Nove struje arhitekture koje mijenjaju arhitektonski ID regije

Vrijeme donosi promjene na svim poljima, pa tako i u arhitekturi. Njezine se struje trebaju mijenjati kako arhitektonska scena ne bi stagnirala, a novi pristupi arhitekturi donositi potrebnu svježinu – dovoljno brzo ali da nije nametljiva, i dovoljno sporo da bude prihvaćena.

Iako tradicija u našoj regiji ima svoje posebno mjesto, i ona mora krenuti odgovarati na suvremene zahtjeve. Rekao bih da je tradicija kao najdraža baka koju moramo naučiti kako koristiti mobitel ili poslati WhatsApp poruku. (Videopozivi su teža kategorija – to još nećemo.) Tu su i druge različite prepreke s kojima se arhitekti današnjice susreću. Recimo, investitori često podcjenjuju usluge arhitekata dok gotov proizvod rado plaćaju. Njihov moto je: Ne vidim što plaćam, a potrebno mi je, ili još gore, Mogu to i sam. Vješto balansirajući između zahtjeva investitora, ali i održivosti i estetike (što je svojevrsni imperativ novog doba, uz tehnološki napredak i inovativne pristupe), pojedini arhitektonski uredi istupili su iz redova prosječnosti. Kao što je jedan arhitekt rekao: Mi ne gradimo samo zgrade, mi gradimo budućnost – i nadamo se da će ona imati puno prozora! Uredi o kojima ćete čitati u nastavku svojim radom mijenjaju arhitektonski ID regije, donoseći nove iskrene poglede, svježinu pristupa i inovacije na scenu. Saznali smo i njihova razmišljanja o novom valu arhitekture, što je bitno u regiji i svijetu, i smiješi li nam se arhitektonska budućnost.

Arhitektura iz Slovenije

Boštjan Gabrijelčič i Aleš Gabrijelčič

Iz Slovenije smo odabrali arhitektonski ured Arhitektura iza kojeg stoje Boštjan Gabrijelčič i Aleš Gabrijelčič koji sinergično pretvaraju vizije klijenata u autentičnu arhitekturu, oslobođenu pretencioznosti, vjerno koristeći lokalne materijale i harmonično se uklapajući u urbani pejzaž Slovenije. Nenametljivi su i iskreno personalizirani u svakom projektu, a kombinacijom suvremenih i tradicionalnih elemenata stvaraju estetski i funkcionalno skladne prostore koje često gledamo u svjetskim publikacijama koje prate arhitekturu. Najbolji primjer spomenutog pristupa je House for a Ceramic Artist u Ljubljani, dizajnirana da spoji stambeni prostor obitelji s radnim studijom vlasnika, dizajnera kermike i umjetnika, odgovarajući na sve veći trend rada od kuće. HomeOffice u punom smislu riječi; Home, i Office, istovremeno.

Potvrdi inovativnosti njihovog rada prethodi ramišljanje prema kojem se dobra arhitektura “danas doživljava kroz implementaciju pametnog načina življenja, koji crpi iz tradicionalnih vrijednosti vernakularne arhitekture koja se u našoj regiji razvijala i prisutna je već stoljećima”. Na pitanje o pulsu moderne arhitekture u Sloveniji, odgovaraju “U Sloveniji možemo govoriti o novom valu progresivnih mladih arhitektonskih biroa koji su se oblikovali nakon financijske krize i u svom radu crpe iz Plečnikove i Ravnikarove škole, dok su istovremeno pod snažnim utjecajem Mediterana.“ Što se tiče scene u svijetu iz Arhitekture smatraju kako je najveći izazov s kojim se trenutno suočava svjetska arhitektonska struka pitanje “treba li uopće graditi u okviru kakvog poznajemo, s obzirom na drastične klimatske promjene koje se događaju“. Zato i prednosti i izazove u našoj regiji vide prvenstveno u pametnoj uporabi ekoloških materijala, recikliranju te ponovnoj uporabi prostora i zgrada.

Njihov neispunjeni san u arhitekturi?

“Za razliku od umjetnosti, arhitektura je snažno definirana, nespontana i ovisna o velikom broju vanjskih utjecaja. Ipak, jako nas zanima neka vrsta med-arhitekture koja u određenoj mjeri dopušta i zadire u područje eksperimentiranja. Tako se stvara platforma za suradnju raznovrsnih praksi arhitekata, biologa, fizičara, umjetnika…“

Morpharos iz Hrvatske

Morpharos arhitekti

U potrazi za idućim uredom, morao sam napustiti kopno i krenuti prema obali. Na otoku Hvaru živi i radi Morpharos, koji su osnovali Nikola Dužević i Borna Pavičić i koji je svojim razmišljanjem i djelovanjem uvjerljiva oda Mediteranu te sve prepoznatljiviji ured u regiji. Njihov istančan stil, utemeljen na korištenju lokalnih materijala, uvijek je prizemljen i autentičan pri čemu vješto spajaju tradiciju s modernim pristupom. Slikoviti pejzaži otoka Hvara susreću se s arhitektonskom jednostavnošću i strašću ljudi koji su odlučili svoju priču graditi na otoku, s poštovanjem prema lokalnom kao bitnom.

