Tko si danas može priuštiti da bude nevidljiv?

Jeste li među onima koji kuriraju svoje Instagram objave, promišljaju o pjesmi koja bi idealno pratila selfie ili pejzaž, dijele Pinterest-estetične slike na feedu ili ste među onima koji samo pritisnu gumb i puste u eter sve što im padne na pamet, nefiltrirano, krivo kadrirano i prepuno nedefiniranih misli ili u tom trenutku smiješnih memova? Ili ste možda kurirali svoj profil tako da izgleda effortless? Ne postoji način da to netko od vaših pratitelja zna.

Povezano: Instagram nas je sve prevario, a mi i dalje ne možemo bez njega

Možda ste ipak među onima koji nikada ništa ne objavljuju, čiji profili djeluju kao da su vas blokirali pa se jednom u šest mjeseci iznenadite kada vidite njihovo ime među storijima. Što god da jeste, poanta je da to zapravo i nije bitno. Gotovo svatko bi vam rekao da na kraju dana nije važno što ste objavili uz koju pjesmu, je li to netko vidio ili ne i koliko pratitelja imate. To nije stvarni život. Ali je li doista tako? Društvene mreže toliko smo učinili sastavnim dijelom svojih života da bez njih gotovo ne postojimo ili barem ne postojimo na toj mapi na kojoj se svi kotiramo na jedan nadasve bizaran način. Putujete li dovoljno, kako se odijevate, koju glazbu slušate, s kim se družite i gdje provodite svoje vrijeme, što čitate i gdje živite, a ako ste cringe, možda svi vaši drugi kvaliteti padnu u vodu.

Povezano: Zašto su mlađe generacije i dalje na Instagramu ako nitko ništa ne objavljuje?

Hailey Bieber je u videu „Vogue: What’s in my Bag“ objasnila zašto u torbi nosi toliko telefona: „Ovo je moj telefon, prilično jednostavno, očigledno, a ovo su još neki koje uvijek nosim sa sobom. Njih uglavnom koristim za jednostavne stvari, kao što su… anonimno surfanje, komentiranje, stalking, gledanje profila drugih djevojaka, otvaranje više naloga, znate… takve stvari.“

Složit ćete se da svi volimo barem jednom u par tjedana zaviriti u živote ljudi koje pratimo na društvenim mrežama, vidjeti kako se tko proveo na odmoru, spekulirati je li netko možda prekinuo dugogodišnju vezu jer su fotografije s partnerom sve rjeđe, baciti pogled na nove tapete u stanu osobe koju smo jednom sreli na nekom glazbenom festivalu, a koja trenutačno živi tisućama kilometara daleko. Ako se ne slažete, onda ste bolja osoba od mene, neka vam bude. No činjenica jest da većina ljudi itekako promišlja svoje prisustvo na društvenim mrežama. Bez obzira na to je li vam do toga iskreno stalo ili ne, sigurno ste se barem jednom u životu zapitali u čijem se automobilu vozi ta jedna osoba ili kako uspijeva svake nedjelje u izlazak nositi nove cipele. Primijetili ste, u tome nema ništa loše, nemojte se pretvarati da ste bolji od nas ponekad i previše znatiželjnih smrtnika.

Povezano: Produktivne aplikacije mogle bi zamijeniti društvene mreže u 2026.

Sve u svemu, premisa da društvene mreže i prisutnost na njima nisu bitne podložna je ozbiljnoj raspravi i to ne samo na razini toga da su vam društvene mreže potrebne kako biste prodavali neki svoj proizvod, vodili biznis ili bili influencer koji od toga živi. Ovdje govorimo o dubljim i kompleksnijim kategorijama kao što su društveni odnosi, očekivanja te slika o sebi i drugima.

Ja sam definitivno osoba koja voli kurirati stvari, nitko nije u šoku jer mi je to i originalna profesija, a kako ljude jako zanimaju tuđi životi, ako se bavite medijima i ako je pisanje vaš glavni izvor komunikacije sa svijetom, ali i ono od čega živite, prisutnost na društvenim mrežama je, nažalost ili na sreću, vrlo važan dio vašeg posla, pa i života. Uskladiti to dvoje, osobito u profesijama koje su brojnim nitima neodvojive od privatnih života i u kojima ne možete samo zatvoriti laptop i živjeti život izvan posla, nije jednostavno. Društvene mreže služe kao vrsta povezivanja i s onima koji prate vaš rad, ali i s vama samima koji u svakodnevici pronalazite inspiraciju. Problem nastaje u trenutku kada se život na i s društvenim mrežama toliko podrazumijeva da njihova odsutnost djeluje gotovo socijalno neprihvatljivo, pa čak i sumnjivo. Ako nemate profile, ljudi se pitaju što skrivate, zašto vas nema i kako vas uopće kontaktirati. Neprisutnost se tumači kao distanca, nezainteresiranost ili elitizam, a ne kao osobni izbor. Biti dostupan, ažuran i vidljiv postalo je nova norma, gotovo obveza, osobito u kreativnim i medijskim krugovima.

