Nedavno sam s mlađim bratom pretraživala internetske trgovine u potrazi za dekoracijama za dom. “Tražim analogni sat”, izjavio je tom prilikom moj sedamnaestogodišnji brat i iskreno mislim da je to prvi put u životu da sam čula tu rečenicu. Svi mi koji smo odrastali nešto ranije od njega dobro se sjećamo satova s teškim kazaljkama koje su proizvodile toliko glasan tik-tak zvuk da nitko nije mogao zaspati u prostoriji u kojoj su se nalazili. On je odlučio da bi jedan takav bio savršen ukras za njegovu sobu, a koristio bi ga kao budilicu. Iako ideja da svako jutro gasim alarm pritiskom na sat na noćnom ormariću poput zvijezda romantičnih komedija djeluje, pa, romantično, nisam mogla odoljeti da ga ne upitam:
Što će ti to kad imaš telefon? Uputio mi je jedan od onih adolescentskih pogleda koji poručuju da ništa ne razumijem.
Odrasli već dugo izražavaju zabrinutost zbog mlađih generacija i njihova odrastanja u svijetu opsjednutom tehnologijom. Iskreno vjerujem da je to zato što sami ne mogu ispustiti telefone iz ruku, uhvaćeni u vrtlog AI videa, lažnih vijesti i Candy Crush razina. Vodile su se beskrajne rasprave o tome kako će mladi savladati osnovne životne vještine, družiti se i kvalitetno komunicirati ako neprestano “vise” na društvenim mrežama. Međutim, pokazuje se da su težnje generacije Z zapravo suprotne od onoga što smo mogli zamisliti: mladi koji su odrasli uz sve prednosti tehnologije zapravo je se lakše, i radije, odriču. S obzirom na to da sam kronično online već barem 15 godina, možete zamisliti moje zaprepaštenje kada sam od brata i sestre saznala da biti online više nije znak da si cool.
Povezano: Gen Z vraća naš omiljeni način provođenja petka i subote navečer
Cool je imati život u potpunosti odvojen od virtualnog.
Naš me razgovor naveo da se prisjetim svih analognih uređaja koje sam imala tijekom života, a koje oni možda nikada nisu ni vidjeli, jer danas svi stanu u jedan telefon, među njima je, između ostalog, i analogni sat. Sjetila sam se svog prvog mp3 uređaja s gotovo tisuću pjesama, odlazaka u videoteke i prelistavanja kataloga filmova te rezanja fotografija iz modnih magazina i stvaranja svojevrsnih Pinterest prototipova. Obuzeo me neobično nostalgičan osjećaj jer me je sve to nekoć činilo jako sretnom. A čini se da je u posljednje vrijeme ista ta nostalgija u potpunosti obuzela generaciju Z, kako moje vršnjake koji se prisjećaju uređaja koji su im obilježili djetinjstvo, i virtualnih ljubimaca koji nisu nahranjeni već desetljećima, tako i mlađe, koji imaju osjećaj da su propustili važan dio tehnološkog razvoja. Bio je to svijet u kojem su online i offline život postojali u gotovo savršenoj harmoniji. Imali smo brojne prednosti tehnologije: povezanost, internetske pretrage i zabavu, ali smo virtualni svijet mogli jasno razdvojiti od stvarnosti. Danas, kada smo gotovo svi kronično online i kada je granica između stvarnog i virtualnog sve zamagljenija, takva distinkcija djeluje utopijski.
Povezano: Konačno sam pronašla način da obuzdam svoju ovisnost o scrollanju
Afinitet prema analognom
U godini iza nas na društvenim sam mrežama primijetila da je jedan od najvećih trendova u online svijetu zapravo biti offline. Ironično, zar ne? Dok beskonačno listamo feedove, bombardirani smo stotinama ideja o tome što raditi kako bismo prestali skrolati. Od wellness retreatova koji nas uče da ostavimo telefone po strani i samo duboko dišemo, ne razmišljajući o hrpi nepročitanih poruka koje nam se vjerojatno u tom trenutku gomilaju u sandučićima, do trendova “življenja kao da su dvije tisućite”, sve je vodilo prema diskonekciji i, kako su nam poručivali na društvenim mrežama, dodirivanju trave. Jasno je da su ovi trendovi naša reakcija na sve napredniji razvoj tehnologije koji se, kako danas znamo, možda i otima kontroli. Godina 2025. bila je iznimno značajna za razvoj tehnologije, osobito umjetne inteligencije. ChatGPT i drugi chatbotovi postali su u manje od 365 dana dio naše svakodnevice. Imajući to na umu, ne možemo se ne zapitati koliko će se ta ista tehnologija razviti u sljedećih 365 dana.