Inspirativno i strastveno, Borna nam odgovara kako vidi ulogu lokalne arhitekture u današnjem društvu.”Arhitektura određene mikrolokacije mora biti njen vizualni ambasador. Ne smije dopustiti da je ponesu trendovske struje i materijali koje je globalizacija učinila dostupnima svuda. Naša glavna misao je da bi zajednica u kojoj stvaramo – otok Hvar – trebala prepoznati i cijeniti snagu svoga naslijeđa. Trudimo se naglašavati važnost korištenja lokalno dostupnih materijala (kamena i stare žbuke u našem slučaju) i zanata u gradnji suvremene arhitekture. Nova arhitektura u regiji mora ponizno poštivati i interpretirati tradiciju, a ne slijepo unositi elemente viđene u drugim dijelovima svijeta. Nepromišljeno imitiranje stranih primjera može u kratkom roku narušiti vizure povijesnih gradova na obali.”

Slažemo se Borna i ja kako suvremena arhitektura sve više teži jedinstvenosti, stavljajući naglasak na inovativna i specifična prostorna rješenja što je i njihov adut za projekte. “Vrijeme u kojem su se slijedili stilovi je davno iza nas. Danas se teži stvaranju jedinstvenih rješenja koja odgovarau određenom podneblju i kontekstu. Sve veći naglasak je na planiranju ekološki održive arhitekture, što je sasvim razumljivo s obzirom na globalne izazove. Recimo, na Trgu Ploča u Starom Gradu koristimo sustav vodene izmaglice u kombinaciji s bijelim kamenom i terazzom kako bismo smanjili temperaturu cijele zone i unijeli osvježenje tijekom ljetnih vrućina.“

U usporedbi s velikim gradovima u drugim dijelovima svijeta, Hrvatska još uvijek nudi posebne lokacije koje arhitektima pružaju priliku za izražavanje, smatra Borna te objašnjava “Globalizacija je izbrisala specifičnosti, a ekonomija igra ključnu ulogu. S druge strane, naš problem često leži u manjku financijskih sredstava u usporedbi sa zapadnim zemljama na koje se često ugledamo. To nam onemogućuje korištenje skupljih materijala i konstrukcija, prisiljavajući nas da pribjegavamo jeftinijim rješenjima koja su često vidno lošije kvalitete. Idealno je pronaći materijale i tehnike koje nisu skupe, a omogućuju visoku slobodu oblikovanja.“ Za njih je to uvijek prema loklanim lako dostupnim materijalima.

Njihov neispunjeni san u arhitekturi?

“To bi definitivno bio projekt društvene namjene u kojem dolazi do međusobne interakcije velikog broja ljudi te je vrlo upečatljiv dizajnom. Bio bi to vjerojatno muzej s proširenim sadržajima, koji bi osim uloge izlaganja bio mjesto okupljanja zajednice. Takav projekt može postati „razglednica mjesta“ i doprinijeti promidžbi lokacije u svijetu. Važno je da pritom on pripada lokaciji na kojoj se nalazi i prezentira ju na vrlo autentičan način.“

FREYA Architects iz Srbije

Photo:Daria Maslyuk

S otoka Hvara, put nas vodi u Beograd gdje nas je privukao rad i inovativan pristup globalno poznatog ureda FREYA Architects, finalista ovogodišnje WAF (World Architecture Festival) nagrade. Osnivačica ureda, Kristina Koivistoinen Khatlamdziian, smatra da je arhitektura uvijek bila jedan od alata za oblikovanje vrijednosti i trendova u društvu, a i danas je tako. “Kvalitetna arhitektura i smisleni dizajn važan su znak punopravnog društva i njegove samoidentifikacije. Balkan je jedinstveno mjesto gdje se stvara puno unificirane arhitekture koja se može graditi bilo gdje. U isto vrijeme, čini se da se zahtjev arhitektonske zajednice za kontekstom već oblikuje i uskoro bismo mogli vidjeti nešto jedinstveno za našu regiju.“ Zato FREYA arhitekti njeguju pristup traženja lokalnog identiteta kroz moderan pogled. Ured je to koji voli brutalizam, favorizira sirovo i jednostavno.

