštene modernističke kuće napravili projekt vrijedan divljenja

Često se dogodi da povijesna arhitektura ne pronađe put do moderne. Izazov je to za arhitekte koji će na svom stolu trebati pomiriti estetske imperative prošlih vremena, s pravilima modernog doba, a to može biti težak zadatak, često sklon neslaganjima struke. Sva sreća, danas nije dan kada ćemo razgovarati o tome, već o uspješnom arhitektonskom primjeru iz Slovenije.

U jednom od bivših predgrađa Ljubljane, gdje su tijekom međuratnog razdoblja nicale građanske kuće, stoji neobičan hibrid. Izvorna kuća iz 1930-ih izlazi prema vlastitom vrtu s modernim dodatkom – laganim lebdećim paviljonom. Nazvali su je Ring House.

Ova kuća predstavlja izvanredno arhitektonsko spajanje koje povezuje rani modernistički dizajn sa suvremenom estetikom. Izvorno kubična struktura, tipična za modernizam 1930-ih, oživljena je i proširena prema ideji ljubljanskog studija Ofis, poznatog po svojim profinjenim i inovativnim rješenjima. Kada su se klijenti i arhitekti prvi put susreli, kuća je bila daleko od svoje nekadašnje slave. Adaptacija iz 1980-ih okrunila je izvorno ravni krov klasičnim kosim krovom i lišila zgradu velikog dijela njezine prijašnje elegancije. Prvi dio obnove bio je vraćanje izvornih kvaliteta kuće. Krov je uklonjen i dodana je manja etaža s terasom, koja organski završava postojeći volumen, govore mi arhitekti i naglašavaju kako je najveći središnji izazov ovog projekta bilo povezivanje kuće s njenim prostranim vrtom, koji je više nego dvostruko veći od površine zgrade.

Izvorna kuća nije bila funkcionalno povezana s vrtom zbog uzdignutog prizemlja i bez izravnog izlaza u vrt. Kao odgovor na to, otišli smo dalje od uobičajenih rješenja i dizajnirali kolumnarnu petlju, koja je istovremeno produžetak dnevnih soba i vrtni paviljon. Ovaj paviljon služi kao unutarnje-vanjski životni prostor i hodnik, brišući granice između kuće i prirode. Proširenje koristi i reinterpretira neke klasične modernističke teme, poput arhitektonske promenade, rampe, transparentnosti i otvorenog tlocrta.

Photo: Tomaž Gregorič

Uključivanjem elemenata poput rampi i otvorenih hodnika, stvara se osjećaj fluidnosti između unutarnjih i vanjskih prostora. Dva ključna prostora sidre novi dodatak: ostakljeni dnevni boravak koji stvara snažnu vizualnu os kroz kuću i vrtni paviljon koji je potpuno otvoren prema vanjskom prostoru, uokviren samo stupovima i zavjesama, objašnjavaju mi arhitekti modernističko nasljeđe primijenjeno na primjeru obnove, za koje nisam niti znala da pripada tom dobu.

Photo: Tomaž Gregorič

Photo: Tomaž Gregorič

Kroz izazovan, osam godina dug proces, kuća je postala primjer lucidnog i duhovitog dijaloga dvaju arhitektonskih jezika – dvaju razdoblja, koje su arhitekti povezali u koherentnu arhitektonsku kompoziciju s izraženim osjećajem za skrivene kvalitete postojećeg objekta. Stvorili su promišljenu i jedinstvenu arhitektonsku kompoziciju koja poštuje prošlost, a istovremeno prihvaća nove mogućnosti.

Photo: Tomaž Gregorič