Ana Plisnić: "Vrijeme je naš najveći saveznik"

“Nije sve u svoje vreme, već sve u tvoje vreme”, napisao je davnih dana “vječni dječak” Mika Antić savjetujući nas, lakoćom svog pera, da svoje živote živimo ne osvrčući se na nametnuta pravila i izmišljene šprance. Zvijezda naše rujanske naslovnice, Ana Plisnić, utjelovljenje je upravo te mudrosti. Nakon što se manekenstvom sporadično bavila u studentskim danima, modelingu se vratila prije manje od godine dana, u 44. godini života. I premda je u modnom svijetu, u kojem modeli naprave svoje prve korake u nježnim tinejdžerskim godinama i najčešće napuste modna snimanja i koračanja pistama do ranih tridesetih, Anin put posve neuobičajen on je naposljetku samo njezin. I upravo je takav kakav treba biti.

Ana je rođena 1980. godine u Livnu, a danas s obitelji živi u Novom Sadu. No čak i njezino formalno obrazovanje nije dalo naslutiti da će upravo modeling biti mjesto na kojem će se naći. Osim što je završila studij fonetike i hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, stekla je i glazbeno obrazovanje kao violončelistica, a nakon rođenja prvog djeteta 2010. godine počela se aktivno baviti jogom te ubrzo i raditi kao instruktorica prenatalne joge. Otkako se prošle godine, na prijedlog dugogodišnjeg prijatelja Marka Lovrića, i današnjeg agenta, odlučila vratiti modi, krasila je stranice editorijala u magazinima kao što su Vogue, Marie Claire i kinesko izdanje L’officiela.

No upravo je rujanska naslovnica Vogue Adria ono što ju, kaže, čini beskrajno ponosnom: Govorim svojoj djeci, da bez obzira gdje se nalazimo i koliko smo fizički razdvojeni, da smo stalno zajedno jer se nosimo u srcu. Raduje me što će moja djeca ugledati svoju mamu na naslovnici Voguea na svakom kiosku u Novom Sadu, pogotovo sada kada smo razdvojeni zbog mog posla, i da će biti ponosni, onako dječje ponosni kako to samo djeca znaju. Posebno kada znam koliko je odricanja potrebno s njihove strane da bih ja mogla odraditi ovaj posao… i da će moja majka biti ponosna, onako kako samo majka može biti ponosna, a bez čije požrtvovnosti i brige za moju djecu, ovo ništa ne bi bili moguće. Srce mi je prepuno! U poslovnom smislu ono što me ispunjava jest uspjeh kompletnog tima, jer moje lice jest na naslovnici, ali ono ne bi bilo tamo da nije bilo predanog rada svih ljudi u timu. I ne samo njih, već i svih ljudi u svim timovima do sada. Svi su oni doprinijeli ovome. Beskrajno sam zahvalna.

Kako si se počela baviti modelingom? Tvoj je put poprilično neuobičajen.

Modelingom sam se periodično bavila u dvadesetima, za vrijeme studija, kako bih zaradila za džeparac i hobije koji su mi bili interesantni u tom periodu. Iskreno, nisam se tada vidjela u tom poslu jer se često nisam osjećala dobro na snimanjima. Danas kad se mnogo bolje poznajem, znam da se radilo o manjku zdravog samopouzdanja, što je učestala pojava kod mladih ljudi. Bez obzira na to što su postojali ljudi koji su i tada prepoznavali potencijal i vjerovali u mene, nije bilo vrijeme da se dogode neke stvari, jer naprosto nisam bila spremna da se dogode. Iz današnje perspektive, sa životnim iskustvom koje nosim, znam da se stvari događaju kada trebaju da se dogoditi. Bilo je nužno da mi se dogode neka druga iskustva da bi se moglo dogoditi i ovo.

Je li to razlog zašto si odlučila napraviti pauzu? Kako si se naposljetku ipak odlučila vratiti?

