Upoznajte čovjeka iza modnih dodataka kojima se već desetljeće opsesivno vraćamo

U trenutku kad konačno zapamtite ime Abraham Ortuño Pérez, već ste nosili, ili barem silno poželjeli nositi polovicu njegove karijere. Balon-sandale brenda Loewe? Njegove. Čizme JW Andersonove u obliku šapa? Također njegove. Jacquemusove dvostruko složene kitten potpetice? Opet on. Čak i sandale brenda Coperni nalik napuknutom jajetu vode do istog kreativnog uma. Ako tek sada povezujete sve konce, ne brinite se, Abra, kako ga svi zovu, smije se samoj ideji slave. Njegov je rad odavno otputovao dalje od njegova imena.

Susrećemo se u Abrovu showroomu u Parizu gdje se svjetlost izlijeva u miran, prozračan prostor u kojem boja funkcionira kao jezik, a kupci se kreću s poznatom sigurnošću. Abraham Ortuño Pérez (Abra, za sve u prostoriji) prelazi između stalaka, probnih fittinga i zagrljaja nevjerojatnom lakoćom držeći sve niti povezane. Među skulpturalnim potpeticama i satenskim mini haljinama stoji Alex Consani, ležerno isprobavajući komade kao da je to najprirodniji nastavak njezina dana. Bez pratnje, bez teatralnosti.

Ton razgovora odmah je postavljen: ovo nije samo intervju s dizajnerom nego i pogled u kreativni svijet koji su najizoštrenije oči modne industrije već prepoznala.

Abra se smiješi i smješta u stolicu kao da razgovara sa starim prijateljem.

Brend Abra Paris ima jasno izgrađen identitet. Kad bi Abra Paris bio osoba, kako bi ga opisao?
„Smijeh… Teško pitanje… Dijete… mali dječak koji sanja da će jednog dana postati dizajner… odrasta u malom gradu punom cvijeća, okružen tkaninama, u restoranu svojih roditelja…“

Dok me vodi kroz showroom, objašnjava komade. Pokazuje na poslovne hlače do gležnja s trokutastim detaljem sprijeda. „Ovaj trokut“, kaže, „inspiriran je uniformama mojih roditelja koje su nosili u svom restoranu u Alicanteu. Iznutra, na ovratnicima, imali su upravo ovakav oblik.“ „Cijela moja kolekcija dolazi iz djetinjstva… ali ova se poklopila i s krajem serijala „Sex and the City“, pa me i to malo inspiriralo“, dodaje.

Prije nekoliko tjedana, dana 2. listopada, njegova prezentacija kolekcije SS26 u Dover Street Marketu u Parizu, u sklopu službenog FHCM kalendara, bila je prožeta estetikom 80-ih, koju često nosi negdje u pozadini uma. Ovdje se reference pretvaraju u intimne geste: roditeljske uniforme pretočene u krojeve s trokutima. Barbie ružičasti snovi konstruirani u voluminozne haljine s prepoznatljivim cvjetnim mašnama. Nježne, cvjetne košulje koje mirišu na ljeta kod bake. Međutim, ono što je posebno karakteristično za njegov rad je to da se kontrasti u kolekciji ne sudaraju – nadopunjuju se i tvore priču. Priču koja djeluje poznato. Posvetu barbikama koje su bile neizbježan dio svakog djetinjstva. Cvjetnim uzorcima koje bi nosila moja, vaša, njegova baka. Uzorcima koji mirišu na dom. Kolekciji koja jest dom.

Vraćajući se na početke, ne mogu a da ga ne pitam kad započinje proces dizajniranja, što obično pokrene ideju: tkanina ili slika, oblik? „Moj je proces uvijek fabric-first. Pronađem tkaninu koju volim i sve počinje od nje.“ Dakle, tkanina zapali iskru? „Tkanina“, kimne sa smiješkom. „Sve počinje s njom. U Londonu postoji jedna trgovina tkaninama pokraj [JW] Andersona. Idem tamo jednom godišnje, pregledavam ponudu i uvijek pronađem nešto što volim. Kad vidim tkaninu – kupim dosta toga i nosim kući. Onda je stavim na lutku i pustim da mi sama govori…“

I nevjerojatno je koliko je dobro zna „slušati“. Pokazuje mi ružičastu baby-doll haljinu, prošivenu s unutarnje strane pri dnu kako bi postigao balonasti volumen. „Vidiš ovo… prvo sam stavio tkaninu na lutku… pa probao jedno, pa drugo, ali nije bilo to – to. Onda sam probao ovo, i bilo je to – to, „kliknulo“ je. Ovo je ono za što je tkanina bila namijenjena. Tkanina mi govori što trebam stvoriti.“ I stvarno, sad kad gledam ovaj oblik ispred sebe, ne mogu je zamisliti u ijednom drugom obliku.

