Anti-narativni vlogovi obilježili su 2025. godinu, a evo i zašto

Ne znam hoćete li me razumjeti kada kažem da mi je omiljeni sadržaj na društvenim mrežama onaj koji ima što manje očekivanja od mene. Koliko god volim profile koji se bave analizom filozofskih stajališta, knjigama ili društvenim fenomenima, mrvicu više ipak volim gledati nečiji odlazak na kavu, shopping, trening, puko slaganje rublja ili čišćenje kupaonice, bez puno narativa koji od mene zahtijevaju mnogo moždanih aktivnosti. Nakon dugog dana na poslu (često i usred tog dugog dana) želim skrolati sadržajem koji je na rubu potpunog brainrota i do te mjere prereferencijalan u polju drugog, jednako suludog i isto tako brainrot sadržaja, koji možete razumjeti samo ako vam screen time odavno prelazi zdrave granice. Nemojte me osuđivati, takvo je vrijeme, okej? God forbid a girl has a hobby.

Povezano: Kraj godine nam ovim trendom vraća vjeru u društvene mreže

U rijetkim pauzama od skrolanja, moj već dobrano burnoutani mozak zapitao se zašto je upravo taj, meni omiljeni sadržaj, toliko popularan. Brojke pregleda koje bilježe kreatori takvog sadržaja pokazuju da je i drugim ljudima on zanimljiv, kao i to da, kao i uvijek, nikada niste jedini niti prvi koji su imali neku misao. U ovom slučaju nevjerojatno mi je drago što postoje tisuće ljudi kojima su anti-narativni vlogovi neka vrsta komfora i opuštanja, koliko god to bizarno zvučalo.

Za one koji još uvijek raspolažu umnim kapacitetom većim od petogodišnjaka, a imaju želju zakoračiti u svijet nas koji smo odavno prihvatili da ne može i ne treba sve imati neki duboki smisao, donosim objašnjenje zašto su anti-narativni vlogovi dominirali 2025. godinom.

Povezano: Produktivne aplikacije mogle bi zamijeniti društvene mreže u 2026.

Što su anti-narativni vlogovi?

Anti-narativni vlogovi, ukratko, jesu sadržaj u kojem se ne događa ništa. I upravo je to poanta. Nema zapleta, nema pouke, nema „ostanite do kraja jer vas čeka iznenađenje“. Nitko vam ne objašnjava kako živjeti, što kupiti, kako misliti niti zašto je baš taj jutarnji ritual promijenio nečiji život. Kamera je upaljena, osoba postoji, dan prolazi. Kava se pije. Rublje se slaže. Lift se čeka predugo. Ponekad se ništa ne kaže. Ponekad se kaže nešto potpuno nebitno. I to je cijeli koncept. Najviše volim videe u kojima „idem nekamo“ zajedno s tim kreatorom. Da, apsolutno želim ići s tobom da napraviš svilene trepavice i užasno špičaste nokte koje sam oduvijek željela imati!

Za razliku od klasičnih vlogova koji inzistiraju na narativu, strukturi i osobnom rastu (čitaj: mini TED Talk koji nitko nije tražio), anti-narativni vlogovi odbijaju biti korisni, što apsolutno ne znači da su glupi ili da nam samo kradu vrijeme (barem ne više ili manje od svih ostalih sadržaja na internetu). Oni nemaju ambiciju educirati vas, inspirirati ili natjerati da se osjećate loše jer u 7 ujutro još niste popili kolagen, odradili journaling i tri afirmacije. Njihova najveća vrijednost upravo je u tome što od vas ne traže apsolutno ništa, osim da gledate.

Povezano: Zašto nas je ovogodišnji izbor riječi godine toliko rage baitao?

Ovi vlogovi funkcioniraju kao digitalni white noise. Vizualni ekvivalent nečije prisutnosti u drugoj sobi dok vi radite nešto sasvim treće. To je točno ono što mi treba, YouTube video od 20 minuta taman dok operem nagomilano suđe od prethodna dva dana, pa neću valjda to raditi u potpunoj tišini? Oni ne traže pažnju, ne zahtijevaju fokus, ne traže interpretaciju. Ako vam misao odluta, ništa niste propustili. Ako zaspite, još bolje. Anti-narativni vlog nije sadržaj koji morate „ispratiti“, već onaj koji možete pustiti da se događa dok vaš mozak uzima zasluženi godišnji odmor.

Povezano: 9 preporuka za odmor u prosincu u Vogue stilu

Možda su anti-narativni vlogovi zapravo priznanje da smo se kolektivno umorili od potrebe da sve razumijemo, protumačimo i opravdamo. Posljednjih godinu dana svijet nam ionako servira dovoljno besmisla, kriza i poluobjašnjenja, pa je stalno inzistiranje na značenju postalo ne samo zamorno, već i sumnjivo. Ideja da u svemu što konzumiramo moramo biti intelektualno angažirani zvuči poprilično pretenciozno, dobro upakirano i izrazito kapitalistički. Ne, ne želim stalno u nečemu sudjelovati, ne želim se upisivati na novi tečaj ili slušati novi podcast o tehnološkom napretku, AI budućnosti ili filozofu kojeg sada, iz nekog razloga, tumačimo na novi način. Ponekad samo želim gledati kako netko pere šalicu i prepričava mi neki lore iz svog života koji me se apsolutno ne tiče, čeka autobus ili šuti u kuhinji.

Ako vas netko pita da mu prepričate ovaj tekst ili jednostavno želite sami sebi sažeti poantu u stilu anti-narativa, ja volim promatrati anti-narativne vlogove kao male pasivno-agresivne činove protiv svijeta u kojem je svaka objava optimizirana, objašnjena i zapakirana kao „value“.