Pauza je nastupila kada sam odlučila zasnovati obitelj. Drago mi je da nisam u potpunosti zatvorila ta vrata i kad bi mi se javljali ljudi iz modnog svijeta da nešto radimo zajedno, rado bih se vraćala modelingu isključivo zbog ljudi koji su me zvali, s njima sam se osjećala sigurnom. Kako sam se ja izgrađivala kao osoba, postajala sam svjesnija i sigurnija u sebe, sve sam više uživala u poslu. Našla sam način da ispoljim svoju kreativnost. Prošlo ljeto mi je moj dugogodišnji prijatelj i današnji agent, Marko Lovrić, predložio da se vratim u posao, osjećala sam se spremnom jer se osjećam dobro u svom tijelu i dobro sama sa sobom. Dosadašnje iskustvo me je naučilo da se stvari događaju kada se trebaju desiti i bitno je da čovjek bude spreman za to. Mnogo mi je značilo njegovo iskustvo kao agenta i njegova vjera u mene. Marko ima poseban pogled na taj posao jer ima i sam dugogodišnju karijeru modela iza sebe, pa izvanredno razumije perspektivu modela, što često nedostaje agentima koji nemaju to iskustvo.

Kakav je osjećaj vratiti se modelingu nakon duge pauze? Što je povratak za tebe značio? Kako sama doživljavaš vrijeme, svoje vrijeme?

U današnjem vremenu kada se čini da je sve nekako instant, da mora biti sada ili nikada, gdje je naglasak da se odolijeva vremenu kao da nam je vrijeme neki neprijatelj, jedan dan jesi, drugi već nisi… moj doživljaj vremena, njegove prolaznosti i fluidnosti jest u osluškivanju promjena koje su jedina konstanta. Za to je potreban svakodnevni rad, red i disciplina kroz odricanje – na taj način JESI svaki dan. Kroz cijelo svoje biće osjećam da je vrijeme naš najveći saveznik jer ono sve pokaže, uči nas najtežim životnim lekcijama: strpljenju i poniznosti. Vrijeme najbolje pokazuje namjeru/intenciju čovjeka, njegovu snagu i vrlinu -za to je zaista neophodno vrijeme. Daje nam prostora da se saživimo s promjenama koje su neophodne za rast i razvoj, da se pomirimo sa stvarima koje ne možemo promijeniti, te prostora da razlikujemo potrebno od nepotrebnog. Često nam se čini da nam se dešavaju pogrešne stvari u pogrešno vrijeme ili pak prave stvari u pravo vrijeme, a ustvari nam samo treba vremena da shvatimo da se dešava ono nužno s obzirom na sve što je prethodilo. Bitno je razviti pažnju i znati kako sačuvati energiju te kako je trošiti. Mislim da mudrost leži u tome da treba prepoznati “real thing” malo ranije nego što se zapravo dogodi. Za to čovjek treba imati viziju i vjerovati u svoju intuiciju te biti iskren sam sa sobom, onda bude mnogo lakše prepoznati. Kakav je osjećaj? Ako pronalazim prostor u svom srcu za sva osjećanja, ako dozvolim i onim negativnim da ih osjetim, ustvari samo stvaram prostor da intenzivno osjetim pozitivna osjećanja. Ne može stablo visoko izrasti ako mu korijen nije dubok – neophodno je vrijeme. Učim se da uživam u svakom dahu.

Na čemu si radila nakon što si iznova zakoračila u svijet mode?

Svako snimanje mi je jednako bitno, ulažem svoj maksimum bez obzira koliko je brend s kojim radim poznat. Predana sam poslu i profesionalna. Volim raditi i za mlade dizajnere koji su tek počeli jer su to vrlo kreativni ljudi s divnom mladenačkom energijom. Često se desi da upravo na takvim snimanjima imamo najbolje rezultate. Razumijem kako je kad je čovjek na početku karijere i volim dati podršku. Uostalom i ja sam na svojevrsnom početku što se tiče modelinga. Htjela bih navesti da najkreativnija snimanja su za časopise jer se tu često daje sloboda modelu da se izrazi. Drago mi je da sam imala priliku raditi editorijale za Vogue, Marie Claire i L’officiel u Kini.

Foto: Karla Jurić i Ive Trojanović, 925 Studio
Moda: Petar Trbović
Model: Ana Plisnić @ Faith Model Management
Šminka: Simona Antonović
Kosa: Mijo Majhen
Asistentica fotografa: Leonarda Vrček
Asistentica stilista: Ana Marušić