Kako se nositi s anksioznošću i stresom za vrijeme blagdana, odgovara psihologinja

„Uvijek je gužva u ovo vrijeme, ali ove godine friziraju se ne kao da će biti Nova godina, nego kao da dolazi smak svijeta“, govori mi susjeda, vlasnica frizerskog salona, dok vodimo djecu u vrtić. Zamišljam te friško obojene, uredno isfenirane glave u redu za smak svijeta i pitam se je li možda već stigao. I ne moram gledati nigdje puno dalje od svog vlastitog dvorišta. Jedan pogled i sve mi je jasno. I ja sam naručena na frizuru ovih dana. Moje kćeri također. 

Možemo biti čupave i neuredne tijekom cijele godine, ali ne i u božićno vrijeme. U božićno vrijeme sve mora biti savršeno. Frizure besprijekorne, prozori oprani, kuće čiste, frižideri puni. Svi moramo biti sretni i uzbuđeni. Dok, ozarenih lica, osmijeha punih bijelih zuba, nazdravljamo svemu što je bilo i svemu što dolazi. Moramo samo još nekako stići kupiti i savršene poklone za sve one koje volimo, ali i za sve one za koje moramo jer, naime, sada već svaki ured i razred i kružok koji drži do sebe ima Secret Santu. Usput da skoknemo do HNK-a na Orašara, slikamo se na klizalištu na Zrinjevcu i, naravno, probamo te slavne Dubai fritule, jer kakav bi to bio Božić bez Dubai fritula? 

Gdje podvući crtu?

Sjećam se kako sam još prije svega nekoliko godina slavodobitno mislila kako je moja generacija pobijedila sustav, kako smo hrabro izašle iz kuhinja, odbacile pregače naših majki i baka koje su se danima pred Božić gubile u magli brašna, mijesile tone i tone tijesta, precizno na tanjure slagale kiflice i linzere. Mi smo odabrale drugu sudbinu, izašle smo u svijet, šareni blještavi svijet pun druženja, večera i domjenaka. I divnih frizura. No, svijet nas je nasamario. Bacio nam je u lice šljokice, zabljesnuo nas svjetlima, zavrtio nas u beskrajnom vrtlogu senzacija i doživljaja toliko jako da nam je pozlilo. Sad mi se nekako čini da bi bila prava privilegija zatvoriti se u kuhinju s brašnom i oklagijom, umiriti misli uranjanjem ruku u tijesto.

Kako se snaći u tom moru divota koje donosi ovaj mjesec, zadnji u godini? Kako se sačuvati da nas, poput snažnog plimnog vala, ne preklope sve naše obaveze, sve želje i očekivanja? Kako odvojiti važno od nevažnog, potrebno od suvišnog? Kako održati ravnotežu i spriječiti da naša „to do“ lista ode u beskonačnost, a sve u nastojanju da nam blagdani budu što bolji, što ljepši, što veseliji?

Vratimo blagdane na tvorničke postavke

Za početak, možda bi bilo dobro prisjetiti se božićnih „tvorničkih postavki“. Božić je vrijeme za mir i odmor. Za druženje s obitelji i prijateljima. Za odmak od rutine i stresa naših svakodnevnih života. Vrijeme je to obilježeno tradicijom koja nas na mnogo razina smiruje podsjećajući nas na neke stare, dobro poznate obrasce i čini naš svijet predvidljivim i sigurnim. Obitelj je na okupu što pojačava osjećaj podrške i zajedništva, a taj je osjećaj posebno važan za djecu. 

1/ Preispitajte očekivanja

Uzimajući u obzir tu izvornu ideju božićnih blagdana, možda će biti lakše preispitati vlastita očekivanja. Treba li kuća biti besprijekorno čista? Moramo li za svakoga pronaći savršen poklon? I što će se dogoditi ako umjesto pet imamo samo dvije vrste kolača? Ako smo premoreni, možemo li preskočiti pokoje predblagdansko druženje? Energija koju imamo nije beskonačna, kao ni vrijeme koje nam je na raspolaganju. Ako se stalno osjećamo kao da smo u utrci s vremenom, da ništa ne stižemo, možda je to znak da trebamo napraviti neke preinake u planovima i ciljevima koje smo si zadali.

2/ Nikome nije savršeno

Našim nerealnim očekivanjima također doprinose idilične božićne slike koje su s nama otkad je svijeta i vijeka. Bajkoviti zimski krajolici i topli domovi puni ljudi blagih osmijeha koji se vole i grle i paze jedni na druge. Može nam se lako učiniti kako je kod svih drugih sve divno i savršeno, samo smo mi usamljeni i tužni, samo je naša obitelj u neskladu za blagdane. No, činjenica je kako su blagdani i druženje s obitelji za mnoge ljude teški i izazovni. I kako često u predivno uređenoj kući, oko blagdanskog stola punog najfinijih okusa i mirisa, odjednom uskrsnu neki duhovi prošlosti koji nam u sjećanje donose naše komplicirane i teške osjećaje iz djetinjstva vezane baš za naše najbliže. Ili nas podsjete na neke drage ljude koji više nisu s nama, a jako nam nedostaju.

3/ Prepoznajte i prihvatite negativne osjećaje 

Ono što nam može pomoći ako se nađemo tužni i usamljeni je, za početak, prihvaćanje tih osjećaja, ma koliko oni bili „neprimjereni“ u danima punim sreće i blagostanja. Ako si damo prostora i vremena, ako osluškujemo sami sebe, možda možemo učiniti nešto što će nam barem donekle olakšati. Možda nam je potrebna topla šalica čaja i dobra knjiga. Možda poziv nekoj bliskoj osobi kojoj možemo iskreno pričati o sebi. Možda neki omiljeni stari božićni film. Ili glazba i ples. 

4/ Pokrenite svoje tijelo

Ponekad nam je, pak, tako teško da se čini kao da ne postoji ništa što bi nam pomoglo. U tom slučaju ipak postoji nešto što možemo napraviti. Možemo se posvetiti najjednostavnijim stvarima – paziti da se zdravo hranimo, da održavamo zdrave navike spavanja i da nipošto ne zaboravimo našu vrlo važnu potrebu za kretanjem. Kada se sve čini tmurno i beznadno, ili kada je svega previše, obucite tenisice i hodajte. Ili trčite. Vozite bicikl. Rolajte se. Što god, samo se krećite. Posebno ako je vani sunčan dan. Čak i ako to znači da ćete razbarušiti svoju finu blagdansku frizuru.