Povezano: Kurirala sam izložbu inspiriranu novom Rosalijinom pjesmom Berghain

Getty images

Istodobno, paradoksalno, u posljednje vrijeme svjedočimo tome da se brisanje aplikacija, zatvaranje profila ili strogo ograničavanje vremena provedenog online sve češće predstavlja kao oblik self-helpa i wellness rutine. Digitalni detoks, offline vikendi i svjesno povlačenje s mreža postaju znak brige o sebi, mentalnom zdravlju i zrelosti. Kao da smo kolektivno priznali da je stalna izloženost iscrpljujuća, ali još uvijek nismo sigurni kako iz tog kruga izaći bez osjećaja krivnje ili straha da ćemo ispasti iz toka. Tako se nalazimo u čudnoj situaciji u kojoj se od nas očekuje da budemo prisutni, ali i da znamo kada nestati. Da gradimo vidljivost, ali i da povremeno demonstriramo svjesno povlačenje kao znak samosvijesti.

Povezano: Provela sam tri dana u Gorskom kotaru na digitalnom detoksu – i još uvijek osjećam “posljedice”

U tom raskoraku između potrebe da budemo viđeni i potrebe da se sklonimo, anonimnost se sve češće pojavljuje kao tinjajuća želja, gotovo kao fantazija o odmoru. Ne o potpunom nestanku, nego o pauzi od stalne izloženosti, od ideje da svaki trenutak ima potencijal postati sadržaj. Anonimnost danas nije odsutnost identiteta, već pokušaj povratka kontrole. Da barem na trenutak prestanemo razmišljati o tome kako nešto izgleda izvana dok se još uvijek događa iznutra. U svijetu u kojem je pažnja roba, a vidljivost valuta, anonimnost postaje luksuz koji si ne mogu svi priuštiti. Jer povlačenje često znači i gubitak prilika, kontakata, prihoda, nekog budućeg „možda“. Nije lako ugasiti profil čak i ako vam o njemu ne ovisi posao ili ako vam je digitalna prisutnost izravno vezana uz profesionalni opstanak. Zato sve češće viđamo razne hibridne oblike nestajanja. Zatvoreni profili, finste, nalozi bez imena i fotografije, publika svedena na krug ljudi za koje znamo da će razumjeti kontekst ili jednostavno biti okruženje u kojem nam je ugodno objaviti bilo što ili ne objaviti ništa. To nisu bijegovi, već kompromisi. Pokušaji da se ostane prisutan, ali manje izložen. Da se zadrži mogućnost gledanja, tog tihog voajerizma koji svi prakticiramo, a da se istodobno smanji potreba da budemo stalno gledani. Paradoks društvenih mreža upravo je u tome što nam nude iluziju kontrole. Mi biramo što ćemo pokazati, kada i kome, ali nemamo nikakvu kontrolu nad time kako će to biti protumačeno, sačuvano, zapamćeno ili pogrešno učitano. Taj dio uvijek izmiče.

Povezano: 6 aktivnosti za digitalni detoks uz koje ćete zaboraviti da mobitel uopće postoji 

Photo: Keren Levand

Prijateljica koja je poznata po tome da Instagram koristi kao alat za uhođenje, ili je barem ja tako doživljavam jer svojim lajkovima i pregledima vrlo jasno pokazuje svoju prisutnost, ali bi njezin manir manje pažljivim internetskim detektivima vjerojatno prošao ispod radara, u posljednje vrijeme ima želju biti vidljivija na mrežama. No problem nije u volji, već u iscrpljenosti. Vođenje profila jednostavno joj ne dolazi prirodno, mora si postavljati podsjetnike i reorganizirati prioritete kako bi postigla nešto za što ni sama nije sigurna da to želi, ali osjeća da mora. I tu dolazimo do ključnog pitanja: je li održavanje vlastite relevantnosti na mrežama nešto što treba raditi pod svaku cijenu, čak i kada nas to iscrpljuje do točke otpora? Ne mogu reći da je razumijem jer sam netko kome objavljivanje na društvenim mrežama ne predstavlja napor, već neku vrstu ispušnog ventila. Još uvijek nisam osjetila pritisak očekivanja kako bi moj profil trebao izgledati, on je jednostavno ono što jest. No bih li ga mogla ugasiti? Ne objavljivati ništa mjesecima? Nisam sigurna, ali odgovor je vjerojatno negativan. S druge strane, postoji pitanje želim li imati luksuz anonimnosti i nevidljivosti. Povremeno, svakako. Bilo bi lijepo samo postojati bez digitalnog otiska, ali još uvijek ne osjećam potrebu za potpunom nevidljivošću i povlačenjem. Pitat ću prijateljicu kako je, jer očito je da se, kada se jednom navikneš na komfor vidljivosti, iz njega teško izlazi. Kad saznam, javit ću vam.

