Doznali smo sve o izložbi Filipa Koludrovića koja će biti otvorena tek 48 sati

U beogradskoj galeriji Non Canonico otvara se pop-up izložba Filipa Koludrovića nazova Wrestlers. Izložba se može pogledati večeras na otvorenju, 31. svibnja i 1. lipnja, prema prijašnjem dogovoru.

Wrestlers

U eseju Svijet hrvanja Roland Barthes raspravlja o tome kako iskusni hrvači vješto insceniraju spontane epizode borbe, prilagođavajući ih javnoj percepciji velikih mitoloških tema. U ovom kontekstu, autentičnost strasti je nevažna; javnost traži sliku strasti, a ne strast samu. To je paralelno s problemom istine u hrvanju i kazalištu. Na temelju Barthesove analize hrvanja kao spektakla, izložba fotografija istražuje složenu međuigru između pokreta, dodira, hrvanja, emocija, strasti, kazališta i istine.

U areni, pokreti postaju simbolički jezik koji transcendira fizičko, komunicirajući dublje emocionalne slojeve i društvene konflikte. Dodiri postaju medij kroz koji se prenose subverzivne strasti i intenzivne emocije, stvarajući atmosferu intime i dramatičnosti unutar javnog prostora. Kao u kazalištu, hrvanje postavlja pozornicu na kojoj se prepliću stvarnost i fikcija, istina i izvedba, senzualnost i snaga, pozivajući nas da preispitamo granicu percepcije i autentičnosti.

Pokreti postaju metafora za kompleksnost ljudske egzistencije, otkrivajući sukob između pojedinca i društva, unutrašnjeg i vanjskog, stvarnosti i iluzije.

Snimane u podrumima stadiona Crvene zvezde, u svlačionicama ispisanim grafitima, tuševima s rđavim cijevima i vratima punim rupa od udaraca, fotografije iz projekta WRESTLERS istražuju tjelesnost i bliskost, povezujući suvremeni jezik sa antičkim doživljajem putenosti i sporta. Istovremeno senzualne i snažne, ove fotografije hrvanja kao performansa, čin fotografiranja postaje praksa promatranja intime tjelesnog, od dokumentarnog osmatranja do dubljeg propitivanja voajerističkih elemenata. U kontekstu hrvanja, koje prožima slojeve voajerizma i participacije, voajeristički aspekt razotkriva paradoks između privatnog i javnog, skrivenog i eksplicitnog, stvarnog i konstruiranog, kao i kompleksnu mrežu odnosa između fotografa i subjekata.

Kroz objektiv, promatrač aktivno konstruira dramatične trenutke, perpetuirajući i monumentalizirajući njihovu efemernost u trajne slike koje transcendiraju prolaznost.

Kroz ovaj proces, slike postaju ne samo dokumenti prolaznih trenutaka, već i artefakti kompleksnih socijalnih i emocionalnih dinamika koje definiraju prostor privatnog u javnom kontekstu. Čin fotografiranja postaje neizostavan dio šireg narativa o percepciji, moći vizualne reprezentacije i granicama privatnosti u javnom domenu, poput sportske arene ili svlačionica, potičući nas da preispitamo naš dominantno konzumeristički odnos prema intimnosti. O samoj izložbi, njezinom nastanku te onoga svega što inspirira i okružuje, o stvarnosti Filip otkriva Ivani Ivković, i Ivana Filipu Koludroviću.

In Conversation With an Artist…

Ivana: Reci mi nešto više o samom procesu izrade finalnih radova.