„Volim u kolekcijama imati add-on komade“, govori, uzimajući satensku ultramini suknju u baby plavoj boji, s bočnim patentnim zatvaračem i cvjetnom mašnom sprijeda. Prebacuje ju preko duže, plisirane žute suknje. „Vidiš… ovu mini suknju možeš nositi preko duže, ili preko neke druge… ili samo nositi žutu suknju. Plava mini suknja mijenja ono što već nosiš, da nikad nije isto.“ Odjednom, ta baby plava mini suknja djeluje kao nužnost. „Kad sam bio mlad, bio sam opsjednut dizajnom Nicolasa Ghesquièrea. Galliano, Gaultier, Mugler, svi su bili posvuda i naravno da su me oblikovali, ali prava inspiracija za sve moje dizajne jest moje djetinjstvo, okruženje u kojem sam odrastao i ljudi oko mene.“

To poprima još više smisla kad otkrijem da ga je šivati naučila baka. Kasnije su ga mentorirali neki od najvještijih ljudi u modnoj industriji, pa kad je došao u dizajnersku školu, više mu nisu imali što pokazati. „Formalno obrazovanje sjajno je ako nemaš nikoga tko će te naučiti. Ali ja sam već znao šivati, dizajnirati, razumio sam i kreativnu i poslovnu stranu. Bio sam već duboko u industriji.“

Ima vlastiti brend, ali dizajnira i za brendove kao što su Jacquemus, JW Anderson i drugi. Je li teško ostaviti Abra Paris mindset po strani i prebaciti se u ulogu it dizajnera dodataka za druge kuće? Gdje prestaje Abra, a počinju drugi? „Ne prestaje“, smije se. „Ali stvarno nije teško. Poznajemo se već više od 12 godina, kao obitelj smo. Imam tim ovdje, timove tamo… Svi se razumijemo i vjerujemo jedni drugima. Znam zašto će im se nešto svidjeti, na što će ih podsjetiti – zato sve funkcionira.“

Paleta tkanina za SS26 izrazito je raznolika: od sjajnog lureksa, laméa i poliesterskog satena do tihog luksuza fine vune i mekanog pamuka. No svi su komadi izrađeni jednakom preciznošću, pažnjom i ljubavlju. Svaki je šav besprijekoran. „Ove smo godine proizvodnju preselili u Italiju, mala je to, obiteljska tvrtka“, kaže Abra. I zato njegovi komadi, čak i kad su eksperimentalni, djeluju poput nasljeđa, izrađeni rukama koje poznaje.

Riječ obitelj stalno se vraća: njegova vlastita, radna, klijenata. Ljudi i emocije uvijek su u središtu njegova dizajna.

Primjećujem da su sve tvoje cipele rađene u Španjolskoj, u Alicanteu?! „Da“, ozari se. „U tvornici udaljenoj deset minuta od mojih roditelja. Volim podržavati lokalno. Ne sviđa mi se ideja seljenja proizvodnje samo zbog nižih troškova. Volim ostati blizu i pomagati malim obiteljskim poduzećima da rastu.“ Je li to način kako uspijeva zadržati DNK brenda, visoku kvalitetu i viziju u izrazito komercijalnom tržištu? „Mogao bih otići puno dalje s vizijom, ali uvijek mislim na nosivost. Ovdje se šalimo i radimo „test sestre“. Pitamo se: bi li to nosila moja sestra, u malom gradu? Ako bi, idemo dalje. Ako ne, čemu?“

A sudeći po publici na SS26 reviji i narudžbama u showroomu, brend Abra Paris itekako je nosiv. Njegovi obožavatelji daleko nadilaze modne insajdere: Charli XCX nosi njegove komade, a Rosalía ih promovira kroz nekoliko videa, uključujući i onaj za singl „Berghain“ u suradnji s Björk. Tu završnu riječ ima Alex Consani, koja nas nakratko prekida i na izlasku mu govori da je naručila komade te da su njegove čizme s resama, koje je nosila na snimanju, najudobnije ikad.

Koji je recept za ikoničan dodatak? „Uzmi nešto korisno na što su ljudi zaboravili i preradi ga. Pronađi prazninu. Pogledaj japanke iz prošle ljetne sezone… Svi ih nose, ali kad ih preradiš, postanu statement. Moje sneaker-balerinke? Nitko to nije radio. Ili su radili tenisice, ili balerinke. A sad ih svi rade. Iznenadi sve“, dodaje na kraju. Dakle, možemo reći da ne pratiš trendove? „Ne. Ako svi rade mokasine, ja ću kaubojske čizme. I to zasad i dalje funkcionira.“

Naravno da funkcionira. Nitko ne razumije dodatke kao Abra.

Postoji li dodatak koji tek dolazi, koji tek čeka da bude otkriven, a koji će biti sljedeći it komad? Smije se: „To ne mogu otkriti. Samo mogu reći da se nešto „kuha“.“ A barem generalni sneak peak što slijedi za Abra Paris?
„Nova muška kolekcija u siječnju, ekskluzivno za SSENSE. Potom nova ženska.“

Svijet Abra Paris raste – tiho i namjerno – bez gubitka osmijeha. SS26 nije bijeg od stvarnosti, nego njezino produbljivanje: uniforme pretvorene u brigu, ružičasta kao snaga, cvjetovi kao svakodnevna nježnost. Komadi za život – i građeni kao da ćete ga u njima stvarno i živjeti. Abra se smiješi. „Vidjet ćete.“