Iza objektiva: Sa Aidom Redžepagić i Jelenom Janković o Sarajevo Photography Festivalu

Sarajevo, epicentar kulture, povijesti i umjetnosti Balkana, bit će mjesto okupljanja fotografskih umjetnika i ljubitelja fotografije iz regije, ali i Europe i ostatka svijeta, zahvaljujući Sarajevo Photography Festivalu.

Od 30. svibnja do 2. lipnja, Festival će slaviti vizualnu umjetnost i promovirati kreativni duh Sarajeva, regije i međunarodne scene, a sve kroz bogat program – natjecanje u osam kategorija, izložbe, radionice, predavanja i tribine, kao i recenzije portfelja i networking događanja.

Sarajevo Photography Festival

Sarajevo Photography Festival potiče dijalog i razmjenu između fotografa i publike te odražava kulturno bogatstvo i raznolikost. Iza ovog mladog, ali iznimno važnog festivala stoje direktorica Aida Redžepagić i voditeljica programa Jelena Janković, s kojima sam razgovarala o samom događaju, fotografiji, sceni i budućnosti.

Photo: Franjo Matković

Koji su najveći izazovi s kojima se suočavate tijekom organizacije festivala i što vas najviše ispunjava u cijelom procesu?

Aida: Prvi koraci u organizaciji bili su izazovni. Za mene je to bilo prvo iskustvo te vrste; “najstrašnije” je bilo to što nismo mogli ni sanjati da ćemo tako brzo skočiti visoko, pa je uspjeh festivala velik koliko i “strašan” za tako mali tim ljudi, ali je i jedna od najboljih stvari. Jelena nas je davno interno nazvala “ludim brodom” i sviđa mi se kako sjajno zajedno plovimo i smijemo se kroz sve oluje na koje naiđemo. Bez organizacijskog tima koji se sada okupio, ne samo da ne bih mogla zamisliti Sarajevo Photography Festival, već i svoj život.

Jelena: Najizazovnije je uskladiti sva tri aspekta života koja svatko od nas u timu ima – festivalski, poslovni i privatni. Osobno ih dodatno balansiram kroz tri stanja, što me ponekad i samu zbunjuje (smijeh). Izgradnja festivala zahtjevan je i vrlo složen proces. Mogu samo dodati da su ljubav, poštovanje i snažna želja da se nešto zajedno stvori bit ovog festivala. Podrška u timu daje mi snagu i volju za radom čak i kad ne znam gdje sam. Rezultati dolaze polako, ali osjećaj da imate priliku nešto stvoriti i doprinijeti fotografskoj sceni u našoj regiji je neprocjenjiv.

Kako natjecateljski program festivala, sa svojih osam kategorija, odražava raznolikost i bogatstvo fotografskog izričaja na Balkanu i šire te koje su najistaknutije tendencije u fotografskom izričaju koje ste primijetili u ovim kategorijama u protekle dvije godine?

Jelena:Primjećujem da su suvremeni pristupi fotografiji sve prisutniji i integriraniji u djela, što me veseli. Ove godine u jednoj od kategorija dolazi do potpune transformacije prijava iz prvog u treće izdanje, što festivalu donosi novu dinamiku. S druge strane, u nekim kategorijama zadržava se tradicionalni estetski i dokumentarni pristup, koji su jednako važni. Također, primjećujem izraženu uključenost fotografa u društvene i političke teme, što dodatno obogaćuje dijalog o aktualnim društvenim pitanjima.

Aida: Kada primite djela iz više od 50 zemalja svijeta, vrlo je zanimljivo promatrati različite pristupe istoj ili sličnoj temi. Zanimljivo je vidjeti kako netko u Europi vizualno gleda na jednu temu, za razliku od nekoga iz nekog drugog dijela svijeta. Vrlo često su članovi žirija u ozbiljnom iskušenju i vrlo je teško odabrati samo deset finalista, tako da je važno naglasiti da su radovi koji nisu prošli selekciju vrlo često gotovo jednako fantastični kao i oni koje vidite na završnoj izložbi.

Kakvu ulogu ima umjetnost fotografije u promicanju kulture i identiteta Balkana i kako Sarajevo Photography Festival doprinosi ovoj promociji?

Jelena: Festival poput našeg pruža platformu umjetnicima iz regije i šire kako bi predstavili svoj rad i mrežu, proširujući znanje i stvarajući zajednicu koja nam nedostaje. Moja vizija festivala prilikom izrade programa je pružiti fotografima s Balkana platformu za obrazovanje, stvoriti prostor za povezivanje s urednicima, direktorima festivala i kustosima iz Europe i šire. Želimo dovesti lidere u industriji na festival kako bi upoznali naše fotografe, povezali se i ostvarili potencijalnu suradnju u budućnosti. Za mnoge koji se bave samo fotografijom i od nje žive, teško je izdvojiti sredstva za odlazak na festivale kao što su Paris Photo ili Les Rencontres d’Arles, pa je naša misija učiniti Sarajevo Photography Festival središtem susreta, učenja i stvaranja zdrave fotografske zajednice. Odlazeći na različite festivale, mnogi su mi urednici rekli da ne poznaju balkansku scenu, pa želimo kombinirati dvije korisne stvari. Također, festival bi uvijek trebao služiti domaćim fotografima i zato održavamo kulturu otvorenosti, podržavamo i pomažemo svima koji imaju prijedlog ili trebaju platformu za predstavljanje svog rada.

