Almaty Fashion Week i novi modni poredak

Odnos između “centra” i “periferije” jedno je od onih dosta kompliciranih, vječnih pitanja, u kojima se politika, geografija, kultura i ekonomija izuzetno blisko isprepliću, a kad je tako zna se da onda ni umjetnost i moda nisu daleko od tog razgovora. Dok su Pariz, Milano, London i New York i dalje sasvim očito dominantni kada su u pitanju modni kalendari, i uspostavljanje i diktiranje trendova, posljednjih godina pažnju sve više privlače netradicionalni tjedni mode koje donose lokalne priče, tradicionalne tehnike i nešto eksperimentalniji pristup. Trendovi svakako ostaju rezervirani za metropole od kojih smo i navikli da nam stižu sva nova strujanja i najsvježije opsesije, i nije za očekivati da će neki drugi gradovi zauzeti to mjesto, ali ono što postaje sve izvjesnije je da tome ni ne teže, već daleko prije preispitivanju toga što moda jest i treba biti, koja je njezina uloga i misija. Ta svijest dolazi nam s nekih manje ili više očekivanih, ali sasvim sigurno novih destinacija.

Tako se Kopenhagen Fashion Week od samog početka istaknuo kao pionir održivosti, sa strogim ekološkim standardima koje brendovi moraju ispuniti da bi sudjelovali, čime je prijestolnica postavila nove kriterije modne odgovornosti ne samo sebi i brendovima, već je zadala i ozbiljan izazov ostalim tjednima mode. Bukurešt svojim snažnim DIY senzibilitetom posebno privlači pažnju na mlade dizajnere, dok berlinski tjedan mode oslikava duh grada — nekonvencionalni, politički osviješteni i često rodno fluidni, u kojem umjetnost igra sve veću ulogu. Novi akteri poput Almatija i Taškenta sve ozbiljnije ulaze u globalni dijalog, približavajući raskošnu vizualnu kulturu Srednje Azije i spajajući tradicionalne tehnike i suvremeni izraz, čime se otvara prostor za narative koji su do sada bili marginalizirani. Ukratko, događa se ono što je teoretičarka mode Catharina Rüß definirala kao fragmentaciju i multipolarnost modnog krajolika, pri čemu se konačno redefinira pojam “periferije”. Moda se više ne stvara samo u globalnim “centrima” stila i ukusa, nego se pregovara, opire joj se i ponovno izmišlja na onim mjestima koja su nekada smatrana “marginom”. Upravo u toj “pregovaračkoj zoni” između globalnog i lokalnog, nova moda ne samo da nastaje, već postaje politički i kulturno relevantna.

Bauyrzhan Shadibekov, CEO Fashion Week Almaty i Fashion Week Tashkent

Dokaz tome je i nedavno završeni Tjedan mode u Almatiju, u Kazahstanu, gdje su prikazane kolekcije za sezonu Pre Fall 2025.–2026. Tijekom tri dana, 18 dizajnera smjenjivalo je svoje kolekcije na pisti, a ove sezone vodeća inspiracija, i takoreći krovna tema cijele manifestacije bila je neprekidna potraga i reinterpretacija mode – kao procesa koji nikada ne prestaje. Slično Escherovim stepenicama, kreativnost je beskrajni proces koji nikada nije statičan. Međutim, kako je uopće došlo do toga da se, prije sada već pet godina, pokrene Almaty Fashion Week? „Iz unutarnje napetosti i osjećaja koji je zahtijevao oslobađanje,” rekao je bez dvojbe Bauyrzhan Shadibekov, CEO Almaty i Taškent Fashion Weeka. „Nakon svakog putovanja na modne revije u Parizu ili Londonu, sve sam to jače osjećao: potrebu da Središnja Azija progovori, jer ona ima svoj glas, ali on se ne čuje. U cijelom regiji imamo duboke kulturne kodove, izvanredno zanatstvo i novu generaciju dizajnera s jedinstvenom estetikom, ali nemamo sustav koji bi to podržao ili omogućio rast. Tako je nastala ideja za Visa Fashion Week – prostor gdje regija može govoriti sama za sebe, u kojem je jedan od ključnih elemenata Next Designer Award koju podržava Visa. Ovo nije samo prilika za nove dizajnere da prikažu svoj rad – to je pravi ulaz u industriju.“