Njihovi pristupi su radikalni, a lako ih je zavoljeti. Oslobođeni ideje da arhitektura mora biti ispeglana poput Photoshop fotografija, donose dašak brutalističke energije, podzemne scene koja se isprepliće s ljudima kroz arhitekturu. Kad bi ovaj ured bio glazba, bio bi sirovi techno, prenoseći silovitu energiju koju ovaj ured odašilje. “Želimo da korisnici naših prostora osjete da se upravo to iskustvo može dogoditi samo u toj određenoj regiji. Na taj način želimo da se više povežu s mjestom i njegovim korijenima. Puno proučavamo i inspirirani smo beogradskim brutalizmom i smatramo ga pravim nasljeđem zemlje! Jedan od primjera brutalističkog utjecaja je naš projekt Chernyi Cooperative Coffee Roasters, gdje smo unijeli mnogo brutalističkih arhitektonskih elemenata u prostor.“ Lako biste pomislili da radikalnost ne mari za emociju, no želja ovog arhitektonskog ureda jest prenijeti emociju, a ne samo stvarati beznačajne prostore.

Njihov neispunjeni san u arhitekturi?

“Vidimo veliki potencijal u hotelijerstvu na Balkanu zbog geografske i ekonomske situacije u Europi, regija postaje sve popularnija među turistima. Stoga je naš sljedeći san stvoriti projekte koji bi razvijali hotelsku i turističku industriju. Naš glavni cilj u arhitekturi i dizajnu je stvaranje značenja. Postoji mnogo besmislenih prostora koji stvaraju prazninu i frustraciju. Naš pristup dizajnu prostora je u stvaranju materijalnog okruženja oko ljudskih emocija i refleksija. U konačnici, samo su osjećaji pojedinaca važni i utječu na svijet, dajući nam podršku u kaosu.“

PROJEKT V ARHITEKTURA iz Bosne i Hercegovine

Vernes Čaušević i Lucy Dinnen

PROJEKT V arhitektura je ured koji s nevjerojatnom pažnjom i skladom stvara svoja arhitektonska djela, gotovo poput savršene scenografije. Nedavno je privukao pažnju mnogih, pa i moju, jer njihovi su interijeri poput perfektno iscrtanih slika – skladni i harmonični. Zemlja, kao ton i kao početak svega, predstavlja nit vodilju koja ih najbolje opisuje. U fokusu im je održivost te suradnja s prirodom, koju čovjek mora uzeti u obzir. Upravo zbog toga su mi toliko zanimljivi.

Vernes Čaušević, osnivač ureda i kolegica Lucy Dinnen podijelili su s nama svoje viđenje moderne arhitekture, kojim su nas ponovno vratili na početak ove priče i klimatske promjene bez presedana. “Građevinska industrija je odgovorna za gotovo 40% globalne potrošnje energije i 30% globalnog otpada. Naša regija je posebno osjetljiva na to, stoga vjerujemo da je uloga nas arhitekata odgovoriti na te izazove. Zato su svi naši projekti dizajnirani ili izgrađeni manifesti  kroz koje stvaramo arhitekturu koja je ekološki održivija i društveno odgovornija te poboljšava živote ljudi koji je koriste.“ Njihov projekt Zemlja o kojem smo vam nedavno pisali, dočarava točno kako o dizajnu razmišljaju – njihov ekološki održiv adaptirani stan u Sarajevu nastoji ponovno izgraditi osjećaj mjesta, doma i zajedničkog identiteta kroz arhitektonske inovacije”.

S obzirom na višegodišnje iskustvo rada u velikim arhitektonskim uredima u Londonu, Vernes nam uspoređuje arhitektonsku scenu u BiH kojom i objašnjava djelovanje na sceni, koja je, daleko od idealne. “Mi se, poput mnogih mlađih studija, borimo da dobijemo prilike raditi na većim javnim projektima zbog nedostatka otvorenih javnih natječaja. Što znači da često radimo na alternativnim projektima za privatne klijente, nevladine organizacije i umjetnike ili na samoinicijativnim projektima; poput našeg Malog Ministarstva Znanja ili Mirovnog Centra Most Mira, s kojim smo osvojili međunarodnu LafargeHolcim Europsku Srebrnu Nagrada za Održivu Gradnju na Venecijanskom bijenalu 2021 godine.“

Photo: Shantanu Starick

Photo: Shantanu Starick

Njihov neispunjeni san u arhitekturi?

“Voljeli bismo realizirati trenutne neizgrađene projekte koje radimo u BiH i HR, te početi graditi projekte veće skale u BiH i široj regiji. Koristeći naš jedinstveni pristup dizajnu i stručnost u održivoj gradnji, željeli bismo promijeniti javni diskurs oko arhitekture kako bismo promovirali eksperimentalniji, održiviji i etičniji izgrađeni svijet. Predajemo u UK i diljem Europe iz Sarajeva, a kombinacija istraživanja, prakse i predavanja je ključna za naš pristup kao studija. Voljeli bismo predavati više u regiji, tako da možemo izravno doprinijeti budućnosti struke lokalno i regionalno.”