S krajem ovog teksta postaje mi jasno da privatnost i anonimnost prestaju biti jednoznačno poželjne kategorije. Za neke su utočište, prostor tišine i rasterećenja. Za druge postaju kavez, mjesto iz kojeg žele izaći jer osjećaju da ih nevidljivost previše košta. Možda je istina negdje između. Možda nam istodobno trebaju i validacija i distanca, i publika i zaklon. Društvene mreže daju nam alat da to balansiramo, ali ne i odgovor gdje je prava mjera. A ta se mjera, čini mi se, stalno pomiče, ovisno o fazi života, poslu, umoru i o tome koliko smo tog dana spremni biti viđeni.

Kako održati digitalnu prisutnost bez iscrpljenosti

U svijetu u kojem se od nas očekuje da smo stalno online, prava luksuzna vještina postaje znati kada stati. Održavanje digitalne prisutnosti ne bi trebalo značiti kronični umor, već promišljenost, jasne granice i pametniji način rada. U nastavku donosimo vodič koji favorizira kvalitetu nad kvantitetom i dugoročno čuva energiju.

Postavite strategiju i jasne granice

• Definirajte svoju svrhu
  

Prije nego što objavite bilo što, zapitajte se: zašto sam ovdje? Jasno definirana svrha i temeljna poruka pomažu vam da ostanete fokusirani i ne upadnete u zamku uspoređivanja ili digitalne buke.

• Usredotočite se na manje platformi

Ne morate biti prisutni svugdje. Odaberite jednu ili dvije platforme na kojima je vaša publika najaktivnija i tamo budite izvrsni. Konzistentnost je uvijek učinkovitija od raspršenosti.

• Postavite jasna “offline” pravila

Dopustite si potpuni odmak u određeno doba dana – navečer, vikendom ili tijekom odmora Isključite notifikacije, koristite “Do Not Disturb” način rada i ograničenja aplikacija. 

• Brinite o sebi bez grižnje savjesti
  

Jutra bez ekrana, nekoliko minuta istezanja, čitanje ili tišina, sve su to mali rituali koji čine razliku. Uvedite zone bez tehnologije u domu, poput spavaće sobe ili blagovaonskog stola. Vaše blagostanje ima veću vrijednost od stalne dostupnosti.

• Mjerite ono što je zaista važno

Vrijeme je da prestanemo robovati brojkama. Umjesto broja pratitelja, pratite angažman, dijeljenja, spremanja i stvarnu vrijednost koju vaša publika dobiva. Vidljivost bez smisla brzo izgubi snagu.

• Optimizirajte proces stvaranja sadržaja

Kreirajte sadržaj u blokovima. Umjesto svakodnevnog improviziranja, odvojite jedno fokusirano jutro tjedno za osmišljavanje i izradu više objava odjednom. Ovakav pristup donosi mir i bolju kvalitetu.

• Koristite alate za zakazivanje

Platforme poput alata za planiranje objava omogućuju da sadržaj ide uživo bez vaše stalne prisutnosti. Automatizacija vam vraća vrijeme i kontrolu.

Uključujte se, ali promišljeno

• Isključite stalne notifikacije

Neprekidni zvuk obavijesti fragmentira pažnju i stvara ovisnost. Odredite točno vrijeme u danu kada provjeravate mreže i toga se držite.

• Budite prisutni s razlogom
  

Kad ste online, pitajte se: služi li ovo mojim ciljevima? Otpustite profile koji izazivaju nelagodu ili uspoređivanje. Digitalni prostor treba vas podržavati, ne iscrpljivati.

• Ostavite prostor za tišinu
  

Pauza u objavljivanju ne znači nestanak. Naprotiv, tišina često daje težinu sljedećoj poruci. Publika prepoznaje namjeru.