Novi spin-off Game of Thronesa podsjeća na prve (i najbolje) sezone ove kultne serije

Ah, ta anksioznost. U ovom trenutku mog života čini mi se da mi ona postaje najbliža osoba, sa mnom je gotovo uvijek, kroz sve, takmičimo se koja će prva doći do cilja. Konstantni strah dok jurim (i ostvarujem) svoje ambicije ostavlja mi prostora da se dvoumim između opcije da sam jedna od slabijih, nesigurnijih osoba ili pak suvremeni heroj koji usprkos svoj toj nesigurnosti juri za onim što ga pokreće.

Kako to ponekad biva, svemir mi je poslao suptilan odgovor u obliku nove serije koja je bila sve što (ni)sam očekivala. U moru feel-good i blockbuster produkcije, naišla sam na novi spin-off poznatog univerzuma Game of Thrones. Očekujući zmajeve, armiju neživih ili da spustimo stvar na najniži nivo, poznate GoT dvorske intrige, nova adaptacija Martinovih Dunk and Egg priča ostavila mi je jači dojam od Red Weddinga.

Umjesto spektakla na koji smo inače navikli, 100 godina prije same radnje GoT-a, A Knight of the Seven Kingdoms donosi nam priču o Ser Duncanu Visokom, vitezu koji je vitez samo zato što mu je umirući gospodar rekao da može to biti, i dječaku Eggu, koji skriva svoje pravo porijeklo iza ošišane glave i namjerne skromnosti. Westerosom i dalje vlada dinastija Targeryen i sjećanja na posljednjeg zmaja još uvijek plutaju po mislima građanstva. Po prvi put krećemo se ulicama nižih slojeva ovog carstva i imamo samo jedan POV – Duncanov.

Povezano: Najiščekivanije serije 2026. godine koje bi mogle postati hit

Photo: HBO

Duncan nije heroj iz bajke. On je nesiguran, nespretan, čovjek koji očigledno improvizira dok ide kroz život. Nije rođen u plemenitoj obitelji s vjekovima tradicije. Nije imao trenere mačevanja ni meštre koji su ga učili povijesti i strategiji. Nije dio nekog većeg proročanstva koje najavljuje njegovo herojstvo. On je samo tip koji pokušava preživjeti i biti pristojan čovjek u surovom svijetu, što ga paradoksalno čini autentičnijim herojem nego mnogi likovi s daleko više ekranskog vremena u originalnoj seriji. Vidite kako sam se egoistički odmah pronašla u ovome?

All jokes aside, ono što čini A Knight of the Seven Kingdoms tako osvježavajućim je upravo taj fokus na ljudsko. Na male pobjede, male poraze, na spoznaju da herojstvo ne mora dolaziti s trubama i proročanstvima. Duncan griješi, spotiče se, ne zna uvijek što reći ni kako se ponašati. I upravo u tome leži njegova snaga kao lika – on je ono što većina nas zapravo jest, čovjek koji se trudi napraviti pravu stvar usprkos tome što nema sve odgovore.

Smanjeni intenzitet koji serija nudi nije greška ili kompromis ograničenog budžeta. To je svjestan kreativni izbor koji seriju vraća onom što je prve sezone Game of Thrones činilo nezaboravnim, prije nego što je sve postalo o spektaklu i CGI budžetima. Ovo su intimne priče, sukobi koji se mogu riješiti razgovorom podjednako kao i mačem. Ne bi bilo fer da ne spomenem i viši nivo komedije i sveukupne zabave koja je predstavljala kratke scene u ranijim izdanjima, dok ovdje, čini se, ne ide nikud.

Photo: HBO

I onda dolazi ta završna scena koja savršeno prikazuje sve ono što serija pokušava postići. Duncan i Egg, trenutak prije nego što zaspu ispod drveta gdje su smješteni, promatraju nebo iznad njih. Zvijezda padalica prelijeće nad dvojicom junaka koji započinju svoju priču. U toj jednostavno razmjeni koja slijedi, bez patetike i bez pretenzije, leži srž onoga što ova serija poručuje.

A Knight of the Seven Kingdoms nas podsjeća da su najbolje priče o herojima često priče o ljudima koji nisu imali pojma da će postati heroji. O onima koji su počeli bez ičega i bez ikoga. Koji su bili nesigurni, pravili greške, sumnjali u sebe, ali su usprkos svemu nastavili dalje. To su priče koje s nama rezoniraju zato što su ljudske, jer u njima možemo vidjeti sebe – ne u grandioznim momentima slavlja i trijumfa, već u svakodnevnom trudu da budemo malo bolji, malo hrabriji nego što mislimo da jesmo.