Filip: Mislim da je sama izložba morala biti nekako taktilna zbog same prirode ovog projekta i sporta kao što je hrvanje. Marko Cerketa, koji je bio sa mnom od samog početka kao art direktor, odveo me u trgovine materijalima i tamo smo pronašli genijalna platna kao i otpatke nekih velikih modnih kuća iz Italije. Mislim da smo koristili preko 50 različitih vrsta materijala i tkanina. Nakon toga, uz veliku pomoć Alekse Vitorovića i Milice Vojvode te ekipe iz Matrijarsije, sve fotografije smo razvijali na prozirne filmske role koje su onda kemijskom reakcijom prenesene na fine svile koje se zatim koriste kao vrste matrica i tehnikom sito tiska ručno se štampaju na materijale. Proces je bio dug i naporan i stvarno sam zahvalan svim ljudima koji su bili dio ovog projekta. Finalnih materijala bilo je na kile i ova izložba je zapravo selekcija najboljih verzija. Darko Sretić pomogao mi je s izradom drvenih custom made okvira na koje su iste tkanine razapete, tako da imamo neki hibrid između fotografije, grafike, platna na drvenom okviru i objekta. Dizajn knjižice koja se otvara u poster radila je Dragana Krtić.

Ivana: Što osobno više preferiraš, stvarnost ili fikciju?

Filip: Iz djetinjstva vučem ljubav prema fikciji. Odrastanje u šumama oko moje kuće uvijek me tjeralo da zaranjam u neke fiktivne svjetove. Kasnije sam pronašao inspiraciju u stvarnosti i dokumentiranju stvari kako jesu, možda i pronalaženju neke moje verzije estetike i ljepote u stvarima. Trenutno mislim da me najviše veseli stvarno s elementima fikcije. Kako je kod tebe?

Ivana: Stvarnost – intenzivirana! Kako pristupaš perspektivama/ulogama i suradnji/dinamici između sebe i izvođača?

Filip: Mislim da je ta dinamika najbitnija stvar. Kao neki ples, nekad više senzualan, nekad oštriji, ali sve se prenosi na fotografiju. Sve mikro-dinamike čovjeka mislim da se prenesu na ovaj ili onaj način na fotografiju. A nakon toga i moj mentalni sklop u tom vremenu utječe na selekciju i obradu fotografija. Mislim da je u modernom dobu teško zanemariti postprodukciju fotografije.

Filip: Kako koristiš pokret da preneseš svoju umjetničku poruku?

Ivana: Jedan od osnovnih elemenata u performansu je pokret. Ono što karakterizira moje radove su minimalne koreografije i intenzivno prisustvo kolektivnog tijela u statičnim formacijama.

Filip: Vjeruješ li da je moguće stvoriti/izgraditi autentične emocije unutar vaših medija i ako da, kako to postižeš?

Ivana: Apsolutno, to mi je i cilj, ali također i početna pozicija. U performansima pokušavam rekonstruirati emocionalno, psihološko i mentalno stanje izazvano određenim pritiscima, kako vremena u kojem živimo, tako i društvenih, povijesnih, geopolitičkih utjecaja koje trpimo, ovisno o sredini u kojoj rad nastaje. Kroz performanse koje uključuju svojevrsne tableu vivant situacije i aranžmane s većim brojem sudionika, bavim se i pitanjem iskustava samih promatrača, njihove emocionalne i psihološke percepcije događaja.

Filip: Slažem se. Mislim da što sam bliže autentičnoj emociji, zapravo dolazim do rezultata koje želim vidjeti. Mislim da modna fotografija povlači veliki teret umjetnog građenja narativa i nikada me nisu previše zanimali. Ako i postoje, volim im dati neki dodir stvarnosti i emocije, iako to možda samo bio nepomični crno-bijeli portret. Moj pristup je da nemam neki poseban pristup; volim vidjeti kako se ljudi opuštaju ispred kamere i polako otkrivaju slojeve inače skrivene javnosti.

Words by Ivana Ivkovic
Wrestlers Aleksa Ilic & Luka Vuckovic
Documented by Filip Koludrovic in Belgrade 2023.
Styling by Marko Cerketa
Skin Marija Stosic
Artwork photography Darko Sretic
Pamphlet Design Dragana Krtinic