Povezano: Gen Z je opsjednut spavanjem i usput je otkrio neke sjajne trikove za kvalitetan san
Hannah Arendt vjerovala je u moć tehnologije da stvori svijet koji će nadživjeti pojedinca te u napredne uređaje pomoću kojih gradimo bolje uvjete za život budućih generacija. Iako tehnologiju nije smatrala inherentno lošom, još od sredine prošlog stoljeća, kada je napisala The Human Condition, znala je da najveća opasnost tehnologije leži u tome što nas može udaljiti od stvarnog svijeta, zajedništva, razgovora, susreta i, naposljetku, odgovornosti. Ukratko, od svega što nas čini razumnim ljudskim bićima. Njezin najveći strah danas klija u nama jer gotovo fizički možemo osjetiti kako hiperpovezanost negativno utječe na naše mentalno zdravlje. Pojam brainrot ne nosi to ime bez razloga. Jeste li znali da znanstvenici predviđaju kako će ljudi u sljedećih nekoliko desetljeća u potpunosti izgubiti sposobnost pamćenja? Nedavno sam pročitala tu informaciju i od tada se svjesno trudim pamtiti stvari kao da se ponovno pripremam za ispit iz biologije. Fokusirano i bez tehnologije.
Povezano: Kako mi je heklanje pomoglo u smirivanju živčanog sustava?
U tome odlazak offline vidim kao mali bunt. Suptilan otpor mlađih generacija prema sve zasićenijem tehnološkom svijetu. Počelo je kao težnja za digitalnim detoksom, opuštanjem i odabirom aktivnosti koje nisu strogo vezane uz virtualni svijet, ali je preraslo u povratak analognom i uređajima koji nisu integrirani u svaki segment našeg života.
U takvom razmišljanju uređaj je tek utilitarni predmet, a ne putovnica u virtualni univerzum.
Kada je sve, pa čak i novac, postalo digitalizirano, krenuli smo u potragu za opipljivim, za nečim što djeluje stvarno i ljudski, a što smo izgubili u nekom od bezbrojnih softverskih ažuriranja. Najjednostavniji primjer za to su analogni fotoaparati koji su posljednjih godina iznimno popularni. Drastično su manje praktični od telefona, ali njihova privlačnost leži u tome što se moramo potruditi kako bismo snimili dobru fotografiju, da istinski doživimo i uhvatimo trenutak, umjesto da se oslanjamo na live fotografije koje se kasnije mogu uređivati. Zapravo, prepoznatljiv izgled analognih fotografija postao je sinonim za spontanost i iskrenost, toliko da i fotografije snimljene telefonom provlačimo kroz retro filtre kako bismo evocirali taj osjećaj emocionalne povezanosti. Na društvenim mrežama, ponajviše na ozloglašenom TikToku, u posljednje vrijeme kruži trend Analog Bag u kojem korisnici dijele sadržaj svojih torbi posvećen isključivo offline životu. U njima se najčešće nalaze upravo ti analogni fotoaparati, knjige, križaljke, retro konzole i bilježnice, pa čak i preklopni telefoni. Svi ti predmeti omogućuju nam da ostanemo prizemljeni i smirimo živčani sustav, ali i da se barem na trenutak zavaramo kako još uvijek možemo imati svijet u kojem se ne mora baš sve objaviti na internetu. Konkretno, korištenje analogne budilice umjesto mobilnog telefona korisno je za san jer nam omogućuje da ne spavamo s telefonom, čime se smanjuje mogućnost kasnonoćnog skrolanja i posezanja za telefonom čim otvorimo oči. Ove sam godine pokušala zamijeniti screentime čitanjem i rješavanjem križaljki i osjećala sam se kao da svom mozgu nanosim hidratantni serum. Ovi hobiji su spori i ne opterećuju me, a bude davno izgubljen osjećaj. Kao kada uspijete riješiti matematičku jednadžbu. Bez kalkulatora.
Povezano: 10 hobija za sve kojima je tijekom jeseni dosadno kod kuće
Generacija Z više šeta, druži se i bavi sportom. Popularnost društvenih igara u posljednje je tri godine značajno porasla, dok popularnost društvenih mreža opada. Mlađe generacije pokušavaju doživjeti svijet bez virtualnih utjecaja te tehnologiju koristiti kao praktičnog pomagača, a ne kao izvor života. U 2025. godini sve je više ljudi instaliralo aplikacije za produktivnost putem kojih mogu pratiti razvoj svojih analognih hobija. Koliko smo knjiga pročitali, koliko koraka napravili i koje smo filmove pogledali postaju važnije informacije od estetske kave koju svakog jutra ritualno fotografiramo za Instagram story. Iako su nedvojbeno u trendu, analogni uređaji i offline hobiji nisu samo pitanje mode, već i subverzivan odgovor na dominaciju tehnologije u svakodnevnom životu. A ako je prethodna godina bila godina digitalnog detoksa i počela hraniti naše afinitete prema analognom, možemo samo vjerovati, ili se nadati, da će sljedeća biti ona u kojoj ćemo konačno uspjeti vratiti ravnotežu između online i offline svijeta.