Photo: Franjo Matković

U posljednje vrijeme svjedočimo svojevrsnom preplitanju digitalne i analogne fotografije. Kako se to odražava na festivalu?

Aida: Radujem se povratku analognoj fotografiji. Mislim da nas to vraća na taj pristup fokusa i predanosti jednom dobrom kadru. Digitalna fotografija nas je u jednom trenutku “opustila” dajući nam mogućnost stvaranja stotina fotografija u minuti, a kasnije odabiremo najbolju. To je kao kad smo počeli digitalno snimati telefonske brojeve, pa oslanjajući se na digitalnu memoriju, zanemarili smo vlastitu memoriju i nitko se više ne trudi zapamtiti. Vraćajući se analogiji, nisam zanemarila digitalnu fotografiju, naprotiv, osjetila sam poboljšanje u svom radu. Kada imate 36 snimaka koje možete iskoristiti više ste fokusirani, ne trošite ih uzalud. Tijekom cijelog festivala dajemo jednaku važnost svim tehnikama rada.

Jelena: Ja to vidim kao preplitanje dvaju plesova, od kojih svaki diktira svoj ritam, a ljudi uživaju u svojim pokretima, bez obzira na razlike u tehnikama. Tako pravimo dobre koreografije s oba plesa i njegujemo ih na ujednačen način.

Festival također potiče dijalog i interakciju između fotografa, publike i fotografskih stručnjaka.

Aida: Tako je. Od prvog izdanja festival ima jedan jasan stav i viziju, a to je da će biti beskompromisno mjesto gdje će vizualni umjetnici moći glasno govoriti (kroz fotografiju ili neki drugi oblik izražavanja) o svim temama. Cenzura ne postoji, bez obzira na to koliko je određena tema u tom trenutku tabu ili kontroverzna. Izložbe koje provociraju, potiču razmišljanje, raspravu, razbijanje predrasuda naša su najveća snaga.

Jelena: Festival je platforma koja okuplja i objedinjuje fotografiju kroz razne aktivnosti kao što su panel diskusije, predavanja, recenzije portfelja i izložbe. Međutim, ono što čini jezgru festivala je i druženje nakon ovih aktivnosti. Pozivamo sve da dođu na festival ne samo zbog nagrada ili programa, već i da podrže kolege, da se druže i razgovaraju ne samo o fotografiji. Važno je da se kao fotografska zajednica podržavamo tamo gdje nemamo osobni interes.

Kako se mladi talenti mogu istaknuti i pronaći svoje mjesto u svijetu fotografije, posebno na balkanskoj sceni?

Aida: To je jedno od glavnih pitanja na koje će odgovoriti dugogodišnji uspješni fotografi, kustosi, direktori festivala i drugi veliki govornici i voditelji radionica koji će se okupiti na ovogodišnjem Sarajevo Photography Festivalu. Potraga za odgovorom na ovo pitanje upravo je jedan od motiva dolaska na festival.

Jelena: Fotografska industrija je postala surova i brutalna. Fotografiranje na Balkanu i život s njim izazovan je maraton. Najteže je ostati u igri i preživjeti na tržištu, suočavajući se sa stalnim izazovima. Nemamo tržište koje fotografima omogućuje normalan život od njihovog rada, nemamo galerije koje mogu prodavati djela, a izložbene galerije često rade po principu da sam autor mora sve financirati, a to je začarani krug. Na Balkanu, ako se ne bavite komercijalnom fotografijom, suočavate se s egzistencijalnim izazovima. Često fotografi koji se bave umjetničkim projektima rade kao dizajneri kako bi financirali svoj angažman u fotografiji. To je naša stvarnost. Međutim, unatoč izazovima, imamo umjetnike koji pomiču granice. Mi kao festival ne možemo promijeniti situaciju, ali možemo podržati one koji se bore.

Photo: Franjo Matković

Opišite atmosferu i energiju festivala u tri riječi.

Jelena: Rave Party 24/7.

Aida: Brod luđaka.mp3

Kako vidite budućnost festivala?

Aida: Želimo da festival postane prepoznatljiv ne samo u regiji, već i puno šire. Planiramo ojačati međunarodnu suradnju s drugim festivalima, umjetnicima, institucijama i organizacijama kako bismo promovirali regionalnu fotografiju i omogućili umjetnicima iz regije veću vidljivost na globalnoj sceni. Nastavit ćemo podržavati mlade fotografe kroz organizaciju besplatnih obrazovnih programa, mentorstva, nagradnih fondova i drugih aktivnosti koje će im pomoći da razviju svoje vještine i karijere.

Jelena: Budućnost festivala vidim kao vrijeme kada se nećemo morati svaki put znojiti oko budžeta, ali ćemo moći slobodno stvarati i smještati Sarajevo u središte europskih fotografskih festivala. Želim da Sarajevo, osim filma, postane poznato i kao središte fotografske scene.