Između planinskog vijenca Trans-Ili Alatau, sovjetske arhitekture, nomadskog naslijeđa i suvremenosti financijskog i luksuznog centra Bostandyk, gdje se nalazi hotel Ritz Carlton, u kojem su se održavale revije, Almati uspijeva spojiti nespojivo, a upravo taj fini balans između tradicije i suvremenosti, između povijesti i budućnosti, ono je što kazahstansku modnu scenu čini nevjerojatno autentičnom. „Središnja Azija je prošla kroz desetljeća kulturnog brisanja i homogenizacije, i ono čemu trenutno svjedočimo jest povratak sebi. Tu se ne radi o nostalgiji – već o rekonstrukciji. Kada dizajneri koriste ornamente, njima se ne ukrašava samo površina. Oni poručuju: ‘Znam odakle dolazim.’ Naše tkanine, naši krojevi, čak i naš način šivanja – to nisu samo tehnike. To je jezik koji govori tko si bio, tko si sada i kamo želiš ići,” kaže Bauyrzhan. Upravo taj jezik kojim moda ovdje govori ima mogućnost prevesti identitet Središnje Azije u suvremeni. „Naš identitet je višeslojan – poput ćilima na kojima smo odrasli. Dijalog između drevnog i budućeg. Današnji dizajneri se ne boje odmaknuti od doslovnih interpretacija folklora. Umjesto toga, rade s kontekstom, sjećanjem i urbanom estetikom. Oni iznova promišljaju ornament, tkaninu, ženstvenost, tijelo – i to na duboko osoban, suvremen način.”

MANUKALEKSANYAN Pre- Fall 2025, photo: Epov Timur

Sadašnjost nudi pregršt mogućnosti za ponovno ispisivanje, a budućnost tek slijedi. Kakvu budućnost predviđa središnjojazijskoj modnoj sceni? „Mislim da smo na dobrom putu da stvorimo alternativni modni centar koji ne cijeni samo trendove, već i dubinu,” započinje Bauyrzhan. Prostor u kojem je vizualni jezik ukorijenjen u kulturnoj osviještenosti. Gdje lokalno postaje globalno, a da pritom ne izgubi svoje značenje. Na početku smo nečeg važnog. Ali da bi ta budućnost bila održiva, moramo nastaviti ulagati u obrazovanje, mlade dizajnere i formate poput NDA – New Designer Award. Svakako, Središnja Azija više nije nepoznata točka na karti – postaje novo mjesto privlačnosti.

Favoriti s Almaty Fashion Weeka:

Mariko (Kazahstan)

Nakon što je Mari Ayropyanyan predstavila svoju diplomsku kolekciju Syunik i osvojila nagradu na Fashion Scout Armenia, a nakon toga bila i dobitnica spomenute nagrade NDA, pokrenula je brend Mariko kroz koji neprestano istražuje pitanje identiteta. Njen cilj je održiva moda koja ima kulturološku jedinstvenost i neskrivenu naklonjenost organskim formama, prirodnim materijalima, zemljanim tonovima. Ideja iza kolekcije Dzi (što na armenskom znači „konj“) jest povezivanje dviju dizajneričinih domovina, Kazahstana i Jermenije, kroz zajednički ujedinjujući element. Kroz vizualno pripovijedanje, u nijansama između neba i zemlje, i prirodne materijale kao što su rafija, vuna, pamuk i puno drva, dizajnerica izražava sintezu naslijeđa i inovacije.

MANUKALEKSANYAN (Jermenija)

MANUKALEKSANYAN također se osvrće na bogato kulturno naslijeđe, ali koje kombinira s avangardnim estetikama i urbanim izrazom. Punk i rock kodovi, grafitni natpisi, uličnoj kulturi, oversized siluete, noćni prostori u kojima zabava uvijek traje, pronalaze mjesto u njegovim kolekcijama koje često istražuju teme identiteta, jezika i povijesti, reinterpretirajući ih kroz suvremeni dizajn. Nova kolekcija brenda MANUKALEKSANYAN posvećena je jermenskom alfabetu, jednom od najjedinstvenijih i najljepših na svijetu. Kroz modne dodatke (koji su izravni citati nekih slova iz alfabeta), teksture i forme, Manuk prenosi magiju jermenskih slova, stvarajući novi jezik koji je raskošan i priča priču o jermenskoj kulturi, identitetu i ljepoti nasljeđa. Njegove forme su fluidne, krojenje minimalno, materijali zavodljivi, dodaci zadivljujući, a priča koju nam donosi djeluje poput onih otvorenog kraja koje neprestano mijenjaju svoju formu.

Tiko (Gruzija)

Gruzijska dizajnerica Tiko Nebieridze diplomirala je slikarstvo, što je postalo temelj njezina prepoznatljivog stila budući da u svakoj kolekciji počinje od slike. Koristi svoje umjetničke radove kao predložak koji potom prenosi na tkaninu. Njezin vizualni jezik je raskošan, kao i materijali koji su najčešće somot, šifon, svila, a dodatnu vrijednost daje ručna obrada izvedena u raznim tradicionalnim tehnikama. Njezin “potpis” je ručni vez kojim tkaninama daje jedinstvenost, a ono što posebno izdvaja njezine komade je iznimno fina izrada i izrazito autorsko shvaćanje mode gdje se prema načinu izrade Tiko sasvim sigurno više približava coutureu nego brzoj modi i masovnoj proizvodnji. Njezina najnovija kolekcija inspirirana je raznolikošću tekstura, materijala i tehnika, koje sve obilato koristi, i podsjeća da su umjetnost i moda u prilično neraskidivoj vezi.